GOVOR PETRA KUNTIĆA, PREDSJEDNIKA DSHV-a U

                      POVODU 23 OBLJETNICE

Minulo je dvatese tri godinna  djelavanj DSHV-e  uradilo se dosta, možda se mogo  više, budimo skromi, uvjeti nam nisu uvijek bili naklonjeni, prošli smo Skile iHaridbe Ali smo opstojali, opstojaćemo.

 

Mladost, to smo mi zajedno. Oni mi. Ruku pod ruku.

 

Živimo u vremenu kada se toliko govori o ljudskim i građanskim pravima, o jednakopravnosti i čovekovom dostojanstvu.

No samo prija nešto više od 20 godina većina nas  živjela je u vremenima kada je bio brzo zatamljen gotovo svaki snažniji glas koji bi govorio o veoma teškom položaju u kome smo bili i mi Hrvati u Vojvodini, osim u DSHV-i koji je u to vrijeme bio jedina nada  i svjetionik za istinu i pravdu.

Mnogi su tada znali pravu istinu, a bili su „primorani“ govoriti o njoj samo osobama, i to prigušeno, jer su onda i zidovi imale uši, osobama, od najvećeg povjerenja izvan DSHV-a, te čekati da dođe vrijeme kada će svoju bol i brigu za vlastitim identitetom, moći javno reći  i tražiti da se nepravda napokon ispravi. Želio bih danas biti jedan od mnogih glasova od Vas, posebno Vas članova i simpatizera DSHV-a koji ste isticali od osnutka DSHV-a 15.srpnja 1990. do 1997.godine t.j. do završetka rata u matičnoj državi Hrvatskoj, te javno pitati :

Da li poslije 23. godine življenja u državama odvojenim, od države matice Republike Hrvatske možemo kazati da je nepravda ispravljena ?

Na žalost u potpunosti još ne, još neparticipiramo prava iz manjinske samouprave koja su daleko od razine drugih manjina  posebno onih koji su imale status manjine i u bivšoj zajedničkoj državi. A mi zapravo više i ne tražimo nego razinu organiziranja manjinskih institucija kao kod: Mađara, Slovaka, Rusina, Rumuna itd. dakle ništa više ali ništa ni manje.

Strah! O strahu kod nas u tom periodu mogao bi se roman napisati. Strah je kod nas nažalost jedini kontinuitet, koji nas decenijama prati, kao krpelj! Ipak još nešto o povjesnom strahu, tako  prisutnom u životu mnogih Hrvata u Srijemu, Podunavlju, velikim urbanim sredinama Novom Sadu i Beogradu, te rubnim djelovima Vojvodine.

Kao dijete nisam razumio štaviše ni shvatio naše stare, dok su prepričavali muke i strahote kojima su bili svjedoci i žrtve raznih procesa; konfiskacija, oduzimanja zemlje, kuća i salaša, prinudnog otkupa i izopćenja iz društva.

Shvatio sam da su stariji, pričajući međusobno prigušenim glasom lječili svoje boli i rane bojeći se da mi djeca  ne kažemo, ono što smo čuli, tamo gdje ne bi trebalo.

Kada bih pitao o tim stradanjima pojedine ljude koje sam smatrao  mudrima i dostojna povjerenja, najpre bih me gledali s čuđenjem, iznenađeni onim što sam već saznao te sumljičavo, u sebi pitali: jeli je riječ o provokaciji?

Kako su stjecali povjerenje u mene, tako bi mi neki, od starijih sa velikim strahom, potvrdili ono što sam od moga dide, zapamtio ali nisam razumio.Ta bio sam mali.

Dakle strah 40-tih,50-tih,70-tih i 90-tih godina dvadesetoga stoljeća, čitave generacije su živjele  u strahu i zato možda i nije slučajno da sada  kada smo dobili dobar zakonski osnov  za rješavanje naših problema, implementiran kroz „Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina“, dobili smo za vrijeme popisa pučanstva: kamen na prozore Hrvatskog nacionalnog vijeća, šamare u Bođanima a  pogrdne natpise na bilbordima više i ne brojimo.

Zato ovoga puta zahvaljujemo svima onima koji su tijekom dvadesetoga stoljeća nosili križ hrvatstva na ovim prostorima, jer su nosili križ i za nas.Od njih i mi trebamo učiti kako se radi i živi za one koji će doći. I ova mladež koja se danas nalazi ovdje među nama, ima pravo očekivati od nas starijih da i mi tako ugradimo svoj dio u ovu današnjicu, da njihov život  bude sigurniji i mirniji, da od nas nauče kako se i oni moraju  založiti  i izložiti za one koji će nakon njih doći.

 

Iz povijesti smo naučili da kao što nestaje naroda u kojemu preovladavaju svađe i nesloga tako narod nestaje, ako ne vidi razloge da s ponosom gleda u svoju prošlost. Ne zbog prošlosti radi prošlosti, nego upravo zbog budućnosti. To je razlog zašto u današnjoj „vožnji“ prema europeazaciji  i globalizaciji gledamo ponekad na ono što je iza nas. Neće biti u ljudima osjećaje za potrebe idućih pokoljenja ako se u novim naraštajima nas Hrvata na ovim prostorima  izgubi osjećaj zahvalnosti prema Antunoviću, Rajiću, Kujundžiću, Mamužiću, Sekuliću, Zeliću, Đidi Vukoviću, Iliji Okrugliću, Stanku Prepreku i drugima.

Zato su akcije u posljednje dvije godine koje provodi naš Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata o animiranju naših velikana kroz povjest od velikog značaja  za  produbljenje hrvatske nacionalne svijesti na prostorima na kome živimo.

Svaki narod, pa i naš hrvatski na ovim prostorima, ima pravo na svoju kulturu, jezik, povijest i vlastiti identitet. U tome povijesnom hodu gore pomenuti čelnici samo su dio onih koji su nam ostavili baštinu i vrijednote od koji se ni danas u 21. stoljeću nebih postidjeli. Ne trebamo praviti mitologiju, međutim  imamo pravo, pa i odgovornost, kao i svi drugi narodi na poštivanje svojih heroja i odbranu svoga opstanka.

Dobar dio dvadesetog stoljeća hrvatski narod u Vojvodini je živio pod vlastima koji nisu u potpunosti poštivali njegova osnovna prava vezano za svoju kulturu, jezik, povjest i vlastiti identitet.Trebalo je mnogo toga kroz generacije trpjeti.Pet političkih sustava kroz sve to vrijeme formiralo je pet vrsta zadovoljnika i onih koji su slušali i pet vrsta nezadovoljnika.Raspored poslušnika i nezadovoljnika bio je u svakom od tih sustava različit.

