22. Obljetnica DSHV-a

 

 

Težimo,

za jasnoćom, obnovom

uz punu svijest

o odgovornosti

za očuvanje

našeg identiteta.

Budućnost počinje

i juče i danas i sutra

nalazimo je i u

duge spektru!

 

 

 

 

Govor predsjednika DSHV-a Petra Kuntića na Svečanoj akademiji u povodu proslave 22. obljetnice od osnutka DSHV-a

 

Naših dvadeset dvije godine s DSHV-om

 

Poštovani predstavniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani predstavnici hrvatske diplomacije, uvaženi predstavnici prijateljskih političkih stranaka, predstavnici katoličke crkve u Hrvata, predstavnici hrvatskih institucija  i HNV-a, Zavoda za kulturu Vojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“, HKUD-a, dragi gosti, članovi i simpatizeri DSHV-a, dobro nam došli na za nas iznimno važnu proslavu  – 22. godine od osnutka prve i danas jedine relevantne stranke hrvatskog naroda u Vojvodini, tj. u Srbiji – Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini.

Poseban pozdrav upućujemo osnivačima Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini, a najsrdačniji pozdrav upućujemo i najstarijem članu DSHV-a devedeset trogodišnjem dipl. ing. Marku Ostrogoncu.

Također, dragi prijatelji dopustite mi da minutom šutnje odamo počast onim članovima i simpatizerima DSHV-a koji su tijekom 22. godine nosili križ hrvatstva na ovim prostorima a nažalost više nisu s nama (Pokoj vječni daruj im Gospodine Bože).

Gospođe i gospodo,

Za opstanak i razvitak DSHV-a tijekom 22. godine možemo zahvaliti u prvom redu dosljednosti u politici

a)      Jer je DSHV 22. godine bio posvećen građanima a ne privatnim i uskostranačkim interesima

b)     Jer su vrijednosti općeg dobra uvijek bile na prvom mjestu a ne osobna korist

c)      Jer su načela demokracije jedini zakon u djelovanju

d)     Jer su prosperitet i blagostanje građana iznad pojedinačnih interesa, za sobom ne ostavljamo afere, ne poznajemo financijske pronevjere i nemamo financijske skandale

e)      Jer se časno borimo za dostojanstvo Hrvata na ovim prostorima, boljitak pripadnika hrvatske zajednice bio je i ostao stalni politički program

f)       Jer zbog borbe za ravnopravnost Hrvata u Vojvodini članovi DSHV-a bivaju izlagani ruglu i podnose žrtve…. I zato smo opstali punih 22. godine. U tim nastojanjima svima Vama članovima i simpatizerima iskrene čestitke na dosadašnjoj borbi i potpori.

Kada govorimo o povjesti u protekle 22. godine svakako moramo konstatirati da se broj Hrvata u Srbiji smanjio, tj. prepolovio, jer su mnogi poglavito u Srijemu morali napustiti svoje domove. Bili su prisiljeni i morali su otići sa svojih pradjedovskih ognjišta, jer su bili natjerani zamijeniti svoje kuće i imanja. Zato su ovdje sada oni koji su morali otići, zajedno s nama koji smo ovdje ostali,  te im zato zahvaljujemo na poseban način da su došli u svoj matični DSHV, da se zajedno s nama prisjete svih onih nemilih događaja. Pozivam ih da se pored prošlosti koja je iza nas prisjetimo povezanosti jednih s drugima, povezanosti sadašnjih članova i simpatizera DSHV-a s bivšim članovima DSHV-a okupljenim u Zajednicu protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata u Zagrebu.

Gospođe i gospodo,

Dvadeset dvije godine DSHV-a nisu samo puke brojke u životu jedne stranke.

To je čitavo vrijeme bilo mjesto gdje očitujemo zajedništvo jedno s drugima. Zato i volimo DSHV jer je naš a biti će još više naš ako ga ispunjavamo svojom nazočnošću jer znamo da ako se ne sastajemo, ako se ne nađemo u brojnim ograncima diljem Vojvodine to zajedništvo neće biti ispunjeno.

Što se tiče upravo završenih Izbora na svim razinama u Republici Srbiji moglo bi se ocijeniti sljedeće :

Da nije bilo izbora na svim razinama u Republici Srbiji ne bi se ni znalo da je zanimanje za DSHV veće nego prija četiri godine. Stranački članovi i simpatizeri bili su zainteresirani sami po sebi. Na ovaj način stranački suparnici mogu da vide s kakvim DSHV-om će u budućnosti imati posla, a ljudi izvan stranke su pokušali odgonetnuti može li se DSHV još više omasoviti i jednoga dana samostalno izići na izbore na svim razinama u Republici Srbiji i u ovakvim nepovoljnim izbornim uvjetima za stranke nacionalnih manjina (posebno apostrofujući na nevjerojatnih 10.000 ovjerenih potpisa za predaju izborne liste). Suprotno velikim očekivanjima, izbori su možda ostavili više nedoumica glede velikih stranaka, države i srpske nacije nego ponudili konkretne i jasne odgovore. No gotovo opće zanimanje za ove izbore pokazalo je da se DSHV uprkos svim političkim smicalicama još doživljava kao jaka, nacionalno važna stranka za opstojnost Hrvata u R. Srbiji.

Obzirom da su  u posljednje četiri godine svake godine organizirani neki od izbora bilo da je riječ o MZ, Nacionalnom vijeću, APV, Republici itd., reklo bi se da je taj neprikladan niz izbora u DSHV-u bio za samu stranku glede unutarstranačkih odnosa produktivan. S druge strane, stranka je duljinom izbora i izbornih kampanja i politički profitirala. O stranci se svaki put više govorilo negoli uobičajeno, raspravljalo o kandidatima i izgledima DSHV-a u političkoj budućnosti.

Nakon negativnog publiciteta koji su stranci donijeli potezi iz nekih ranijih vremena, o DSHV-u se u posljednjih nekoliko godina počelo govoriti drugačije pa i pozitivnije. Da bi stranka bila jača sutra nego danas, kao što Hrvati u Srbiji od nje očekuju, morat će otrpjeti i one kojoj iz nekih razloga nisu po volji. Politička umješnost i zrelost nije odbaciti one koji nam ne pašu nego pridobiti ih za sebe. U našoj je političkoj kulturi uopćei inače puno više odbacivanja nego pridobivanja, puno više taština nego mudrih osobina. Budućnost DSHV-a vjerojatno će ovisiti i o tome koji model ponašanja će stranka da izabere. DSHV  ovisno o tome modelu u budućnosti će se  morati   transformirati, druga opcija znači stagnaciju a to je uvijek početak kraja.  Mladež koja dolazi poslije nas, svakako su dovoljan razlog da budemo optimisti. Budućnost Hrvata u Srbiji mora biti bolja nego sadašnjost, a koja je bolja od prošlosti. Na tome putu očekujemo pomoć od svih poštovatelja demokracije u Srbiji koja će zasigurno biti sve izraženija shodno Europskom putu države, koji za sada nema alternative.

 

Živjeli

Živio naš Demokratski savez Hrvata u Vojvodini!

 

 

 

Uvodnik

 

Put putuje

 

Uvodnik započinjem citatom, smatrajući da su u ovih 22 godine postojanja stranke Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i po mentalnom sklopu, duhovnom osjećaju, načinom rada i djelovanja, bili na fonu sadržaja citata iako su prolazili kroz razne neljudske torture. Scile i Haribde. Citat.

„Bolje je stradati nego mrziti i strahovati; bolje je dva puta stradati nego biti omrznut i ulijevati strah; to će jednoga dana morati biti vrhunsko načelo svakoga politički organiziranog društva“. Na žalost, mi smo daleko od organiziranog društva, a daleko i od dobro uređene države. Sadržaj citata ovu državu još ne dotiče ni izvana ni iznutra. Prolazimo mimo njega, kao karavane dok psi laju.

Pisati o proteklom periodu života Stranke je lako i teško, vremenski to je i mnogo i malo. U svakom slučaju, znak vrijedan i dostojan pažnje. Trebamo poći od općeg k pojedinačnom ili od pojedinačnog k općem. Nije problem polaska, bitno je da se od opredjeljenja za polazak ne može uspostaviti znak =, ali važi relacija identiteta. Kada su u pitanju nacionalne manjine, problem je što se iz konteksta ne određuje cjelina, već obrnuto, cjelina određuje, utvrđuje i diktira kontekst, iz konteksta se razvija život manjina i on određuje cjelinu. Naime, centralizam je kišobran i kada kiša pada i kad je vedro. Kišobran centralizma je stalno prisutan. Uvod je dug, no počinjemo od Cjeline i sagledavamo prijeđeni put Stranke kroz gibanja u svijetu i države u kojoj živimo, s reperkusijama koje su utjecale, utječu na rad i ponašanje Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.

Promjene su bile, seizmološka pomicanja tušta i tma.

