25 GODINA DEMOKRATSKOG SAVEZA HRVATA U VOJVODINI

                  U  „GLASU RAVNICE“

 

PREDSJEDNIK  DSHV-a PETAR  KUNTIĆ

 

Naših dvadeset pet godina s DSHV-om

 

Vojvođanski Hrvati i općenito Hrvati u Srbiji najveća skupina autohonih Hrvata izvan Republike Hrvatske, koja je i pored brojnih izazova kroz povijest još uvijek sačuvala svoju kompaktnost i hrvatske osobine na samom rubu hrvatskog nacionalnog korpusa.

Proučavajući naš jezik i običaje mogli bismo najlakše saznati kako se govorilo i živjelo pred pola tisućljeća na današnjim hrvatskim prostorima otkuda su naši preci došli.

Nakon sve jačeg pritiska turskog zuluma polako se urušavao cijeli društveni sustav na kome su živjeli naši pradjedovi naših pradjedova od rijeke Bune, Bunice i planine Blagaj pa sve do najzapadnijih dijelova današnjih Ravnih Kotara u Republici Hrvatskoj. Ljudi su se počeli organizirati i u povorkama kretati u svijet tražeći bolje uvjete za život. Putovi su išli prema susjednim zemljama. U tim povorkama bili su i naši pra-pradjedovi. Redovito je te povorke predvodio svećenik franjevac. Franjevci i svećenici zaslužni su ne samo za očuvanje vjere nego također i za jezik i nacionalnu svijest.

Danas Hrvati iz Srbije budno prate što se događa s njihovom starom domovinom. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju preuzeli su na sebe brigu da predstave Hrvatsku i Hrvate u novom ozračju europskih država, te da budu uvijek na raspolaganju i matičnoj i domicilnoj državi kao mostovi suradnje, uzajamnog pomirenja, mostovi koji spajaju, a ne razdvajaju dva ključna naroda u Jugoistočnoj Europi  – Hrvate i Srbe.

 

Pokret i organizacija

 

Godine 1990. Demokratski savez Hrvata Vojvodine nastao je, gotovo spontano, kao pokret i kao organizacija koja će stati iza svakog Hrvata. Vrijeme u kome se tada živjelo diktiralo je takav tempo. Dugo godina, stranka je bila izvan mogućnosti, prije svega, ozbiljnijeg političkog angažmana ili ispunjavanja smisla postojanja političke stranke, a to je u svojoj osnovi, borba za vlast. U sferi interesiranja DSHV bili su Hrvati u Vojvodini i Republici Srbiji. Upravo zahvaljujući toj aktivnosti stranke ona je postala centralna os oko koje su se Hrvati okupljali i pokazali i državi u kojoj živimo i matičnoj državi, ali i svijetu da postojimo.

Često je ovaj vapaj trebalo višestruko ponavljati, ali čelnici stranke, podržani mnogobrojnim članstvom su to uspijevali, češće i uspješnije na međunarodnim skupovima nego li u državi, ali tim prije je težina bila veća. I, upravo, uspješnom internacionalizacijom ne samo problema Hrvata na ovim prostorima u vrijeme ratnog vihora, nego činjenice da kao Hrvati postojimo, uspjeli smo Hrvate svrstati u priznate nacionalne manjine koje sukladno međunarodnim propisima imaju određena prava. Na razvojnom putu stranke, to smo činili skupa s drugim nacionalnim manjinama oslanjajući se prije svega na mađarsku manjinu i stranku koja je stečenim pravima i činjenicom da nije direktno bila obuhvaćena ratnim vihorom bila u znatnoj prednosti i znatno povoljnijem položaju.

Stranka je dugo bila jedini institucionalni oblik u kome je hrvatsko pitanje bilo primarno, drugim riječima, nije postojala niti jedna organizacija, bilo politička, kulturna ili obrazovna koja bi u svom imenu ukazivala na hrvatsku problematiku. Prostor djelovanja bio je ogroman, zahtjevan i težak. Uz otpor koji je pružala država, često smo nailazili i na otpor među samim stanovništvom, Hrvatima koji su, što iz straha, što iz interesa, što iz neznanja, željeli zaštititi svoj položaj u sjeni. Krenulo se s djelovanjem među kulturnim društvima koja su listom izgubila, manje ili više izraženo, svoj kulturni identitet. Vraćanje «hrvatskog predznaka» u imena društava imalo je katkada i bolne posljedice, a turbulencije je svakako izazivalo.