Mi u 21.stoljeću moramo slijediti primjer onih koji se nisu okretali kako vjetar puše nego su bili svjedoci ljubavi prema svome narodu, jer ne treba zaboravit da su mnogi tu svoju ljubav platili životom.

 

Ovo sve se dješavalo u povijesti, no  što nam je činiti?

Nastojeći izgraditi što bolje društvo, općenito ali i u nacionalno manjinskoj opciji, potrebno je u njegove temelje ugraditi istinske vrednote i kao što je rečeno,upoznati i poštivati svoju povijest.Potrebno je da kao narod hrvatski gajimo vlastito dostojanstvo te na svim razinama stvaramo ozračje da svoje upoznamo i volimo a tuđe poštujemo.

Kao pripadnici jednog jedinstvenog hrvatskog naroda trebali bi imati više srca jedni za druge bilo da živimo u Republici Hrvatskoj, bilo da smo rasuti na rubnim djelovima Hrvatske ili diljem svijeta.

Previše lako se odnarodimo i zaboravimo svoje korjene te vlastiti egoizam zaodjenemo u hrvatski grb skrivajući sebične ciljeve iza svog nacionalnog identiteta. (Primjer : u Republici Srbiji  izdato je nekoliko desetina tisuća hrvatski državljanstava, te hrvatski putovnica ali u radu hrvatske zajednice i 50-tak kulturno-prosvjetnih institucija s hrvatskim predznakom u Republici Srbiji spremno se žrtvovati i raditi tek nešto više tisuća Hrvata).

Zato dragi prijatelji, poznanici,onaj ko istinski voli svoju grudu, ko ljubi svoj narod i svoje svetinje taj je spreman i obol  žrtvu dati. Nas radi drugih radi! .

Nadam se da ste Vi koji ste nazočni na današnjoj obljetnici istinski svetionik aktivnosti hrvatske zajednice u vašim sredinama.

I na kraju s ovoga mjesta želim poručiti da u ovoj zemlji Republici Srbiji i u narodu srpskom i narodu hrvatskom ima toliko dobrih ljudi i toliko dobrih mogućnosti da svi skupa imamo pravo s nadom i optimizmom gledati u budućnost. Ne smijemo dopustiti da naš videokrug budućnosti bude sužen i oslikan tamnim bojama, niti pak zasnovan na nečijim izvješćima i krivim procjenama.

Ovo je trenutak kada bi našim zavičajem snažno trebala odjeknuti ; poznata rječenica :

„Ne bojte se narode, ne bojte se !“

Dolaze bolji dani za našu hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji.Zato nam je prvenstveno  potrebna sloga i zajedništvo, te strpljenje i rad.  Rad!

Poslušajmo naše mlade koji svaki puta iznova govore:

„Držimo se za ruke jer samo tako možemo ići naprijed“.

 

ŽIVJELI !

ŽIVIO  DEMOKRATSKI SAVEZ  HRVATA  U VOJVODINI !!!

 

 

Poruke zvaničnicima

 

Milanu Bandiću,

Poštovani gospodine Bandiću, prvi krug izbora potvrdio je povjerenje i vjeru glasača u Vas i put kojim idete. U ime Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini i svoje osobno ime, ovom prigodom Vam čestitam i želim puno uspjeha u drugom krugu izbora.

***

Tomislavu Karamarku,

Poštovani gospodine Karamarko, ovi izbori pokazuju da glasači vjeruju u Vas, Vaš politički program i ideologiju koju zastupate. U ime Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini i svoje osobno ime, ovom prigodom Vam čestitam i želim puno uspjeha u drugom krugu izbora.

***

Boži Galiću,

Poštovani gospodine Galić, ovi izbori su pokazali kome građani vjeruju. Vaše dosadašnje aktivnosti i rad opravdali su njihovo povjerenje. U ime Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini i svoje osobno ime, ovom prigodom Vam čestitam i želim puno uspjeha u drugom krugu izbora.

 

dipl.ing. Petar Kuntić

 

 

Manjinski problemi

Skupština Grada Subotice
SUBOTIČKA koalicija u Gradskoj skupštini je pred novom, za nas, vrlo važnom prekretnicom.Nakon što je na lokalu došlo do masovnog prelaska članova Demokratske stranke Srbije u Srpsku naprednu stranku,a samim tim i njihovih odbornika, očigledno je to, postavit će se i pitanje tko je u poziciji a tko u opoziciji.Podrazumjeva se, prevagnut će stav Saveza vojvodjanskih Madjara da li će se postojeća, tako labava, koalicija održati.U ovoj situaciji je i pitanje gdje tu Demokratski savez Hrvata u Vojvodini.Zapravo, pitanje je da li naša stranka hoće da bude u opoziciji.Po stajalištu najužeg rukovodstva stranke, koliko je meni poznato, ne postoji raspoloženje da stranka bude u opoziciji.Stranka je u dugogodišnjoj koaliciji sa Demokratskom strankom, koja, koliko znam, takodjer, ne želi biti u opoziciji, kada se radi o lokalnom parlamentu.Dakle, očigledno je to, prvo ćemo sačekati i vidjeti što Demokratska stranka mož učniti da se ne izgubi vlast, a nakon toga će  naša tranka morati da sagleda svoje mjesto u toj poziciji .Radi se o tome, treba to otvoreno reći,  da je široka koalicija na vidiku, ali ovoga puta i sa Srpskom naprednom strankom, pa se postavlja pitanje možemo li mi u isti taj tabor.Moramo reći da se ne može a ne pohvaliti dosadašnje rezultate Srpske napredne stranke na medjunarodnom planu, sadašnje odnose Srbije i Hrvatske, koji su svaki dan bolji i bolji.Vučić je obećao na početku školske godine zajedno sa Vesnom Pusić predati udžbenike na hrvatskom jeziku.Medjutim, tu će svakako biti nužno saslušati i glas članstva.Bliska budućnost dat će nam odgovor na pitanja ovdje postavljena pitanja.