Počelo je. A počelo je perestrojkom, od Gorbačova, na red dolazi rušenje berlinskog zida, što uvjetuje i determinira dva usporedna procesa u Europi. Odvija se proces fisije i fuzije. Ruši se i kada se gradi, gradi se i kada se ruši. Centri moći su bar prividno nevidljivi, ali vidno prisutni, bar po posljedicama. SFRJ je na izdisaju. Godine 1988. „grupa dobro uvežbanih i instrumentalizovanih građana s Kosova i Metohije, ali i drugih područja Srbije ultimativno traži promenu Ustava Republike Srbije! Pod izgovorom da se problemi na Kosovu ne mogu rešiti bez poništenja autonomnih pokrajina“. Ikonografije svetaca, fotografije Slobodana Miloševića, Borislava Jovića…, parole „Oj Srbija iz tri dela sad ćeš opet biti cela“, „Rušićemo vladu u Novom Sadu, a u sredu Kosovo na redu!“, „Srušićemo Ustav!“, „Slobo-slobodo!“ itd. U tom i takvom ozračju se osnivaju stranke, osniva se i DSHV s nadom u bolje sutra. Brzo se pokazalo da su to bili neuvjetni uvjeti. Prvo se SK preko noći presvlači i postaje SPS. Nacionalizam buja, mržnja se kotrlja ulicama. Hrvatima u Republici Srbiji ne priznaje se status nacionalne manjine. Ubrzano, dekretom ili već nekim papirom, etničkoj skupini Bunjevaca, koji traže status konstitutivnog naroda ove države, priznaje se da su narod ili nacija, nejasno je to do danas, no svijetu i okolici nije poznat slučaj da se nečijim potpisom daje statutarna odredba. Sve to za cilj ima da se hrvatski korpus u Srbiji razbije i oslabi. Tenzija raste s gorkim okusom mržnje. Strah i nesigurnost se kod ljudi uvlači pod kožu, no Stranka hrabro radi. Po nekim anketama, u Srbiji su najnepoželjniji i najomraženiji Albanci i Hrvati. Počinju mitinzi. Dogodio se narod. Narod koji niko ne sme da bije. Jogurt revolucija. „Srpski populistički pokret srušio je Jugoslaviju, razbuktao nacionalističku histeriju i gurnuo Srbiju u rat, diktaturu i bezakonje!“. Rat u kojem Srbija nije sudjelovala. Onda Gazimestan. Traži se Velika Srbija, pa memorandum SANU-a. Slijedi mobilizacija. ubijanje, prijeti se zarđalim kašikama, manjinama se nude sendviči. Retorzija je humano rješenje, kažu neki, viču. Tko se danas sjeća gaženja svijeća na trgu u Subotici paljenih u znak protesta protiv rata, a u pozadini ovoga su bili danas visoki dužnosnici u Republici Srbiji. Osjeća se trulež, da ne spominjem frazu hamletovsku o Danskoj. Pa žene u crnom, a istodobno, druge žene cvijećem ispraćaju tenkove koji odlaze na ratište. Srbija nije u ratu. Poslije balvan revolucije Velika Srbija čini se na korak do ostvarenja ideje od Garašanina do Miloševića. Vojvoda gradom šeće okićen kalašnjikovim, načelnik SUP-a mirno kaže: To je trofejno oružje. Onda Hrtkovci, Slankamen, Srijem, bacaju se bombe u dvorišta članova Stranke, podmeću se mine pod sakralne objekte – bestijel. Uobičajeni pozdrav na ulici, od jučerašnji prijatelja, drugova je bio – Ustašo! U tim i takvim uvjetima Stranka počinje svoj rad.

Ovaj kroki je tek telegrafski presjek početka rada Stranke koja od osnutka ima zacrtanu platformu: suživot, tolerancija, demokracija, Europa. Od nje se nije odustalo, s dopunom u bitno izmijenjenim uvjetima: ponašati se odgovorno i jasno prema pojavama i stvarima. Vrijeme je da se napiše jedna ozbiljnija studija, odnosno da se napiše povijest historije te histerije.

Za vrijeme vladavine Miloševića nema ni državnog, ni nacionalnog, ni kulturnog programa i plana mogućeg razvoja društva i države. Upravlja se, odnosno vlada po principu od jednog problema napraviti bar dva, po mogućnosti i više. Od slučaja se pravi akcident i visa versa. Tako u nedogled, odnosno do Haga. Problem položaja Hrvata u Srbiji se internacionalizira. Situacija se mijenja.

Rad Stranke za ovih dvadeset i dvije godine je vidno napredovao. Ona je postala respektabilni subjekt na političkom, društvenom pa i kulturnom planu. Pomaci su vidljivi, opipljivi. Osnivaju se nove podružnice diljem Vojvodine, rad mladeži je obnovljen i on je zaživio, hrvatska zajednica danas ima nužno potrebne institucije za rad, radi očuvanja hrvatskog identiteta na ovim prostorima, kulturnog, duhovnog, stvaralačkog, sportskog. Svijest pripadnosti hrvatskom nacionalnom biću je ojačala, straha nema. Odnosi između država su se normalizirali. Iz folklorizacije se iskoračilo u ozbiljnije vode. Dječja bolest je iza nas. Danas je glas Stranke glas odlučnosti, ne mržnje koje nije ni bilo, ne puke retorike već humanosti. Samo ako ustrajemo na tom putu, stvari će biti spašene a Stranka neće pogriješiti.

Jasno, bilo je, ima i bit će propusta. Politika je stvar mogućeg, nedostaje konstruktivna kritika, ima mnogo kritizerstva, taštine, sujete, no ovom prigodom o tome ne bih. Treba raditi, biti strpljiv, iz konteksta osmišljavati cjelinu, jer bez konteksta cjelina je apstrakcija, pojam, s obujmicom ali bez sadržaja.

Pišem ovo na 38 stupnjeva Celzija, pa dojam kod čitatelja može biti da je pisano s brda i dola a može i s dola na brdo, no teško je i konja držati na uzdi, a kamoli surutku mozga umiriti. Vruće je! Pitaju me kako podnosim vrućinu, lakonski odgovaram, štrajkam glađu, možda će se i meni posrećiti.

Za više prostora nema, urednik mi je toliko dao, hvala mu!

Sretna 22. obljetnica DSHV-a!

 

Vojislav Sekelj

 

 

 

 

Održana sjednica Odbora Podružnice Subotica

 

U petak, 6.srpnja 2012. godine održana je sjednica Odbora subotičke Podružnice DSHV. Odbor je donio odluku da se za zamjenika gradonačelnika predloži mašinski inženjer Blaško Stantić, do sada odbornik, koji prijedlog će na prvoj narednoj sjednici biti na dnevnom redu gradske Skupštine, radi usvajanja.Zaključeno je da će je odborničku skupini DSHV predvoditi Ivan Ušumović, dipl. ekonomista.Svi odbornici iz DSHV su omladinci.
Članovi odbora su upoznati sa stanjem u svezi formiranja konačnog izgleda lokalne samouprave i teškoće nastale u svezi s tim. Ovako široka koalicija, koju čine 55 od ukupno 67 odbornika Gradske Skupštine, imat će za posljedicu usvajanje mnogih odluka na brži i efikasniji način, u odnosu na raniji saziv Skupštine. Odbor je pozvao  sve članove i simpatizere DSHV na proslavu 22. godine postojanja stranke.

ODBOR PODRUŽNICE DSHV

 

 

Održana III sjednica Vijeća DSHV-a

 

U prostorijama Glavnog ureda DSHV-a u Subotici u petak, 6. srpnja održana je III. sjednica Vijeća DSHV-a.

Na početku sjednice predsjednik DSHV-a Petar Kuntić izvjestio je vijećnike DSHV-a o formiranju dvije nove Mjesne organizacije DSHV-a, MO DSHV Odžaci i MO DSHV Prozivka, a njihovi predsjednici dipl. ecc. Ivan Majić i dipl. ing. Marko Vicko su ujedno postali i novi članovi Vijeća DSHV-a.

Vijeće DSHV-a je u raspravi o dnevnom redu prihvatilo izvješće organizacijskog odbora za pripremu proslave 22. obljetnice od osnutka DSHV-a te obavještava javnost da će se proslava  održati u petak, 13. srpnja 2012. godine, u Subotici a započet će u 17 sati svečanom Svetom misom zahvalnicom u franjevačkom samostanu. Nakon toga u 18 sati u velikoj vijećnici Gradske kuće predviđena je akademija, a u 19,30 sati u prostorijama DSHV-a održati će se domjenak za sve članove i simpatizere DSHV-a.

Vijeće DSHV-a, također, obavještava javnost da će na proslavi 22. obljetnice od osnutka DSHV-a nazočiti,  u ime Vlade Republike Hrvatske, mr. sc. Daria Krstičević novoizabrana predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Predsjednici Podružnica DSHV-a i predsjednik DSHV-a izvjestili su vijećnike DSHV-a o tijeku pregovora o ustrojstvu nove vlasti u općinama Bač i Apatin te gradovima Subotica, Sombor, Srijemska Mitrovica i Novi Sad te poziciju djelatnika i funkcionera članova DSHV-a u istim.

Ocijenjeno je da u Subotici kao glavnom političkom centru Hrvata u Srbiji, DSHV i poslije ovih izbora imaće svoju vijećničku skupinu, mjesto zamjenika gradonačelnika Subotice, a od resora u Gradskom Vijeću na mjesto resora poljoprivrede, starati će se o gospodarstvu i ruralnom razvoju Grada. Sve ostale funkcije i nadležnosti ostaju kao i do sada, što je ocijenjeno kao uspjeh u pregovaranju jer netreba zaboraviti da u novom ustrojstvu vlasti u Subotici, od 67 vijećnika čak 55 vijećnika činit će skupštinsku većinu.