 

Novo razdoblje

 

Pod pritiskom međunarodne zajednice državni vrh je povlačio poteze sukladno međunarodnom pravu i deklaratorno priznavao određena prava nacionalnim manjinama. Da tada nije postojao DSHV, Hrvati bi vjerojatno ostali izvan tog procesa jer kako je, s jedne strane, pravna regulativa nacionalnog pitanja jačala, tako su umjetno stvorene podjele unutar hrvatskog korpusa sve više dobivale na aktualnosti. No, ipak, rezultat stranačkog djelovanja, uz uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu, prvo u općini Subotica, a kasnije i u drugim, a još više osnutak nacionalnog vijeća kao oblika samouprave hrvatske nacionalne manjine čiji rad se financira iz državnog proračuna, osigurao je položaj hrvatskog naroda u Srbiji. Sustavnim djelovanjem više čimbenika s različitih pozicija došlo je do procvata i slobodnijeg djelovanja te su osnovane i nove udruge po manjim mjestima. Hrvati su se nametnuli i postali su čimbenik bez kojeg je nezamislivo postojanje ozbiljne politike u državi. Primjereni vremenu i uvjetima rada, javljali su se i problemi unutar same stranke, ali je ona sve više jačala i razvijala se u političkom smislu riječi.

Otpočelo je novo razdoblje za stranku. Borba za političku vlast, ali ne više samo na lokalnoj, nego na pokrajinskoj (Vojvodina) i republičkoj razini (Srbija). Dakako da ni ovaj proces nije išao bez otpora, osnutak «Hrvatske riječi», nacionalnog glasila, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, transparentnije istupanje Hrvata u kulturnim i obrazovnim institucijama i potpora matične domovine omogućili su da se ovaj proces može brže odvijati.

 

Vjerni DSHV-u

 

Dio hrvatskog puka u Republici Srbiji kroz ovih 25. godina nije uvijek podupirao rad Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, ali moram upozoriti da demokracija nije idealna ali zasad nema pravednijeg sustava od nje pa neka i u budućnosti na čelu DSHV-a budu uvijek oni pošteni i sposobni. Jer važnost političke stranke DSHV na ovim područjima je velika, a DSHV je ujedno i najvažniji predtavnik naše hrvatske zajednice u zemlji i inozemstvu. Oni koji nisu tako mislili kroz ovih 25 godina, kroz vlastito iskustvo su se uvjerili. Sjetimo se samo aktivnosti političke stranke Hrvatskog narodnog saveza, Hrvatsko bunjevačko-šokačke stranke, Demokratske zajednice Hrvata, Foruma hrvatskih institucija itd. Gdje su sada oni ?

Nema ih više u politici ili im je djelatnost svedena na margine događanja u zajednici. Što smo više bili napadani, bivali smo sve jači i zato smo opstali i ostali vjerni DSHV-u.

U ovom svečanom trenutku proslave 25. obljetnice osnutka političke stranke Hrvata u Republici Srbiji, pozivamo sve da činimo sve na svome mjestu i prema svojim mogućnostima da u našem narodu dođe do preokreta na bolje. DSHV iz svoga okružja ne isključuje nikoga osim onih koji se sami isključe i namjerno okrenu leđa. Neka svakome u budućnosti uz DSHV bude bolje pa i onima koji DSHV ne poznaju ili ga ne priznaju. Dobro je netko rekao – veliko nije uvijek i dobro, a i najmanje dobro je uvijek i veliko, a kad se ne može učiniti baš ništa dobra, onda barem neka se ne čini zlo.

 

U tom duhu neka nam je svima sretna 25. obljetnica od osnutka DSHV-a.

 

ŽIVIO   NAŠ  DSHV!

10. srpnja  2015.

GR28  GR29 GR30 GR31 GR32 GR34 GR35 GR36 GR37 GR38 GR39 GR40 GR41 GR43 GR44 GR45 GR46 GR47 GR48 Untitled-1 GR33 42 GR01 GR02 GR03 GR04 GR05 GR06 GR07 GR08 GR09 GR10 GR11 GR12 GR13 GR14 GR15 GR16 GR17 GR18 GR19 GR20 GR21 GR22 GR23 GR24 GR25 GR27 gr02 gr03 gr04 gr05 gr07 gr08