 

Počasni građanin Grada Subotice”

NACO ZELIĆ,  kandidat za zvanje ” Počasnog gradjanina Subotice ” pravnik, sudac, diplomata, kulturni djelatnik, dobitnik Oktobarske nagrade grada Subotice u lokalnoj samoupravi i na jednoj lokalnoj televiziji, predstavljen je kao nacionalist.Na lokalnoj skupštini tako ga je predstavila najglasnija osoba koja je u ime Hrvata bio dopredsjednik Općine,  u vrijeme kada je postojao predsjednik Općine i dva dopredsjednika. pa je jedan bio po nacionalnost Srbin, jedan Madjar, a jedan Hrvat i to u vrijeme kada je hrvatski jezik vec bio u službenoj uporabi u Općini, a na lokalnoj televiziji je to iznio onaj čije bi članke iz 90 tih godina prošlog stoljeća trebalo prezentirati gledateljstvu da bi se razjasnilo o kome je čovjeku riječ. Naco je bio proganjan 1970. godine za ono čto je zakonom dozvoljeno svakoj nacionalnoj manjini, a Naco se nije bavio politikom, već kulturom.I zbog toga je predložen za zvanje počasnog gradjanina Subotice.Nitko neće da kaže da Naco nije bio u zatvoru, kako su to navele “Subotičke novine”, već mu nije nikada ni zbog čega ni suđeno.Uvaženi članovi Komisije da dodjelu zvanja “Počasni gradjanin
Subotice ” iz redova madjarske nacionalnosti misle da predlagači nisu dovoljno obratili pažnju na 1970. godinu, kada je Naco bio proganjan i da je predložena nagrada Naci najmanje što mu Grad može dati za učinjenu nepravdu 1970. godinu.Dakle, nadamo se da će Naco, ipak, dočekati priznanje.

 

Martin Bačić

 

 

Održana VII. sjednica Vijeća DSHV-a

 

 

U Subotici u Glavnom uredu DSHV-a  05. srpnja 2013. godine održana je VII.  sjednica Vijeća DSHV-a.

Na početku sjednice vijećnicima DSHV-a po prvi puta se predstavio predsjednik novoformirane mjesne organizacije DSHV Zrenjanin, gospodin Aleksandar Lakatuš.

Predsjednik DSHV-a detaljno je upoznao vijećnike DSHV-a o predstojećoj proslavi 23. obljetnice od osnutka DSHV-a, predviđene za 12. srpanj 2013. godine, te iznio posljednju informaciju o nazočnosti gostiju na proslavi koju sačinjavaju:

  1. Tomislav Kramarko (Predsjednik HDZ-a)
  2. Milijan Brkić (Glavni tajnik HDZ-a)
  3. Tomislav Čuljak (Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora)
  4. Božo Galić (potpredsjednik HDZ-a i župan Vukovarsko – srijemske županije)
  5. Ante Babić (Saborski zastupnik)
  6. Ivan Šuker (Saborski zastupnik)
  7. Ivo Kujundžić (član Odbora HDZ-a za iseljeništvo i hrvatske manjine u drugim zemljama)

 

Proslava započinje u 17,00 sati svečanom svetom misom zahvalnicom u Franjevačkom samostanu, u 18,00 sati održat će se svečana akademija u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, a u 19,30 sati domjenak u Domu DSHV-a za sve članove i simpatizere DSHV-a.

 

Obzirom na promjene u koaliciji političkih stranaka na razini države Srbije DSHV će ponovo, poslije punih 8 godina,  uputiti Republičkom izbornom povjerenstvu prijedlog promjene izbornog zakona sukladno Sporazumu o zaštiti manjina između Republike Srbije i Republike Hrvatske, a vezano za garantirane mandate predstavnika manjina u predstavničkim tijelima.

 

Vijećnici DSHV-a pozivaju sve članove i simpatizere stranke na proslavu 23. obljetnice od osnutka DSHV-a.

 

PRESS DSHV-a

 

 

 

U Subotici predstavljen Zbornik radova «Srpsko-hrvatski odnosi: rješavanje otvorenih pitanja

Zastoj u rješavanju manjinskih pitanja nakon prošlogodišnjih izbora

 

 

«Ne rješavaju se otvorena pitanja, nema sastanaka mješovitog međuvladinog povjerenstva, ne rješavaju se niti druga manjinska pitanja. Do sada su parlamentarne skupine prijateljstva u srpskoj Narodnoj skupštini i hrvatskom Saboru redovito susretale, ali tih susreta više nema», istaknuo je ovom prilikom narodni zastupnik dr. Janko Veselinović

 

Odnosi Srba i Hrvata su složeni i ne čine ih samo međusobni sukobi, već je u njima nakon dugog niza stoljeća ipak prevladalo povjerenje i međusobno razumijevanje, istaknuto je među ostalim prilikom predstavljanja zbornika radova «Srpsko-hrvatski odnosi: rješavanje otvorenih pitanja» održanog 24. svibnja u Subotici. Zbornik je proizašao iz prošlogodišnjeg srpsko-hrvatskog znanstvenog skupa, koji se svake godine kolovoza mjeseca održava u Golubiću kod Obrovca u Hrvatskoj. Predstavljanje su organizirali Centar za istoriju, demokratiju i pomirenje iz Novog Sada i Udruga za povijest, suradnju i pomirenje iz Golubića, te Hrvatsko nacionalno vijeće. Jedan od sudionika i skupova i predstavljanja zbornika, dr. Janko Veselinović, u svom je radu pokušao projektirati što će se u roku od godinu dana dogoditi nakon izbora i promjene vladajućih struktura u Srbiji i Hrvatskoj, glede položaja dvije manjine. Prijašnja dva predsjednika naše dvije zemlje gradili su odnos povjerenja i poticali rješavanje otvorenih pitanja. Nakon izbora u Srbiji predsjednici se još nisu sreli, upućuju strelice jedan prema drugom i za sada nema pomaka u rješavanju otvorenih pitanja. Na ovom je polju izgubljena cijela godina, ističe dr. Janko Veselinović. «Zamrznuto je rješavanje otvorenih pitanja, nema sastanaka mješovitog međuvladinog povjerenstva, pitanja udžbenika, uporabe jezika i pisma, informiranja se ne rješavaju, kao niti druga manjinska pitanja. Nema parlamnetarne suradnje. Do sada su parlamentarne skupine prijateljstva u srpskoj Narodnoj skupštini i hrvatskom Saboru redovito susretale. Tih susreta više nema, kao niti razmjene parlamentarnih delegacija.» Odnosi između Srbije i Hrvatske i dva naroda nisu stranačko vlasništvo i o budućnosti dva naroda ne treba na taj način odlučivati, ukazao je dr. Veselinović. Skupovi koji se održavaju u Golubiću i suradnja koja je uspostavljena između manjinskih zajednica predstavljaju nastojanje za sprečavanjem zastoja u rješavanju otvorenih pitanja, dodao je. Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petar Kuntić istaknuo je kako su skupovi u Golubiću kraj Obrovca u Hrvatskoj posvećeni problemima koje imaju Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji. To je mjesto na kojem se susreću političari iz jedne i druge manjine, stručnjaci i znanstvenici, te raspravljaju o aktualnoj manjinskoj problematici. «Ako bismo se dobro organizirali, možda bi se za par godina zimski seminari na istu temu mogli organizirati na Bikovu ili u Tavankutu. No, mi još nismo na takvoj razini da to možemo. Ipak, ići ćemo u tom smjeru da jednom bude u Hrvatskoj, gdje su Srbi u većini, a jednom u Srbiji, gdje su Hrvati u većini», rekao je Kuntić. Od petnaest radova objavljenih u posljednjem zborniku, šest ih se dotiče izravno Hrvata u Srbiji.