Pozicije DSHV-a u ostalim mjestima u Vojvodini su u domenu realnih očekivanja prije izbora, s time da se mora istaknuti da su pregovori oko ulaska DSHV-a u izvršnu vlast Novog Sada dobro razvijaju i realno je očekivati da će poslije 22. godine postojanja DSHV biti nazočan u vlasti glavnog grada A.P. Vojvodine.

 

 

 

 

Vojvođanski Hrvati u službenom posjetu Zagrebu

 

Zahvala za dobivena priznanja

 

Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović primio je 11. lipnja 2012. godine u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu izaslanstvo Hrvata iz Vojvodine koje su činili predstavnici hrvatskih kulturno-prosvjetnih društava „Matija Gubec“ iz Tavankuta i „Vladimir Nazor“ iz Sombora, te ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov i generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg. Povod susreta bila je dodjela Povelje Republike Hrvatske za očuvanje hrvatske tradicije i kulture te njegovanje prijateljstva između dviju zemalja, a razgovaralo se i o konkretnim problemima s kojima se suočava hrvatska nacionalna manjina u Republici Srbiji.

Nakon prijama i uručivanja priznanja, predsjednik Josipović održao je konferenciju za tisak na kojoj je izjavio:

„Danas su kod mene bili prijatelji iz Vojvodine, vojvođanski Hrvati, okupljeni u hrvatskim kulturno-prosvjetnim društvima ‘Vladimir Nazor’ iz Sombora i ‘Matija Gubec’ iz Tavankuta, a povod je bila dodjela Povelje Republike Hrvatske za očuvanje hrvatske tradicije i kulture te njegovanja prijateljstva između dviju zemalja. Informirali su me o svojim bogatim aktivnostima, o velikom broju članova, a osobito me veseli činjenica da imaju i puno mladih članova, što je dobar zalog za budućnost tih kulturnih društava i očuvanje hrvatskoga identiteta i tradicije u susjednoj i prijateljskoj Srbiji“.

Predsjednik Josipović je još jednom zahvalio Hrvatima iz Vojvodine na snažnom i neumornom čuvanju svojega identiteta, usprkos nesklonim povijesnim okolnostima, te gradnji mostova prijateljstva između dviju susjednih država.

U ime Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec“ iz Tavankuta Povelju Republike Hrvatske za očuvanje hrvatske tradicije i kulture u povodu 65. godišnjice osnutka i 50 godina organiziranoga likovnog slamarstva primio je predsjednik Ladislav Suknović, a u ime HKUD-a „Vladimir Nazor“ iz Sombora Povelju je u povodu 75. obljetnice postojanja primio predsjednik Mata Matarić.

Ladislav Suknović, predsjednik HKPD-a „Matija Gubec“ iz Tavankuta: „Presretan sam što je naše Društvo dobilo Povelju Republike Hrvatske za očuvanje hrvatske tradicije i kulture u povodu 65. godišnjice osnutka i 50 godina od organiziranoga likovnog slamarstva. Ponovit ću ono što smo rekli i predsjedniku Josipoviću prigodom njezine dodjele – da Povelja ima puno veći značaj od simboličkog, jer je riječ o velikom priznanju svim našim članicama i članovima, osobito mlađim članovima HKPD-a ‘Matija Gubec’. S obzirom da smo mi amatersko društvo, ovo je još veći motiv i poticaj za kvalitetniji, stručniji nastup na kulturnom tržištu Republike Srbije. Kada kažem ‘kulturno tržište’ to možda zvuči grubo, ali moramo priznati da se kulturne domene cijene i po kvaliteti kulturnog sadržaja koje nudimo. Također moram naglasiti i činjenicu da je upravo iz našeg Društva izišla poznata i priznata Galerija slika od slame, koja se na stručan način bavi i skrbi o slikama od slame, a one su poprimile sasvim drugu dimenziju nakon uvrštenja Tavankuta na turističku mapu Vojvodine. Sama činjenica da smo uvršteni na tu mapu kao kulturni ‘brand’, znači da je Vojvodina spoznala kvalitetu i važnost slika od slame u očuvanju naše baštine u vlastitom kulturnom segmentu. Osim toga, uručivanjem ove Povelje imamo se pravo nadati da će i institucije Republike Srbije na drukčiji način vrednovati naš rad i pružiti nam potporu, uključujući i materijalnu, jer bez nje ‘Gubec’ neće moći kvalitetom pratiti visoko postavljene zadatke, a Tavankut, zahvaljujući mladoj i kvalitetnoj kulturnoj eliti, može iznjedriti mnoge programe i projekte.“

Mata Matarić, predsjednik HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora: „Uručivanje Povelje Republike Hrvatske za očuvanje hrvatske tradicije i kulture u povodu 75. obljetnice našeg postojanja za mene i Društvo koje predstavljam uistinu jest povijesni događaj. Riječ je o najvećem priznanju koje predsjednik jednog kulturno-umjetničkog društva može primiti i ponijeti svojim članovima. Presretan sam i zbog srdačnog dočeka ovdje, što je također stimulacija za daljnji rad. Sve ovo značajno je prvenstveno jer smo do jučer bili provincija koja nije bila važna nikomu, ni Zagrebu kao hrvatskoj metropoli, a ni Beogradu kao srpskoj metropoli. Dakle, bili smo usputna postaja, mnogima nepoznata. Ohrabruje činjenica da se to mijenja, da manja mjesta imaju taj pozitivni naboj i mogu napraviti nešto kvalitetno i značajno te steći ovu vrstu priznanja. U ime Društva i u svoje ime još jednom zahvaljujem predsjedniku Republike Hrvatske na dodjeli ovog iznimnog priznanja.“

 

Tomislav Žigmanov

 

 

 

 

 

 

SLIKARSKO-KNJIŽEVNA VEČER U VAJSKOJ

 

HRVATI U VOJVODINI NISU TIKVE BEZ KORIJENA

 

 

Mjesni odbor DSHV-a Vajska i mjesna HKPU Zora organizirali su u subotu, 23. lipnja III. likovnu koloniju na jezeru Provala kod Vajske, a cjelodnevni kulturni dogadjaj završio je književnom večeri posvećenoj Godini hrvatskih velikana u Vojvodini. Program je započeo otvorenjem likovne kolonije u jutarnjim satima na jezeru Provala, u kojoj su sudjelovali  slikari udruge Cro Art iz Subotice.

 

Navečer je u obiteljskoj kući Balić održana književna večer na kojoj je prof. Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvodjanskih Hrvata iz Subotice, govorio o hrvatskim velikanima čije se obljetnice obilježavaju tijekom ove godine. Prije početka književne večeri u dvorištu kuće obitelji Balić priredjena je izložba radova nastalih na III. likovnoj koloniji, a tom se prigodom predsjednik hrvatske slikarske udruge Cro Art Josip Horvat obratio okupljenima te, medju ostalim, istaknuo:

 

„ Ovdje smo po treći put da bismo očuvali zajedništvo i ono što su nam ostavili naši preci. Zvukom, riječju i našim slikama želimo i mi doprinijeti očuvanju i njegovanju naše kulturne baštine.“ Tom je prigodom Horvat darovao udruzi Zora jednu sliku, a to je učinio u znak sjećanja i ovogodišnjem domaćinu Mati Baliću te predsjedniku MO DSHV-a Vajska Željku Pakledincu.

 

Na književnoj večeri okupio se lijep broj prijatelja Zore iz Vajske, Bodjana, Plavne i Bača te uzvanici: pokrajinski zastupnik ing. Mato Matarić sa suprugom iz Sombora i predsjednik podružnice DSHV-a Južno Podunavlje Andrija Adjin s obitelji. Nakon pozdravne riječi Željka Pakledinca i uvodnog izlaganja Z.Pelajića, publici se obratio glavni gost ovog kulturnog dogadjanja prof. Tomislav Žigmanov. U  zanimljivom  i vrlo poučnom predavanju prilagodjenom ovoj sredini, on je na popularan način prikazao sve hrvatske velikane čije obljetnice obilježavamo u ovoj godini te iznio i neke detalje koji nisu dovoljno poznati u ovome kraju.

 

„Ustrojavanje sjećanja tek je prvi korak u našoj povijesti, koja do sada nije relevantno prikazana. Sjećanja su nam, uglavnom, lokalna i tu moramo učiniti značajan iskorak stvarajući cjelovitu sliku o našem ishodištu i sveukupnoj povijesti. Grandiozan opus Ante Jakšića ostao je visoko nepoznat iz više razloga, od kojih je jedan – njegovo kršćansko nadahnuće“. Žigmanov je istaknuo Hrvatsku riječ koja donosi važne tekstove o svim obljetnicama te je dodao: „Beato Bukinac je prvi koji je na temelju znanstvenih činjenica prikazao doseljenje šokačkih Hrvata iz Bosne u ove krajeve, čiju je knjigu s latinskog preveo Bela Tonković. Žigmanov je govorio i o svećeniku Ivanu Kujundžiću, koji je doživio istu sudbinu kao mnogi inetelektualci toga vremena. Istaknuo je zasluge Ante Miroljuba Evetovića, kao prvog hrvatskog pjesnika i sljedbenika J.J.Strossmayera, koji je mnogo radio na emancipaciji i stvaranju  moderne hrvatske nacije. Na završetku svoga predavanja Žigmanov je istaknuo, da su naši ondašnji velikani pratili suvremene trendove u društvu i kulturi i ostavili značajne tragove, a današnja nezainteresiranost naših ljudi je posljedica trenutačne apatije i dugogodišnjeg prešućivanja svega onoga što je naše.