U jednom od njih, dr. Slaven Bačić govori o zajamčenom parlamentarnom zastupanju Hrvata u Srbiji. Riječ je o najvažnijem političkom zahtjevu naše manjinske zajednice, ali koji se od vlasti u Srbiji polako istiskuje iz zakonodavstva, obrazložio je dr. Bačić. On je istražujući ovo područje otkrio sljedeće: «Taj se institut spominje u pravnom poretku Srbije prvi puit u Povelji o ljudskim i manjinskim pravima u okviru državne zajednice Srbije i Crne Gore gdje se izričito navodi to načelo. To se ponavlja u Sporazumu o zaštiti manjina između Srbije i Hrvatske, o čemu je često bilo nesuglasica na sjednicama Mješovitog međuvladinog povjerenstva. Uspoređujući kasnije zakone i Ustav Srbije, pokazao sam kako su odredbe o zajamčenim mandatima iskliznule iz okvira manjinskih prava i više se jednostavno ne pojavljuju.» Od prošle godine, osim političkih predstavnika Hrvata na skupu sudjeluju i znanstvenici sa stručnim člancima kojima se tematizira položaj Hrvata u Srbiji. Stoga Hrvatsko nacionalno vijeće podupire održavanje ovih skupova, dodao je.  Dr. Bačić se također ukratko osvrnuo na radove Tomislava Žigmanova, Stevana Mačkovića, Maria Bare, i prof. dr. Darka Gavrilovića. Gavrilović, koji je govorio kao predstavnik Centra za demokraciju i pomirenje i Udruge za povijest, suradnju i pomirenje, ovom je prilikom u kontekstu srpsko-hrvatskih odnosa istaknuo kako pojam pomirenja više ne znači mirenje dvije strane u nekom sukobu. «Naši susreti nisu pomirenje s drugom stranom, već sa sobom. Ne smijemo sebe zapostaviti i zaboraviti. Moramo birti svjesni vlastite pripadnosti, nacionalnosti, vjere i identiteta. Ali ne mrziti drugog. Svi naši tekstovi u dobroj mjeri otvaraju mogućnost dijaloga, da slušamo jedni druge. To je ključ ovih naših skupova. Također, želimo povezati političke čelnike manjinskih zajednica.» Na ovim se skupovima promiče razumijevanje između dva naroda i dobronamjernih ljudi, kao i suradnja koja treba pridonijeti očuvanju obje kako manjine tako i njihovih matičnih naroda koji broje sve manje pripadnika, istaknuo je među ostalim tijekom predstavljanja zbornika.

 

Siniša Jurić

 

DSCF1278 DSCF1273

 

 

 

 

TRAGOM POSJETA VODSTVA HRVATSKE ZAJEDNICE OPĆINI BAČ

VAŽNOST OBRAZOVANJA I INFORMIRANJA ZA OPSTOJNOST HRVATA

 

Među angažiranim Hrvatima i onima koji žele osigurati budućnost ove nacionalne zajednice u općini Bač, posjet čelnika hrvatskih institucija u Republici Srbiji u četvrtak, 23. svibnja 2013., koji su razgovarali s predsjednikom općine, predstavnicima škola iz Plavne i Vajske, ravnateljicom Radio Bačke, te s pojedinim predstavnicima hrvatskih udruga kulture koje djeluju u toj općini, ostavio je vrlo pozitivan dojam i probudio pojedince iz letargije, koja je pomalo zahvatila neke udruge u ovome kraju.

Predstavnici općinske vlasti s uvažavanjem su primili izaslanstvo Hrvata i pokazali visoko razumijevanje za sve probleme hrvatske zajednice u ovoj općini, te su izrazili spremnost da se riješe sva pitanja kako bi se još više poboljšao i unaprijedio položaj ove nacionalne zajednice u Baču i okolnim mjestima. Njihovi stavovi mogli bi biti primjer i drugim vlastima kako se  poštuje multikulturalnost i multietničnost u višenacionalnim sredinama.

U općini Bač po posljednjem popisu živi preko 1200 Hrvata, što čini 8,30 % ukupnog stanovništva, dok je u Plavni taj postotak čak 22,41 %. U Plavni i Vajskoj, zaslugom tamošnjih hrvatskih udruga kulture i razumijevanju škola, nesmetano se izvodi nastava hrvatskoga jezika s elementima nacionalne kulture, a od ove će godine bar po jedan učenik iz Plavne i Vajske krenuti u srednju školu u Subotici, gdje će pohađati nastavu na hrvatskom jeziku. To su značajni pomaci koji često kod neinformiranih ljudi prolaze nezapaženo. Nakon ovog važnog susreta   moglo bi se zaključiti da položaj Hrvata u ovome kraju najviše ovisi od njih samih, te od načina djelovanja 5 hrvatskih udruga koje još uvijek teško pronalaze način zajedničke realizacije određenih projekata.

 

ZAJEDNIČKE AKTIVNOSTI

 

Predstavnici hrvatskih udruga kulture koje djeluju u općini Bač održali su još u prosincu 2010. prvi radni sastanak u Plavni, na kojem su potpisali povelju o trajnoj suradnji i razmatrali mogućnost organiziranja zajedničkih aktivnosti. Tada je predsjednica HKUPD-a Matoš iz Plavne Kata Pelajić izabrana za prvu koordinatoricu radnih sastanaka i suradnje među udrugama, a na sastanku su dominirale dvije teme: uvođenje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u tri osnovne škole i pitanje daljnjeg rada emisije na hrvatskom jeziku na Radio Bačkoj. Naglašena je i potreba jedinstvenih oblika djelovanja i zajedničkog očuvanja tradicijske kulture i običaja Hrvata, te povijesti, obrazovanja i kulturne baštine na ovom prostoru.