 

HKPU Zora ovakvim djelovanjem u svojoj sredini postaje sve uspješnija, što potvrdjuju i riječi Mate Matarića na završetku ovoga skupa:

 

„U ovoj situaciji pojačane asimilacije bitno je sačuvati sve što je naše, a to se upravo radi na način kako to čini Zora.“

 

Program su svojim pjevanjem i prigodnim stihovima uljepšali pjevačka skupina Zore te pjesnik iz Bodjana Josip Dumendžić Meštar.

 

Zvonimir Pelajić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Monitoring izbornog procesa

 

Organizacije „ Transparentnost Srbija“, Fond „ Biljana Kovačević Vučo“ i  Biro za drušvena istraživanja  su u protekloj izbornoj kampanji i procesu istraživali način financiranja kampanja, izvještavanje medija, poštivanje zakonodavstva.  Završetkom izbornog procesa  ove organizacije su  24. 05. organizirale konferenciju na kojoj su izloženi rezultati  ovog istraživanja.

Na poziv DSHV-u „ Transparentnosti Srbije“ da nazoči konferenciji odazvalo se tročlano   izaslanstvo i to Siniša Skenderović, Josipa Vojnić Tunić i Ivan Ušumović. Konferencija je održana u  u hotelu „ Zira“   u Beogradu.

Konferencija je bila podijeljena u nekoliko panela  s temama koje su zahvatale određeni dio  kampanje. Tako je na početku sociolog Srećko Mihajlović ocijenio da je kampanja bila deintelektualizirana i površna  te da su predsjednički kandidati   imali mnogo grešaka u svojim nastupima koje  su birači znali da kazne.

Direktor „ Transparentnosti  Srbije“ prof . dr Vladimir Goati ocijenio je da su najveći fenomen ovih izbora apstinenti koji čine polovicu biračkog tijela i koje je podijelio u dvije kategorije na negativne i pozitivne apstinente.  Negativni apstinenti  pripadaju donjem sloju društva, nezainteresirani su za politiku dok s druge strane pozitivni apstinenti su oni koji pripadaju gornjem sloju društva ali iskazuju nezadovoljstvo i razočarani su učinkom političkih aktera. Također je istaknuo da je bio veliki broj nevažećih  listića za glasovanje koji po njemu predstavljaju  glasove protesta.

Predstavnik fonda „ Biljana Kovačević Vučo“, Dušan Bogdanović  ocijenio je da je dobro što su  izbori prošli bez većih incidenata i potresa međutim naglasio je da je ovoga puta civilni sektor zakazao i da je to loše po kontrolu i konsolidiranje demokracijskih institucija.

U dijelu panela o ulozi medija  predstavnik Biroa za društvena istraživanja, Zoran Gavrilović napomenuo je da su mediji bili nezainteresirani za temu političke nepristrasnosti tijekom izborne kampanje i da su previše promotivno izvještavali.

Tijekom kampanje predstavnik „ Transparentnosti Srbije“  Nemanja Nenadić iznio je podatke o financijskom dijelu  kampanje i koliko je novca svaka lista i kandidat utrošio po zvaničnim podacima koji će svakako biti predmet provjere i analize Agencije za borbu protiv korupcije.

 

Siniša Skenderović

 

 

 

U ODŽACIMA ODRŽANA OSNIVAČKA SKUPŠTINA  MO DSHV-a

 

U Odžacima je u nedjelju, 10. lipnja, u prostorijama Doma katoličke župe sv. Mihaela (Burgerhaus)  održana Osnivačka skupština MO DSHV-a. Time je Podružnica DSHV-a  Južno Podunavlje, koju su do sada činile MO Vajska (općina Bač) i Sonta (općina Apatin), dobila i svoju III. pripadajuću MO u Odžacima. Ovom važnom dogadjaju na političkoj sceni Hrvata ovoga područja prethodila je sjednica Odbora Podružnice DSHV-a Južno Podunavlje Sonta, održana u Vajskoj 3. svibnja, na kojoj je prihvaćen prijedlog za prijem 28. kandidata iz općine Odžaci, koji je podnio Ivan Majić, a čijim je prijemom u članstvo DSHV-a ove Podružnice omogućen osnutak nove MO DSHV-a.

Na prijedlog predsjednika Podružnice Andrije Ađina, odlučeno je da se prijedlog odluke o osnutku nove MO DSHV-a u Odžacima uputi Predsjedništvu i Vijeću DSHV-a na odobrenje. Predsjedništvo i Vijeće DSHV-a na sjednici održanoj 10. svibnja, odobrilo je ovaj zahtjev, a to je potvrdjeno i na sjednici predsjedništva DSHV-a u petak, 8. lipnja 2012. godine, na kojoj je podržana inicijativa o osnutku MO DSHV-a Odžaci o MO DSHV Prozivka.

Osnivačkoj skupštini, pokraj domaćina, nazočili su predsjednik DSHV-a i zastupnik u Republičkoj skupštini Petar Kuntić, predsjednik Podružnice Južno Podunavlje Andrija Adjin sa suradnicima, predsjednik Mladeži DSHV-a Siniša Skenderović, predsjednik MO DSHV-a Vajska Željko Pakledinac sa suradnicima, te članica IO HNV-a zadužena za obrazovanje Anđela Horvat i vijećnik HNV-a Stanko Krstin.

U uvodnom obraćanju nazočnima Andrija Ađin, koji je svesrdno radio u pripremanju ove Skupštine, izrazio je svoju osobnu sreću što je došlo do ostvarenja ovoga plana te zaželio mnogo uspjeha u radu nove MO DSHV-a, naglasivši da je ovo zasigurno povijesni dan za sve Hrvate u ovome gradu i okolici.

Petar Kuntić, kao zastupnik Hrvata u Republičkoj skupštini i prvi čovjek DSHV-a, govorio je o mnogim aspektima koji se tiču hrvatske zajednice u cjelosti, te o radu DSHV-a tijekom 22. godine postojanja ove stranke. Naglasio je i potrebu da se DSHV proširi do Beograda i da se svuda gdje je to moguće osnuju MO ove stranke. Pri tome je naveo da to nije utopija i da od nas samih ovisi koliko ćemo u tome uspjeti. Uz to je spomenio i djelovanje zaslužnog Hrvata pokojnog  Duje Runje, koji je započeo kontakt s ovim krajem, ali, nažalost, nije uspio ostvariti svoju zamisao da se ovdje osnuje  MO DSHV-a. Mi smo to sada uspjeli realizirati, dodao je u svom govoru Kuntić.

Kada je u pitanju mladež, Kuntić je naglasio snažnu poziciju hrvatske mladeži kojoj treba pružati svu moguću potporu, jer od nje ovisi budućnost i snaga hrvatske zajednice na ovom prostoru. Pri tome je naglasio da svu mladež treba zadržavati u ovome kraju, kako se ne bi nacionalna opstojnost svela samo na pjevanje i sviranje, a zanemarila druga područja kulture, umjetnosti, znanosti i cjelokupnog identiteta Hrvata. Svoje obraćanje predsjednik DSHV-a  zaključio je lijepim riječima: „U općini Odžaci, pokraj već velikog buketa stranaka, od sada će cvasti još jedan novi cvijet“.

U nastavku službenoga dijela Osnivačke skupštine, na kojoj su sudionici upoznati i s planom i programom rada, pod točkom 5. jednoglasno je izabran mjesni odbor MO DSHV-a Odžaci kojega će činiti 7 članova: Ivan Majić, predsjednik, Ivan Knezić, dopredsjednik, Marija Kovač, tajnica, Dragana Moguš, rizničarka, te članovi Miroslav Bobinac, Mihajlo Perak i Josip Hodak.

Ivan Majić, za koga se već sada može pretpostaviti da će, s vrlo dobro odabranom ekipom, uspješno voditi svoju MO DSHV u sastavu Podružnice Južno Podunavlje, zahvalio je svima na povjerenju i obećao da će provoditi na najbolji način zadaću koja je pred njima.

 

Zvonimir Pelajić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OSNOVANA NOVA MO DSHV-a PROZIVKA

 

U nazočnosti velikog broja članova i simpatizera DSHV-a u Subotici 27. lipnja 2012. godine osnovana je MO DSHV Prozivka.

MO DSHV Prozivka pokriva teritoriju M.Z. Prozivka u okviru grada Subotice. Većina stanovnika ove M.Z. stanuje u soliterima te je potpuno urbani način života, odvojenost  jednih od drugih, strah od ratnih devedesetih, promjena etničke strukture bio  jedan od glavnih razloga što do sada DSHV na ovom teritoriju grada Subotice nije imao svoju Mjesnu organizaciju iako je redovito samostalno izlazio na izbore u ovoj Mjesnoj zajednici.

Za prvog predsjednika izabran je dipl. ing. Vicko Marko a izabrano je i novo rukovodstvo Mjesne organizacije od 7 članova.

Nadamo se da će hrabrost članova DSHV-a Prozivka uliti nadu i Hrvatima u Novom Sadu, Beogradu, Nišu o opravdanosti političkog organiziranja i u potpuno urbanim sredinama, i u sredinama gdje su pripadnici hrvatske zajednice apsolutna manjina u odnosu na većinski narod.

 

PRESS DSHV-a 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SLIKOM DA TI KAŽEM

 

Istančan nerv za detalj, oplemenjen pričom. U svakom času spreman na „okidač“ machine (deus ex machina) koja lovi slike, senzualno, poput mačke dok pred rupom (njena kamera opskura) strpljivo vreba i miša čeka, da skoči i lovinu ovjekovječi. Juriga u detalju, u trenu, vreba situaciju, traži priču, da je kroz fotoaparat propusti i ovremeni. Njegove se slike ne opiru priči, dapače, zahtijevaju da se kroz riječ utemelje u vremenu, da se u vrijeme uzidaju. Slikom hoće reći ono što biva u trenutku a ostavlja dug i neponovljiv temporalni trag.

Dijapazon za motive na Juruginim  fotografijama je širok, nema situacije koja ga iznutra ne zagrebe, te se dodirom na okidač znalački počeše. Tako je jednom, a bilo je to davno, pokušao uslikati stih moje pjesme „Na tamburi drot puko“ što mu do sada, koliko mi je poznato, nije još pošlo ni za rukom ni za okom. No, vremena ima, strpljvo čuči i čeka.

Trebamo reći, ovaj velemajstor i toreador, jer predmet, ljudi, i sve što je oko njega su njegova arena, borba. Ostat će fotosi, pejzaži Vojvodine, arhitektura Subotice, ljudi i mnogo toga što se ni nabrojati ne može. To je Jurigino svjedočenje o vremenu i prostoru, koji četverodimenzionalnost uspijeva ukrotiti u dvodimenzionalno, a ipak plastično, i reljefno.

Vrijeme je klepsidiralo a traje, živi. Da to nije činio desetljećima bili bismo uskraćeni, bili bismo siromašniji, zalutali bismo, pogotovo sada kada novim aparatima svi škljocaju, poput dosadnih žaba što krekeću.

Priča: fotografija, žena s biciklom, na njoj se presijecaju tri vremena , tri tehnologije u rasponu od preko 100 godina. Kuća, komunikacija u davnini, bila su „vrataca“, prozori pa i „budže“ na zabatu. Bicikl, novi, brži vid komunikacije „plećkanja“. I sad još brža, trenutna komunikacija – telefon, pa još mobilni, govori, a i vide „komšije“ da ona govori. Žena, nema vremena gubiti vrijeme, nogama tjera bicikl, u lijevoj ruci telefon, a desna ruka upravlja. Sve to istovremeno i u hipu.

Slika starca u šeširu, u tim borama, brkovima, šeširu, koliko je nagomilanog iskustva i sadržano priča, o tome govore oči, lukavi tanki osmijeh usana, krije se to od nas, ali priča je tamo. Potreban nam je novi Balint Vujkov pa da to zabilježi, „pripiva“.

Izložba fotografija Augustina Jurige u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata postavljena je u Monoštoru – etno kući „Mali Bodrog“.

 

V. Sekelj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRAZNIK ZA OČI ILI SINESEZIJA

 

 

Dolazeći na izložbu fotografija „Kurnatska idra“ Borisa Kragića, postavljenu u vestibulu Gradske kuće, bio sam skeptičan, imao sam neke predrasude prema umjetničkoj fotografiji rađenu u koloru. I već na ulazu, stojim i okom kosim, osupnut i dalje stojim, oko luta, nemirnije, „jesapim“, pa to nisu fotografije to je izložba slika. Ćutim; to je „volšebni“ spoj impresionizma i hiperrealizma. Kragić me je razoružao, razmačovao, oseka skepsa nestaje, dolazi plima divljenja. Obilazim slike, upijam u sebe onu ljepotu što nesebično nude, i laćam se sizifovskog posla, želim slike orječiti, umiriti ih u nekoj priči. One se ljubomorno opiru, imaju što reći, ali nemaju potrebu, nemaju ontološku potrebu za tim, jednostavno angažiraju sva čula, čujem muziku boja, sinestezija je u pitanju – mrmljam oduševljen.

Stojim pred slikama, u primozgu na ovoj žegi mi se vrte stihovi moje pjesme iz zbirke „Rič fali“: „Ode / di je kadgod / bilo more / rasula se tarana / mora…“ Gustiram; tamo more, ovdje more žita, tamo jedra bila, ovdje oštra kosa, tamo jedra upregla vitar, da barku tira, ovdje oštra kosa, kosa čijim zaveslajima val žita smiruje su u kruhu.

Tužan odlazim, zastajem, vraćam se još jednom, obilazim slike, i onda još tužnije odlazim, jer izložba će trajati, biti postavljena, samo jedan dan. No svejedno, pak, u meni će ostati dojmovi i trajati duže i od samog trajanja.

 

U vestibulu Gradske kuće, Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatska matica iseljenika, podružnica Split, priredili su izložbu fotografija pod nazivom „Kurnatska idra“ Borisa Kragića iz Spita.

 

Vojislav S.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kolonija “PANON-a” u Domu DSHV-a

 

Hrvatska likovna udruga” CRO ART” -Subotica održala je 19. i 20. lipnja 2012.godine svoju prvu likovnu koloniju  PANON-SUBOTICA-2012 godine u Subotici u dvorištu DSHV-a u čijim prostorijama inače radi i djeluje udruga.

Kolonija “PANON” po prvi puta održana je prije tri godine u Baranji, točnije u Belom Manastiru u Republici Hrvatskoj u organizaciji likovne udruge “BARANJA ART” koja je idejni tvorac i začetnik kolonije “PANON”. Kolonija”PANON” prema onome što stoji u njenom osnivačkom aktu, okuplja slikare iz triju zemalja  Panonske nizije: Hrvatske, Mađarske i Vojvodine odnosno Srbije.

Cilj kolonije je kroz likovnu umjetnost prikazati život, ljude, njihove običaje, njihovu bogatu kulturnu baštinu, kako ruralnog tako i urbanog dijela Panonske nizije.

U Subotici se okupilo 13. slikara među kojima je bilo i onih s akademskim zvanjem, likovnih pedagoga, i već dobro afirmiranih amatera s više desetljećnim stažom u likovnom stvarateljstvu. Skupinu slikara činili su dva umjetnika iz Republike Hrvatske, jedan iz Republike Mađarske, deset slikara CRO ART-a, s njihovim gostima iz Zrenjanina i Pančeva. U prijatnom ambijentu dvorišta DSHV-a, u još prijatnijoj hladovini podrumskih prostorija DSHV-a jer je napolju bilo 35 stupnjeva nastalo je dvadesetak radova različith panonskih motiva, upravo ono što kolonija PANON” čuva, njeguje i potiče.

Radilo se u više  tehnika od akrila, akvarela preko ulja na platnu i lezonitu, pastela  s jednim zajedničkim ciljem, učiti, družiti se i zajedno stvarati lijepo.

Sljedeće druženje umjetnika” PANON-a”održat će se već 7. srpnja 2012. godine, a mjesto rada je grad Mohač u Republici Mađarskoj, gdje će domaćin biti hrvatska udruga “ŠOKAČKA ČITAONICA” a kolonija će se održati u okviru manifestacije stare 135. godina a zove se ” PRANJE NA DUNAVU”:

 

Josip Horvat

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U Monoštoru i Subotici predstavljen nosač zvuka „Kraljica Bodroga“

 

Predstavljanja nosača zvuka na kojemu su snimljene izvorne narodne pjesme monoštorskih Šokaca naziva „Alaj piva Šokica“ upriličeno je tijekom lipnja u Monoštoru i Subotici. Ovaj značajan događaj okupio je velik broj poštovatelja tradicije vojvođanskih Hrvata, među kojima su bili predstavnici ustanova kulture, umjetnici, lokalni dužnosnici, kao i mnogobrojni mještani Monoštora.

Nakladnik nosača zvuka je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (ZKVH), a njegov ravnatelj Tomislav Žigmanov ističe kako je ovo još jedan korak u očuvanju narodne kulturne baštine svih Hrvata diljem Vojvodine.

Narodne pjesme na novom nosaču zvuka djelić su narodnog glazbenog nasljeđa Hrvata u Vojvodini, koje je često nedovoljno poznato i zatomljeno. Njihove su baštinice i čuvarice i Šokice iz Monoštora, a ZKVH je uočio vrijednost ovoga narodnog blaga, kaže Tomislav Žigmanov.

„Još ranije smo uočili među Šokicama u Monoštoru kvalitetno žensko pjevanje. Prema našim procjenama, kada je riječ o tradicijskoj glazbi koja nije u vezi s tamburaškom glazbom, jedna je to od najvrjednijih stvari u Vojvodini. Stoga smo, još prije godinu dana strateški započeli razgovore s njima i s čelništvom KUDH ‘Bodrog’ iz Monoštora o tomu možemo li to pjevanje trajno sačuvati putem kvalitetne snimke na nosaču zvuka i potom još kvalitetnije nastaviti s njegovim predstavljanjem.“

Priprema za snimanje je obavljana uz stalni stručni nadzor i pomoć etnomuzikologinje Tamare Štricki i glazbenog pedagoga Vojislava Temunovića.

Urednica i recenzentica CD-a „Alaj piva Šokica“ Tamara Štricki izrazila je zadovoljstvo što je imala prigodu sudjelovati u izdavanju ovoga nosača zvuka i surađivati s pjevačicama, ističući da joj je ovo prvi ovakav projekt. Značaj ovih pjesama je i u jezično dijalektalnoj izvedbi, cjelovitosti u izvođenju, specifičnim tonalitetima i preokretima prilikom pjevanja.