Na koncu mandata Kate Pelajić, na stastanku u Plavni, 02. prosinca 2011. navedeno je 13 ostvarenih zajedničkih aktivnosti, među kojima su: susret predsjednika hrvatskih udruga s tadašnjim predsjednikom općine i predstavnicima hrvatskih institucija u Srbiji, predstavljanje NIU Hrvatska riječ, sastanci na kojima se raspravljalo o produljenju emisije na hrvatskom s novim i boljim konceptom, predstavljanje zbornika Identitet bačkih Hrvata, kazališna predstava Atentatori, predstavljanje monografije Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688.-2008. te aktivnosti u svezi popisa stanovništva koje su u pojedinim mjestima uspješno provedene. Konstatirano je da je i tadašnji posjet vodstva hrvatske zajednice ovoj općini urodio pozitivnim pomacima glede produljenja emisije Zvuci bačke ravnice na dva sata, uvođenje nastave hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u školama u Plavni i Vajskoj, te da bi to trebalo učiniti i u školi u Baču. Već tada je pokrenuta inicijativa, da se u Baču osnuje Hrvatski kulturni centar kroz koji bi djelovale sve postojeće udruge, a što bi poboljšalo položaj Hrvata u općini. Tom je prigodom pohvaljen rad dotadašnje koordinatorice, a za novog predsedavajućeg izabran je predsjednik HKUPD-a Dukat Vajska-Bođani Pavle Pejčić koji ujedno obavlja i dužnost urednika emisije na hrvatskom.

 

OBRAZOVANJE I INFORMIRANJE

 

Novom koordinatoru mandat je trebao završiti u prosincu 2012. godine, ali nikakav radni sastanak još nije sazvan, niti je predstavljeno izvješće o radu u protekloj godini. Je li to novi problem mešu udrugama ili za to postoje neki drugi razlozi, u ovom je trenutku teško doznati. U svakom slučaju, čini se, da je koordinator sam sebi produljio mandat, a time je i djelovanje hrvatskih udruga postalo netransparentno pa čak i upitno. Ovo se odnosi i na funkciju emisije na hrvatskom koja sve više postaje vlasništvo jednog čovjeka, gdje se promovira, svjesno ili nesvjesno, osobni identitet. S toga je nužno riješiti pravni status emisije i precizirati tko ju producira – HKUPD Dukat Vajska – Bođani ili Radio Bačka. Pri tome se nameću još dva preostala problema – poboljšanje koncepcije emisije i njezino financiranje. U tom smislu bilo bi potrebno održati sastanke predstavnika Radio Bačke, spomenute udruge i resornih dužnosnika HNV-a.

U području obrazovanja potrebno je u školi u Baču provesti anketu u kojoj će se roditelji i učenici izjasniti žele li izučavati hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Zato treba otkloniti negativne predrasude i eventualne prepreke u ostvarenju ovih prava pripadnika hrvatske zajednice. Učenici koji izučavaju ovaj izborni predmet u školama u Plavni i Vajskoj već postižu određene uspjehe, objavljuju likovne i literarne radove u Hrcku i drugim publikacimaja, idu na natjecanja te javno nastupaju recitiranjem i pjevanjem pjesama na hrvatskom jeziku.

Ovome treba dodati da sve udruge trebaju omogućiti dostupnost informacija o svom radu boljom komunikacijom i priopćenjima. Time će se unaprijediti međusobno uvažavanje i zajednički cilj očuvanja kulture i identiteta Hrvata u ovom rubnom dijelu hrvatske zajednice u Vojvodini (Srbiji).

 

Zvonimir Pelajić

 

POSJET CELNIKA 002

 

 

 

VEČER DUHOVNE GLAZBE U VAJSKOJ

 

Četiri glazbena sastava: Pjevačka skupina HKUPD Matoš Plavna, VIS Tekije Petrovaradin, Pjevačka skupina UG Tragovi Šokaca Bač i HKPU Zora Vajska, nastupili su u subotu, 15. lipnja 2013. godine u Vajskoj, u sklopu koncerta pod nazivom Večer duhovne glazbe. Koncert je priređen u župnoj crkvi sv. Jurja, a organizatori su bili lokalna Hrvatska kulturno pjevačka udruga Zora i Mjesni odbor Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini iz Vajske. Ovim činom obilježena je na svojevrstan način Godina vjere, a potvrđena je i dobra praksa povezivanja pjevačkih skupina, koje njeguju različito pjevanje i pristup duhovnoj glazbi.

Publici, koja se okupila u lijepom broju, na samom ulasku u prekrasnu crkvu, pao je u oči natpis „Gospodine, umnoži nam vjeru“, koji se nalazi iznad oltarske slike. Čini se kao da su svi sudionici programa doista željeli, da se to ove večeri i dogodi, jer su dali maksimum truda u svom pjevanju i sviranju.

Na programu, koji je i ovoga puta znalački vodio zastupnik Zore Željko Pakledinac, našla su se brojna sakralna djela, od pučkih pjesama do liturgijskih i autorskih skladbi duhovnog karaktera. Većina je pjesama izvedena tonski čisto bez većih odstupanja od intonativne preciznosti, s posebno naglašenom izražajnošću. U nastupima pjevačkih skupina prevladavalo je a cappella pjevanje, pojedine skladbe izvedene su uz pratnju orgulja, a ansambl Tekije interpretirao je odabrane pjesme na oba načina, odnosno vokalno i vokalno-instrumentalno. Kod pojedinih skupina uočen je pozitivan pomak u dinamičkom i tehničkom smislu te urednosti same izvedbe. Ovo se prvenstveno odnosi na dobro artikulirane muške glasove i odličnu tehniku pjevanja VIS-a Tekije, ali i na sve ostale skupine čiji se broj kretao od 5 do 10 izvođača.

Osobitu je pozornost na koncertu privukao VIS Tekije, koji izvodi pjesme duhovnog karaktera, ali i popularne svjetovne te, veoma impresivno, klapske pjesme, bilo a cappella ili uz instrumentalnu pratnju. U obraćanju publici oni su naglasili, da im je jasan cilj popularizirati duhovnu glazbu kod mladih i kroz pjesmu ih privući u crkvu i na ovakve koncerte. U svom nastupu ovaj je sastav vrlo dobro interpretativno odredio žanrovsku razliku u izvedbi odabranih pjesama.

Kad su u pitanju tri pjevačke skupine hrvatskih kulturnih udruga u općini Bač, kod svih je zapažen izvjesni napredak u interpretaciji, problem je samo u relativno malom broju pjevača u skupinama koje bi  vremenom trebale prerasti u zborove, ili bi se pak trebale udružiti u jedan zajednički zbor, što bi opet izazvalo određene tehničke poteškoće. Postoje i razlike među ovim skupinama glede interpretacije, repertoara i samoga pristupa pjevanju. Pjevačka skupina Tragovi Šokaca nastoji pjevati na autentični pučki način, a cappella s počimaljom. Zora pjeva uz pratnju sintesajzera bez počimalje i u svom programu ima autorske pjesme te nove uglazbljene pjesme na stare ili nove stihove. Ženska pjevačka skupina Matoša ujedno je i Župni zbor, koji pjeva isključivo liturgijske pjesme te popularne autorske duhovne i svjetovne skladbe, a trenutačno radi na obnavljanju narodnih pjesama koje su svojedobno zapisane u ovome mjestu. Pri tome već punih pet godina djeluje sukladno tekstu: „Što nam vrijede i najbolji uzori iz prošlosti ako pomoću njih ne idemo dalje od njih, u traženju i stvaranju“ (Ivo Andrić).

Vrhunac je večeri bio na koncu programa kada su svi sudionici otpjevali zajedno pjesmu Krist na žalu, dok ih je sa slike na zidu gledao bl.  papa Ivan Pavao drugi, a pozorno ih u publici slušao domaći župnik vlč. Josip Kujundžić.

 

I ovaj odličan koncert četiriju pjevačkih skupina, potvrdio je da su HKPU Zora i MO DSHV-a vrlo aktivni čimbenici u kulturnoj, društvenoj i teološkoj stvarnosti Vajske.

 

Zvonimir Pelajić

 

KONCERT U VAJSKOJ 2013 009 KONCERT U VAJSKOJ 2013 013

 

 

 

 

Tiskan prvi broj novog časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ

 

Krajem lipnja 2013. godine iz tiska je izašao prvi broj novog časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, uz logističku potporu NIU „Hrvatska riječ“.

Časopis će izlaziti dva puta godišnje (proljeće-ljeto i jesen-zima) u 500 primjeraka, a nastojat će se držati visokih uredničkih standarda i kada je u pitanju prezentacija književnih sadržaja i kada je riječ o tematiziranju književnih i umjetničkih fenomena. Glavni i odgovorni urednik Nove riječi je Tomislav Žigmanov, a zamjenik glavnog i odgovornog urednika je Vladan Čutura. Savjet časopisa čine književnici i znanstvenici iz Vojvodine, Hrvatske i Mađarske (Neven Ušumović – Umag, Mirko Sebić – Novi Sad, Stjepan Blažetin – Pečuh, Helena Sablić Tomić – Osijek, Petar Vuković – Zagreb, Darko Vuković – Novi Sad i Vojislav Sekelj – Subotica).

Uredništvo, u koje je uključen značajan broj mladih ljudi, čine Katarina Čeliković, Bernadica Ivanković, Mirko Kopunović, Nela Tonković, Ljubica Vuković Dulić i Željka Zelić. Časopis je grafički oblikovao Darko Vuković iz Novog Sada, dok je pripremu teksta i prijelom radio Thomas Šuić.

U prvom će broju Nove riječi objavljen je tematski blok „Suvremena hrvatska kratka priča“, čiji uvodni dio potpisuje Neven Ušumović, a predstavljeni su kratkopričači koji su obilježili posljednjih 10 godina: Delimir Rešicki, Damir Karakaš, Zoran Malkoč, Roman Simić Bodrožić, Tanja Mravak i Olja Savičević Ivančević. Slijede cjeline „Novo žensko pismo Hrvata u Vojvodini – pjesništvo“ u kojoj su zastupljene pjesnikinje Mila Markov-Španović, Blaženka Rudić, Željka Zelić, Anita Đipanov i Nevena Mlinko, a u „Esejističkim obzorjima“ Mirko Sebić u eseju „Misao o ljubavi“ promišlja teze suvremenoga francuskog filozofa Alaina Badioua o najvažnijem fenomenu čovjeka. „Leksikografska obrada hrvatske književnosti u Vojvodini – primjeri iz prakse“ naziv je cjeline koja iz pera Ivane Andrić Penava predstavlja „Hrvatsku književnost u prvom svesku Biografskog leksikona Hrvata istočnog Srijema“, a Tomislav Žigmanov piše „Četiri natuknice iz Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca (Književnost; Klasje naših ravni; Klarski, Josip; Kikić, Geza)“. Slijede „Kritička čitanja interpretacija nasljeđa“ u kojima Petar Vuković piše tekst „Veličina osujećenih – književna tradicija za bačke Bunjevce nehrvate“. „Hrvatsko-srpski odnosi – pogled izvana“ je dio u kojem je objavljen tekst o „Kulturno-povijesnoj pozadini srpsko-hrvatskoga sukoba“ poljske slavistice i kulturne povjesničarke Joanne Rapacke. Njezin tekst, pisan iz nama drukčijeg kuta, preveo je Petar Vuković.

„Čitanja književne produkcije“ cjelina je u kojoj se donose prikazi i recenzije 10-ak knjiga iz aktualne hrvatske književnosti u Vojvodini. Autori tih tekstova u prvom broju Nove riječi su kako iskusni književnici i kritičari, tako i mlade nade hrvatske vojvođanske književnosti. Časopis, obima 176 stranica, završava „Književno-umjetničkim dokumentarijem (siječanj – svibanj 2013.)“ koji je zabilježila Bernadica Ivanković.

 

Katarina Čeliković

 

Nova-rijec1-naslovnica

 

 

 

Održana je IX. redovita sjednica Predsjedništva DSHV-a

u Subotici dana 07. lipnja 2013. godine

 

Na početku sjednice minutom šutnje odana je počast dugogodišnjem članu i aktivisti mjesne organizacije Bački Monoštor, članu Vijeća DSHV-a te dugogodišnjem predsjedniku mjesne organizacije Bački Monoštor, Ivanu Periškiću – Bićanu, koji je iznenada preminuo 06. lipnja 2013. godine.

Predsjedništvo DSHV-a upoznato je sa dosadašnjim rezultatima upisa djece u odjele na hrvatskom jeziku, te izučavanje predmeta  hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture u školskoj 2013.-2014. godini.

Predsjedništvo DSHV-a će zahtijevati od svojih vijećnika u HNV-u dodatno angažiranje na animaciji i afirmaciji nastave na hrvatskom jeziku, te u nekim sredinama poput Grada Sombora, općine Bač i Berega obaviti razgovore s čelnicima gradova i općina oko otklanjanja smetnji za nesmetano obavljanje nastave na hrvatskom jeziku.