Pjesme su ove šokačke Hrvatice nekoć pjevale u raznim prilikama – na „divanima“, po „ćoškovima“, na korzi, na igrankama, uz narodne i vjerske običaje. Kao narodnu popudbinu prenosile su ih s koljena na koljeno.

Danas, okupljene u izvornoj ženskoj pjevačkoj skupini „Kraljice Bodroga“, koja djeluje pri mjesnom Kulturno-umjetničkom društvu Hrvata „Bodrog“, monoštoračke Šokice s ponosom čuvaju, kako uspomene na ta vremena, tako i ljepotu narodnoga pjevanja. Vjerne glazbeno-pjevačkoj tradiciji ovoga mjesta, „Kraljice Bodroga“ predstavljaju jednu od najprepoznatljivijih postaja na sceni tradicijske kulture Hrvata u Vojvodini.

CD se može kupiti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata.     

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uz Godinu hrvatskih velikana u Vojvodini

Ivana Kujundžića za Crkvu i narod

 

Svjedočeći svojim životom u vrlo nepovoljna vremena svoju odanost Crkvi i narodu, svećenik Ivan Kujundžić ostavio je za sobom brojne tragove.

U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja svećenika, književnika, bibliografa i prevoditelja Ivana Kujundžića, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je u suradnji s Hrvatskom čitaonicom i župom sv. Roka u Subotici 1. lipnja 2012. godine priredio program u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini. Program je započeo molitvom i svečanim polaganjem vijenaca na Kerskom groblju u Subotici, mjestu gdje je Kujundžić pokopan. Nakon toga uslijedilo je svečano otvorenje obnovljene Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivana Kujundžića, koja na najbolji način svjedoči o radu i djelu ovoga istaknutog duhovnog i kulturnog djelatnika, kako u povijesti Crkve, tako i hrvatskoga naroda u Bačkoj.

Nakon otvorenja knjižice uslijedila je sv. misa u crkvi sv. Roka, u kojoj je djelovao i sam Kujundžić. Nešto kasnije, iste večeri u čitaonici Gradske biblioteke održana je spomen večer u čast Ivana Kujundžića na kojoj su o njegovu bibliografskom, svećeničkom, književnom i knjižničarskom radu govorili prof. Jasna Ivančić, vlč. Lazar Novaković, prof. Vladan Čutura i prof. Katarina Čeliković.

 

Svećenik, književnik, bibliograf i prevoditelj Ivan Kujundžić rođen je 2. lipnja 1912. u seljačkoj obitelji Grge Kujundžića i Pauline r. Stantić na salašu, na Verušiću kraj Subotice. Biskup Lajčo Budanović zaredio ga je za svećenika 1934. godine. Bio je vjeroučiteljem u osnovnim školama i radio je u uredu Bačke Duhovne oblasti.

Nakon Drugoga svjetskog rata Kujundžić je radio kao vjeroučitelj u Državnoj muškoj gimnaziji i u Učiteljskoj školi u Subotici, ali je zbog sukoba s prosvjetnim inspektorom bio otpušten. Kraće je vrijeme bio kapelanom u crkvi sv. Terezije u Subotici, do 10. rujna 1947., kada je odveden u subotički istražni zatvor pod optužbom da je bio član grupe „čiji je cilj bio borba protiv narodnooslobodilačke borbe, protiv njenih osnovnih načela, a naročito protiv bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda i federativnog uređenja Jugoslavije“. Svi su članovi spomenute grupe osuđeni na vremenske kazne, a Kujundžić je osuđen na „na kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 13 godina“ računajući od dana hapšenja 10. rujna 1947., na gubitak građanskih prava u trajanju od 5 godina nakon izdržane kazne. Ivan Kujundžić je bio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici i u Nišu. Kazna mu je smanjena te se u Suboticu vraća 1954. godine kada odlazi na mjesto župnika župe sv. Roka, nakon smrti Blaška Rajića, po prijedlogu biskupa Lajče Budanovića.

Uz svoje svećeničke poslove, vršio je odgovorne dužnosti u pojedinim upravnim i organizacijskim tijelima Subotičke biskupije za vrijeme uprave biskupa Lajče Budanovića i biskupa Matije Zvekanovića. Za svoj pregalački rad dobio je najviša crkvena odlikovanja. Ivan Kujundžić iznenada je umro 23. svibnja 1969. godine, a sahranjen je 24. svibnja u obiteljsku grobnicu u Kerskom groblju u Subotici.

Na kulturnom području Kujundžić je imao iznimno važnu ulogu. Aktivno je sudjelovao u radu Subotičke matice, od 1935. do početka rata 1941. godine. Bio je referent za hrvatska omladinska katolička društva i duhovnik križarskog bratstva za srednjoškolce u Subotici. Ivan Kujundžić je bio jedan od glavnih organizatora izložbe „Smotra bunjevačke prošlosti“ (1935.). Sudjelovao je kao tajnik u organizaciji najveće nacionalne manifestacije, proslave 250. godišnjice seobe jedne veće grupe Bunjevaca u Bačku, održane 1936. godine.

Uređivao je Subotičke novine od 1935. do početka rata 1941., kada su novine prestale izlaziti. Prevodio je s francuskog jezika, a knjige su često bile umnožene šapirografom. I. Kujundžić je pisao pripovijetke, većinu svojih pripovijesti je objavio u zagrebačkom časopisu Obitelj, a neke u zbirci Deran s očima (1969.), čije objavljivanje nije doživio.

Iznimno je važan njegov bibliografski rad, napose knjige Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata (Subotička matica, 1946.) te Bunjevačko-šokačka bibliografija (Zagreb, 1969.). Istražujući dugi niz godina povijest i književne prinose, Kujundžić je skupio veoma bogat fond knjiga, časopisa i novina i osnovao 1946. godine „Bunjevačko-šokačku knjižnicu Ivana Kujundžića svećenika“. Na žalost, veći dio je konfisciran za vrijeme montiranog sudskog procesa 1948. Po povratku iz zatvora, obnavlja svoju knjižnicu.

Za istraživače je osobito važna knjiga I. Kujundžića Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata (Matica hrvatska, Zagreb, 1968.). Djelo je nepotpuno, ali daje obilje izvora za proučavanje kulturne i političke povijesti bačkih Hrvata. Njegov bibliografski rad nezaobilazan je za sve istraživače kulturne povijesti bačkih Hrvata.

 

Katarina Čeliković

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Najbolji na natječaju „Moj lijepi zavičaj“

 

U povodu Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“ raspisali su literarni i likovni natječaj na temu „Moj lijepi zavičaj“ za učenike osnovnih i srednjih škola. Na natječaj je prispjelo nešto više od stotinu radova iz Srijemske Mitrovice, Vajske, Đurđina, Starog Žednika, Lemeša, Tavankuta, Male Bosne te Subotice, iz škola „Sveti Sava“, „Matko Vuković“ i „Ivan Milutinović“.

Povjerenstvo za likovne radove, u sastavu Jasmina Vidaković Jovančić, Olga Šram i Ljubica Vuković Dulić, odlučilo je da prvo mjesto pripada Josipi Dulić, III. r., OŠ „Vladimir Nazor“ Đurđin, drugo mjesto Regini Dulić, IV. r., OŠ „Vladimir Nazor“ Đurđin dok je treće mjesto osvojila Matea Evetović, I. r., OŠ „Sveti Sava“ Subotica.

Članica Povjerenstva povjesničarka umjetnosti Olga Šram pohvalila je crteže malih slikara i dodala:

„Imamo priliku vidjeti jednu skromnu izložbu radova koji su uspješniji, likovno zaokruženiji i dovršeni. Čestitamo svima koji su osjetili jedan unutarnji poriv likovno iskazati ono što osjećaju, što vide, što svakodnevno doživljavaju u radu, životu ili druženju, i što su sve to obogatili znanjem i iskustvima koja su stekli radeći sa svojim nastavnicima i likovnim pedagozima.“

Povjerenstvo za literarne radove, u sastavu Vladan Čutura, Bernadica Ivanković i Katarina Čeliković, za najbolji rad proglasilo je uradak Damira Katića, učenika III. r. Biskupijske klasične gimnazije „Paulinum“ u Subotici, inače rodom iz Petrovaradina. Drugo mjesto je osvojio Josip Stantić, V. r., OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna dok je treće mjesto pripalo Sari Vuković, II. r., OŠ „Matija Gubec“ iz Tavankuta.

Član Povjerenstva profesor Vladan Čutura poručio je svim učenicima da i dalje što više pišu i rabe materinski jezik.

„Poruka je ovakvih natječaja, čini mi se, upravo ta da se djeca obogaćuju, ne samo usvajanjem vlastita materinskog jezika kroz školovanje, već i time što ih ljudi neće cijeniti po tomu koliko prijatelja na Facebook-u imaju ili kakav iPod imaju, već po tomu kako se usmeno i pismeno izražavaju. To će ostaviti najbolji dojam, a da bi bilo tako, treba puno čitati i pisati“, rekao je Čutura.

Svi su nagrađeni knjigom, a prvonagrađenima je Hrvatsko nacionalno vijeće darovalo besplatno ljetovanje u Novom Vinodolskom.

 

Press Zavod za kulturu Vojvođanskih Hrvata, Subotica

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dužijanca Program 2012.

 

srijeda, 25. 4. 2012. u 17 sati

  • Blagoslov žita – procesija – salaš Martina Gabrića, Gornji Verušić
nedjelja, 24. 6. 2012. u 18 sati

Ÿ Priskakanje vatre na Sv. Ivana Cvitnjaka – salaš Martina Gabrića, Gornji Verušić

subota, 7. 7. 2012. tijekom dana

Ÿ Dužijanca malenih – izlet i etno radionica – Đurđin

subota, 7. 7. 2012. u  20 sati

Ÿ Folklorna večer i predstavljanje malog bandaša i male bandašice – Gradski trg, Subotica

nedjelja, 8. 7. 2012. u 10 sati

Ÿ Dužijanca malenih – sveta misa – katedrala bazilika sv. Terezije Avilske, Subotica

nedjelja, 8. 7. 2012. u 11,30 sati

Ÿ Povorka i predaja kruha gradonačelniku – Velika vijećnica Gradske kuće, Subotica

petak, 13. 7. 2012. u 19,30 sati

Ÿ Otvorenje XXVII. saziva „Prve kolonije naive u tehnici slame“- HKPD „Matija Gubec“

subota, 14. 7. 2012.  od 6,30 sati

Ÿ Takmičenje risara – salaš Martina Gabrića, Gornji Verušić

nedjelja, 15. 7. 2012.  u 10 sati

Ÿ Dužijanca – crkva sv. Marka Evanđelista, Stari Žednik

nedjelja, 15. 7. 2012.  u 10 sati

Ÿ Dužijanca – crkva Svetog Petra i Pavla Apostola, Bajmak

subota, 21. 7. 2012.  u 20,30 sati

Ÿ Zatvaranje XXVII. saziva „Prve kolonije naive u tehnici slame, HKPD „Matija Gubec“, Tavankut

nedjelja, 22. 7. 2012. u 10,30 sati

Ÿ Dužijanca – crkva Presvetog Srca Isusovog, Tavankut

petak, 27. 7. 2012.  u 19 sati

Ÿ Otvorenje Samostalne izložbe kruna i perlica Jozefe Skenderović – Suvenirnica, Gradska kuća

nedjelja, 29. 7. 2012.  u 10 sati Ÿ Dužijanca – crkva Presvetog Trojstva, Mala Bosna
nedjelja, 29. 7. 2012.

Ÿ Konjička utrka „Dužijanca“ – Gradski hipodrom, Subotica

srijeda, 1. 8. 2012. tijekom dana

Ÿ Postavljanje izloga u središtu grada za Natjecanje aranžera izloga – Subotica

nedjelja, 5. 8. 2012.  u 10 sati

Ÿ Dužijanca – crkva sv. Josipa Radnika, Đurđin

nedjelja, 5. 8. 2012.  u 18 sati

Ÿ Dužijanca – Kod križa u centru, Mirgeš (Ljutovo)

utorak, 7. 8. 2012. u 19 sati

Ÿ Otvorenje Izložbe s XV. međunarodne likovne kolonije „Bunarić 2011.“ –HKC „Bunjevačko kolo“, Subotica

četvrtak, 9. 8. 2012. u 19 sati

Ÿ Književna večer u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu,

povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ Svečana dvorana HKC „Bunjevačko kolo“, Subotica

četvrtak, 9. 8. 2012. tijekom dana

Ÿ Izložba rukotvorina – Gradski trg, Subotica

petak, 10. 8. 2012. u 20 sati

Ÿ Tamburaška večer, predstavljanje bandaša i bandašice i

izbor pratilaca, proglašenje najljepšeg izloga – Gradski trg, Subotica

subota, 11. 8. 2012. u 18 sati

Ÿ Svečano večernje – katedrala bazilika sv. Terezije Avilske

subota, 11. 8. 2012.  u 20 sati

Ÿ Skupština risara i nastup folklornih ansambala – Gradski trg

nedjelja, 12. 8. 2012. u 9 sati

Središnja proslava Dužijance 2012.

Ÿ Ispraćaj i blagoslov bandaša i bandašice – crkva sv. Roka

nedjelja, 12. 8. 2012. od 9 do 10 sati

Ÿ Povorka do katedrale

nedjelja, 12. 8. 2012. u 10 sati

Ÿ Svečano euharistijsko slavlje – katedrala bazilika sv. Terezije Avilske, Subotica

nedjelja, 12. 8. 2012. u 11,30 sati

Ÿ Svečana povorka kroz grad, predaja kruha gradonačelniku

nedjelja, 12. 8. 2012. u 18 sati

Ÿ Posjet grobu Blaška Rajića – Kersko groblje, Subotica

nedjelja, 12. 8. 2012. u 20 sati

Ÿ Bandašicino kolo – Gradski trg, Subotica

četvrtak, 16. 8. 2012.

Ÿ Početak rada XVI. Međunarodne likovne kolonije „Bunarić“ – HKC „Bunjevačko kolo“, Subotica

subota, 18. 8. 2012. u 18 sati

Ÿ Zatvaranje XVI. Međunarodne likovne kolonije „Bunarić“ – HKC „Bunjevačko kolo“, Subotica

subota, 25. 8. i nedjelja, 26. 8. 2012.

Ÿ Bunarićko proštenje – Svetište Majke Božje, Bunarić

Zdrava rana

 

Čeljadi moja jevo ja dospijo da Vam malo napišem par riči, piso bi ja i prija al sam se jedva dokopo artije a plajvaz sam dobijo od ovi kampanjaca prid izbore, ta šta ćete mora se šporovat, krpež kuću drži. Niki dan sam čito da sad nemožedu opravit vladu  pa čeljadi ajd sad vi meni ispripovidajte za koga smo mi glasali kad oni nakraju sidnu za astal pa podile lepanju a nama sirotinji ostane samo trunčica, a lažedu toliko da ni oni sami neznadu kad istinu divane, a možda nikad. Mi smo već oguglali i onako će bit kako oni kažu a lipo je još moj pokojni dida Grgo divanijo da se to zove demokratija kad se dva tuku priko magarca a magarac je narod što trpi i ćuti a i šta će. Iđem ja tako atarom, hajčim ovu moju hrđavu biciglu kroz ovu našu demokratiju i možem vam kazt da je svit sve sirotiji i sirotiji, da nam nije Kineza mi bi bome išli goli i bosi, jedino od nji nebi nikad kupijo biciglu, u ataru bi se sva raspala, manijo sam se pušenja i ugojio se dvajst kila, a nisam se manijo zbog zdravlja jel doktora, da, ma nemam više novaca na cigaretlu, sirotinja, plata mala….

No da vam ispripovidam, ja kupijo na peci gaće za kupanje i očo se kupat na Kapunju na do, kad sam izašo iz vode imam šta vidit, ostala mi samo guma a gaća ni od korova sve se raskiselile i nisam ni našo. Ja biž u trsku i nisam izlazijo iz trske dok se svit nije razišo, ne da su me izgrizli komarci da sam se svu noć češo i pcovo i Kapunju i moje litovanje Kineze  i njeve gaće od artije, a nisu ni oni možda krivi u tu našu Kapunju se sliju svi oni otrovi i erbicidi pa možda mi to izilo gaće. Da nije i to štogod organski neorganski i ko što ona gospoja divani sa terase, ta šta  se smijete očin jel lipo pisalo na loberov list televiziji da je to organizacija terasa za organsku ranu, samo ja sam učijo u mlinarskoj škuli da je u prehrani neorgansko samo so i voda, a ostalo je sve organsko  i sve je ilo i piće organsko, šunka je od svinjčeta jeste da ono nije zdravo čisto i voli rijat po đubretu al je organsko, rakija je od šljiva , zardelija, krušaka i jabuka i to je organsko a i pivo je od hmelja i ječma, opet organsko. No možda je ta gospoja mislila na „zdravu“ ranu e tu sam je čeko, gospo moja draga promovišite vi lipo salaše ne ko dosad da se za salaš dobije poticaj i kredit, slikuje na televiziji i zbogom, već lipo opravite atarove da svit ne gazi blato, eto obećali ste put od Bosne  do Mirgeša i ništa, svisnićemo dok to ne bude a tamo je još uvik desetak veliki avlija puni zdrave rane i cigurno nije „neorganska“, na salašu su i dica zdrava, rumena, bez alergija i kiji kaki komedija, pa dabome ta nisu naša dica nastala „neorganski“ u epruveti  sa pincetom nego lipo, prirodno, kad se svitlo utrne pod dunjom kako Bog zapovida već od „stoleća sedmog“, to vam je draga moja gospodo život. Jestel vidili desetu godišnjicu H.U.K. „Lajčo Budanović“ iz Bosne, e to je bijo koncert iz malog sela od hiljadu duša, opravljen je od srca i odricanja i dice i njevi roditelja, igralo se da se dom treso, a puna sala je s ponosom gledala svoju dicu i, da se ne zaboravi ode se svašta odigralo i dešavalo, zabranjivalo i osporavalo, a pokazano je svitu da smo tu i da volimo tamburu, pismu i igru, a naročito dicu ovu koja pronose, uzdiže i vole našu kulturu.

No da ja nastavim dalje jel ću se raznižit pa ću morat opet na dupli špricer a to nije trenutno u financijskom trendu kako kaže ova mladež. Pa ću ja uzjašit na moju biciglu i tiraj dalje za male pare. Pozdravlja Vas i voli Vaš Branko Ivković iz Ivković šora a čim dospijem oma ću Vam pisat.

Branko Ivković

 

 

SKRIVENIZA U BUDŽAKU

 

Pojeo magarac vuka! To je vijest.