Predsjedništvo DSHV-a je također na zatvorenom dijelu sjednice raspravljalo o najavi mogućnosti izbora u Republici Srbiji za 26. listopad 2013. godine, te o eventualnim koalicijskim partnerima na istim. Predsjedništvo DSHV-a će o zaključcima po ovoj točci dnevnog reda obavijestiti vijećnike DSHV-a na narednoj sjednici Vijeća  DSHV-a koja će se održati 05.07.2013. godine u Subotici.

Konstatirano je da je upis djece u prvi razred osnovne škole na istom nivou, kao i prethodne godine.

 

Subotica, 07.06.2013.

Press DSHV-a

 

Picture 115

 

 

 

U Subotici predstavljen zbornik „Hrvati u Vojvodini…“

 

Zbornik »Hrvati u Vojvodini: Identitet(i), procesi i društvene aktivnosti« predstavljen je u Subotici prošloga petka, 31. svibnja, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. U zborniku se nalazi jedanaest radova kojima se s povijesnog, političkog, pravnog i sociološkog stanovišta sagledavaju vojvođanski Hrvati, a riječ je o sunakladničkom projektu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba. Uredili su ga Mario Bara i Aleksandar Vukić, uz potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske.

Na subotičkom predstavljanju o zborniku su govorili savjetnik predsjednika Republike Hrvatske i politolog prof. dr. sc. Siniša Tatalović, politolog prof. dr. sc. Čedomir Čupić iz Beograda, politolog prof. dr. sc. Boško Kovačević i ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov, obojica iz Subotice.

Prof. dr. sc. Siniša Tatalović je naveo kako istraživanja koja se tiču manjina nastalih raspadom Jugoslavije, među koje spada i hrvatska manjina u Srbiji, nemaju dugu tradiciju. Hrvatska manjina u Srbiji je dugo vremena tražila svoj status suočavajući se s različitim problemima. „Ovaj projekt je pokazao kako se u Subotici i Vojvodini stvara znanstvena infrastruktura koja će moći nastaviti slična istraživanja i osvijetliti različite aspekte života Hrvata u Vojvodini“, ocijenio je prof. dr. sc. Siniša Tatalović

„Djelo je nastalo kao rezultat potrebe da se tematizacija u području znanosti, kada je riječ o hrvatskoj zajednici u Vojvodini, usustavi i osnaži. U Zborniku se iz više znanstvenih disciplina referira na određene identitetske sastavnice, pokušavaju se doznačiti određene vrste identitetskih prijepora koji postoje unutar hrvatske zajednice, napose kada je riječ o Bunjevcima. Također su sagledani pokušaji unutar hrvatske zajednice u svezi s artikuliranjem interesa i izgradnjom institucionalne infrastrukture“, istaknuo je Tomislav Žigmanov.

Autori su u Zborniku identificirali jedan broj problema koji prate Hrvate u Vojvodini, rezimirao je prof. Čedomir Čupić. „Otvorenost autora da priopće probleme javnosti u objema državama omogućuje njihovo bolje razumijevanje, ali i rješavanje. Ovaj je zbornik i prilog formiranju svijesti i samosvijesti o suživotu, odnosno o onima koji s nama žive, o njihovim sličnim ali i različitim problemima s kojima se suočavaju. Upravo u tim sličnostima i razlikama ogleda se bogatstvo jednoga života. Tamo gdje dobro funkcioniraju sličnosti i razlike i gdje razlike ne dovode do loših posljedica, tamo se život proširuje, produbljuje i što je najvažnije, obogaćuje“, istaknuo je prof. Čupić.

Formiranjem novih država nakon raspada Jugoslavije, i Hrvatska i Srbija, a posebice Srbija, potrudile su se stvoriti nacionalne, a ne građanske države. U takvim je okolnostima bilo veoma teško „smjestiti“ manjine, a osobito novu manjinu poput hrvatske, istaknuo je prof. Boško Kovačević. „Zna se da nacionalna država ima ograničenja kada je riječ o različitostima. I tu leži problem, kako u skučenim uvjetima formirati i usustaviti vrstu kolektivnog identiteta manjinske zajednice na etno-nacionalnoj ravni. Jedno je kada manjina postoji desetljećima, a drugo kada jedan narod od jučer postane manjina. Ona se mora formatirati i dimenzionirati. To su veliki problemi.“

Zbornik su izdali Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Institut za migracije i narodnosti iz Zagreba, uz potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, a uredili su ga Mario Bara i Aleksandar Vukić. Zbornik čini jedanaest radova kojima se s povijesnog, političkog, pravnog i sociološkog stanovišta sagledavaju vojvođanski Hrvati.

Predstavljanju zbornika, pored predstavnika hrvatskih manjinskih institucija, prisustvovali su i veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu mr. sc. Željko Kuprešak, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Marin Knezović i pravna savjetnica u HMI Dijana Mašala Perković, zamjenik predstojnice Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Petar Barišić, generalni konzul RH u Subotici Dragan Đurić, podtajnik u Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice mr. sc. Mato Groznica, zastupnik u Narodnoj Skupštini Republike Srbije Petar Kuntić i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. sc. Slaven Bačić.

 

www.zkvh.org.rs

 

 

In Memorium

 

PERIŠKIĆ IVAN

ROĐEN U BAČKOM MONOŠTORU. 21.09. 1944. GODINE.

OSNOVNU ŠKOLU ZAVRŠIO JE U OSIJEKU. SREDNJU STROJASKU ŠKOLU ZAVRŠIO U APATINU. OŽENIO SE 1968. GODINE. OTAC JE DVE ĆERKE LJILJANE I JELICE. RADNI VEK : RADIO JE U DTD BRODOREONT U B. MONOŠTORU I BIO ČLAN RADNIČKOG SAVETA. RADIO JE U NEMAČKOJ ( ERLAGEN U STROJARSTVU)

ČLAN DSHV OD 1993. GODINE.

PREDSEDNIK MO DSHV U B. MONOŠTORU U JEDNOM MANDATU.

 

 

 

Jesu li Bunjevci  i Šokci  HRVATI  ili nisu ?

 

 

Jesu li Bunjevci  i Šokci Hrvati ili nisu, kao što je ovo pitanje postavio najumniji učenjak- filozof među bunjevačkim Hrvatima,  Dr. Tomo Vereš?!