A ne 6 000 000 američki dolara. Sića, za državu, vijest tek za rubliku čitulja.

A ako neće biti dosta to; daće babo lanac još i po.

 

Stipane kako podnosiš ovu kanikulu

Ta imam ja el kondišer

Kako kad na salašu nemaš elektrike

E moj je salaš od nabijanice.

 

Stipane, jel ti znaš šta je to visoka politika.

Kako ne bi znao; valjda poznam Margu. Ta znaš koju Margu. Tu da tu.

 

Iđe Stipan po ovoj vrućinji , podne je, sunce upeklo, a on litnim pute, na nogama visoke sare čizme, dugačke bile gaće.

Naiđe na Roku,  a on će, o ljudi ljdski,  Stipane ko je još ovo vidio, iđeš gologlav, streviće te sunčanic, a još u čizmama.

E moj Roko, već su naši stari kazali: čizma glavu čuva, nema tu hibe.

 

Došla snašica Đula kod Stipano po rešeto.

Stipan je ponudi rakijom, a ona se nika nećka; nesmim, pijem nike likove

Ta iđi moli te, jedna rakija će ti ubrzat cirkulaciju, dobro je to.

I Đula zglobno ispije čašicu.

A Stipan će , popi još jedno, ta dvi neoge valjda imaš.

Zdune  i drugu. Ustaje, vaća se za livu nogu i jojka.

Ta šta ti je komšinice.

Mani me, i ova druga je očla u istu nogu-

Zdune ona i teću, a na rešeto zaboravi

 

Sidi Stipan u atuobusu u šestici, na okretnici. Ulaze, dvi već vrimešne žene. I sidaju na stranu, di su jednosedi.

A Stipan, nemojte tamo.Zašto pita jedna. Tamo su karte skuplje, to je prvi razred.

Prelaze na drugu stranu, sidaje, jedna pored druge. Tek će jedna, pa mi imamo, besplatne karte,i to doživotno-

Svedno pak, ode će biti ladovina

I autobus krene.

 

Unereeđuje i piše jA

V. pajoš Sekelj  ( pajoš, čitaj kao fon)

 

 

Sa Europeade 2012. godine

 

“Za mene vi ste prvaciEurope, finale me uopće ne zanima”. Ovim se riječima član stručnog stožera Nogometne repretentacije Hrvata iz Srbije Ivan Budinčević obratio nogometašima nakon pobjede od 1:0 nad Koruškim Slovenacima u borbi za treće mjesto (tzv.malom finalu) na Europeadi 2012, nakon čega je, sada već tradicijski, uz šampanjac, započelo slavlje naših nogometaša i stručnog stožera na besprijekornom zelenom tepihu stadiona Muellerwiese u Bautzenu, Njemačka. A razloga za slavlje je bilo: pet pobjeda (Turci iz Grčke, Ladini, Frizijci, Njemci iz Rusije i Koruški Slovenci) u šest utakmica za sedam dana. Jedini loš dan bio je polufinalni meč protiv bivših, a na kraju se ispostavilo, i sadašnjih europskih prvaka za nacionalne manjine, ekipe Južnog Tirola iz Italije.Ni relativno skromni smještaj u Domu učenika u Burku kraj Bautzena (četvero i petokrevetne sobe), niti neodgovarajuća hrana, niti, ono najvažnije, izostanak nekoliko standardnih reprezentativaca, što zbog obiteljskih i zdravstvenih što poslovnih razloga i obveza prema matičnim klubovima (Filip Ilovac, Mladen Vizn, ŽeljkoTadijan, Dejan Godar, Goran Nimčević, Brane Babić, Ivan Beretić) nisu smetali našim nogometašima da postanu prvaci Europe, ako ne po rezultatu, a ono zasigurno po borbenosti, zalaganju, disciplini i ponašanju, u igri i van terena. Organizator-slavljenik “Domowina”, krovna organizacija Lužičkih Sorba (ove godine slavi svoj 100. rođendan) odlično je organizirala turnir: 38 utakmica pratilo je, po procjeni organizatora oko 16.000 navijača i pored relativno skupih ulaznica (2,5 i 5 eura odnosno 5 i 8 eura za finalni dan) i jedan slobodan dan, kada su sudionici imali prigodu, nakon prijepodnevnog razgledanja kulturnih znamenitosti Bautzena (od kojih, prije svega treba spomenuti jedinstvenu kattedralu St. Petri, koja je, u unutarnjem dijelu ogradom podijeljena na katolički i evangelistički dio) u popodnevnom programu (ne i mi, nažalost) predstaviti dio svoje kulturne baštine.

Turnir nije prošao bez izvjesnih političkih kontroverzi. U Grčkoj, pojedini mediji oštro su napali sudjelovanje Turske manjine iz zapadne Trakije, našeg prvog protivnika u C grupi). Zvanične vlasti Grčke poricu ovu manjinu. “Čvrsto stojimo iza manjina, a drago nam je da su naši prijatelji iz Zapadne Trakije sudjelovali na turniru i postigli respektabilan rezultat za Grčki region Zapadne Trakije” izjavio je Hans Heinrich Hansen, predsjednik FUEM-a.

Organizator Europeade 2016 još nije poznat, postoje izvjesna interesovanja…. I članovi stručnog stožera nogometne reprezentacije Hrvata iz Srbije “već su glasno  razmišljali” na tu temu. Izvjesno je da je organizator Europeade 2012 u Njemačkoj visoko podigao letvicu što se organizacije tiče.

 

 

Tko je nastupio za nogometnu reprezentaciju Hrvati iz Srbije na Europeadi 2012.

Vuković Nenad, Tavankut

Skenderović Igor, Tavankut

Gašparović Željko, Beočin

Erceg Mijo, Golubinci

Gal Josip, Sonta

Kekezović Dejan, Bajmok

Bedeković Predrag, Tavankut

Vujić Marko, Mala Bosna

Čović Mladen, Subotica

Mračina Darijan, Sombor

Poljaković Davor,Subotica

Kuntić Dinko,Subotica

Čorba Kristian,Subotica

Ušumović Bojan,Subotica

Lukač Damir,Subotica

Rajkovača Davor,Subotica

Juriša Slaven, Surčin

Stručni stožer:

Poljaković Marinko, Kelebija, izbornik

Kuntić Petar, Subotica, koordinator

Budinčević Ivan,Subotica, tehniko

dr Doko Zdravko,Subotica, liječnik

 

Piše: I.B.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IV. EUROPSKO PRVENSTVO HRVATSKIH MOMČADI IZVAN DOMOVINE

 

PRVACI!

 

Osvajanjem naslova prvaka na IV. Europskom prvenstvu hrvatskih momčadi izvan domovine, reprezentacija Hrvata iz Vojvodine postigla je izuzetan uspjeh koji će zlatnim slovima biti upisan u sportskoj povijesti hrvatske manjinske zajednice na ovim prostorima. Četiri susreta bez poraza i veliki pokal namjenjen pobjedniku posve zasluženo se našao u rukama momčadi sastavljene od nogometaša iz desetak vojvođanskih mjesta koji s ponosom nose reprezentativnu majicu i njezinog vodstva koje godinama s puno entuzijazma i ljubavi skrbi o njoj.

Rezultati

Skupina B

1.kolo : Vojvođanski Hrvati – Dinamo Ottakring 1:1

2.kolo : Vojvođanski Hrvati – NK Pajde Mohlen 3:2

3.kolo : Vojvođanski Hrvati – Crotia Hannover 3:0

Finale (za 1. i 2. mjesto)

Vojvođanski Hrvati – Croatia Villafranch 3:1

REPREZENTACIJA VOJVOĐANSKIH HRVATA : Ivan Beretić (Sombor), Dražen Majer (Bačka Topola)(vratari), Željko Gašparević (Novi Sad), Igor Skenderović (Tavankut), Filip Ilovac (Subotica), Predrag Bedeković (Tavankut) (odbrana), Mladen Vizin (Tavankut), Josip Gal (Sonta), Dejan Godar (Tavankut), Dejan Kekezović (Bajmok), Željko Tadijan (Sonta) (vezni red), Mladen Čović (Subotica) (navala), a igrali su još i : Dario Mračina (Sombor), Marko Vujić (Mala Bosna), Davor Balažić (Tavankut), Mijo Erceg (Golubinci), Igor Meštrović (Zemun).

Prvi strelac ekipe i najbolji igrač turnira je Dejan Kekezović.

Golovi : Kekezović 5, Čović 3, Godar 2.

Vratar Beretić je odbranio odlučujući penal protiv Dimano Ottakringa u raspucavanju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ris

 

Zemlja ravna,

crna zemlja,

otkov, slama.

 

Znoj čela,

gled dalek,

kruv nosi.

 

Žulj ruke,

napor srca,

dobro čuva.

 

Grije zemlja,

crna zemlja,

nebo čežnje.

 

Tomislav Žigmanov

 

 

 

 

Dužijanca

 

U vondiru

snaga kose

žito klapi

dok  klas

u krstini

pismu

vridni risara

gustira

 

Vojislav Sekelj

 

 

 

MLADEŽ DSHV-A I UDRUGA MLADIH „ HRVATSKI MAJUR“ AKTIVNO SE UKLJUČILE U POMOĆ PRI ORGANIZIRANJU MANIFESTACIJE  „TAKMIČENJE RISARA 2012“ NA SALAŠU MARTINA GABRIĆA  U MJEST HRVATSKI MAJUR