Na to pitanje mogući su različiti odgovori s različitih gledišta …

Da bi se to pitanje riješilo što objektivnije,  potrebno mu je pristupiti  „sine ira et studio“ …

Dakle, pristup dijaloga…

 

Zna se da je između Bunjevaca-Hrvata i Bunjevaca koji ne priznaju svoje hrvatsko podrijetlo, dijalog bez srdžbe  i pristrasnosti prijeko potreban, tim više što se na internetu objavio tekst o Bunjevcima.

Naime, dipl.ing. Mijo Mandić iz Bunjevačkog narodnog vijeća na internetskoj stranici http:wwwbunjevci.net,  gdje o tome piše :“Bunjevci su autohtoni slavenski narod. Smatra se da  vode podrijetlo od Dardana, odnosno Dačana, koji su pred najezdom Bugara doselili na prostore Panonije i Ilirije, sve do Jadranskog mora odnosno Dalmacije u VI. stoljeću. Naseljavaju prostore sjeverne Srbije, Vojvodine i južne Mađarske, točnije prostore između Baje u Mađarskoj i Sombora i Subotice u Srbiji“.

Ovakve tvrdnje štete svim Bunjevcima, bez obzira kako se izjašnjavaju, da li kao Hrvati ili ne. Tim više što su Bunjevci Hrvati i nehrvati etnička skupina čija sudbina je stopostotno izumiranja za nekoliko desetljeća.

Veoma je zabrinjavajuće odvajanje ove skupine na dva dijela, kada se zna da je to ista etnička skupina koja pripada hrvatskoj grani.

Da je to tako svjedoči isti govor štokavsko-ikavski, isti običaji, ista kultura, ista vjera i isto podrijetlo.

Veoma sam sretan što je izašao zbornik  „Hrvati u Vojvodini“  ( Zagreb- Subotica),  2012.godina. Naš veoma ugledni povjesničar dr.sc. Robert Skenderović u svojem izlaganju o „o dačkom porijeklu  Bunjevaca: dva neuspijela pokušaja oživljavanja napuštene paradigme“.

Veoma je bitno da se odgovori gosp.dipl.ing.arh. Miji Mandiću na njegov pamflet u knjizi: „Buni, Bunjevci, Bunjevci“, (Subotica 2009.g.).

No, ne bih se osvrtao na ova djela, jer nemam kompetencije za analizu istih.

S moje točke gledišta osvrnut ću se na još jedno povijesno-istinito djelo:“ Bilježnica za povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata “ (Josip Temunović, 2009.g.). Kao poznavatelj  Ilira iznosi sljedeće:“  Za naše prilike i neprilike treba govoriti o Ilirima, jer postoje predrasude i samovoljne konstrukcije, koje nemaju nikakve veze sa znanstvenim istraživanjima i stajalištima. Olako se misli i tvrdi da su Iliri najstariji narod, dobro znani i organizirani, kao npr. Grci ili Rimljani“.

Isti misle bunjevci nehravati, da među ilirskim plemenima treba tražiti podrijetlo Bunjevac, da bi se dokazalo i pokazalo kako su Bunjevci najstariji narod. Dakle, prije doseljavanja Srba i Hrvata na sadašnje prostore, a sve u cilju dokazivanja gosp.Mije Mandića da Bunjevci nisu Hrvati!

Prevelika je povijesna udaljenost, previše pojmova i toponima, a premalo arheoloških i kulturoloških podataka.

Iliri nisu imali svoje pismo i sve što se o njima zna je iz zapisa Grka i Rimljana i nigdje nema podataka da se spominju Bunjevci  i Šokci među starim Ilirima“

Za našu temu važan je naziv Dalmacija i Dalmatinci i sve do kraja XIX. stoljeća dokumenti  segedinske i  subotičke Bunjevce nazivaju Dalamtincima, a njihov jezik „lingua dalmatica“!

Treba napomenuti da ti stari rimski nazivi nemaju veze sa Bunjevcima, već sa Hrvatima iz Dalmacije.

Uostalom, fra Filip Grabovac u knjizi „Cvit razgovora naroda i jezik iliričkoga  iliti rvackoga“ iz 1747. g. koji Mandić spominje i koja jasno upućuje na zaključak da su hrvatski intelektualci u ranom novom stoljeću hrvatsko i ilirsko ime smatrali istoznačnicama.

Dakle da zaključim: gospodin Mijo Mandić nesvjesno upada u klopku s novim Ilirima, gdje kaže da se Bunjevci rado vole nazivati Ilirima, dakle HRVATIMA!

 

Subotica, 06.06.2013.

Dipl.ing. Lajčo Skenderović

 

 

 

 

Mas- pok,  u  nekim glavama još tinja, češu se tamo gde ih ne svrbi, no kada su u pitanju Hrvati to je dobro.

NACO ZALIĆ NIJE BIO OSUĐIVAN

 

Raagujem  na tekst objavljen u Subotičkim Novinama od 21.06.2013.godine, strana 3. pod uokvirenim naslovom „BEZ ODLUKE O POČASNOM GRAĐANINU“.

U nepotpisanom tekstu (hrabro), stoji netačna informacija , vezana za osuđivanost   gospodina Nace Zelića,dipl,pravnika iz Zagreba, bivšeg sudiju i kulturnog stvaraoca ( uzgred Konzulata R.Hrvatske u Budimpešti) koji je predložen za dobijanje priznanja „Počasni građanin“ za 2013.godinu, od strane nekoliko institucija sa hrvatskim predznakom.

U tekstu su sledeće netačnosti ;

Citiram: „jer je Zelić Naco, svojevremeno bio osuđen zbog delovanja sa pozicija hrvatskog nacionalizma“,  kao i bunjevačkih stranaka u Skupštini zbog Zelićevog negiranja postojanja Bunjevaca kao autohtonog naroda“ – završen citat. Navod nije istinit, tedenciozan jeste, providan, ali to je dopušteno, bar kada su u pitanju Hrvati.

Odgovorno  tvrdim, jer sam tih sedamdesetih godina prošlog veka ( u periodu od 1972. do 1974.godine, lično i neposredno bio upoznat da gospodin Naco Zelić, nikada nije bio osuđivan a još manje sudski procesuiran od strane tadašnjih pravosudnih nadležnih ustanova, u ovom slučaju tadašnjeg Okružnog suda u Subotici, ili od bilo kojeg suda u Zagrebu u Republici Hrvatskoj.

Sve ovo se i dan danas može proveriti u pisarnicama, odnosno arhivama,tadašnjih Okružnih sudova u Subotici, odnosno Zagrebu.

Sudski su tih godina procesuirani zbog navodnog delovanja sa pozicija Maspoka u Subotici; Bela Gabrić, dr.Ante Sekulić, dr. Juraj Lončarević i moja malenkost, koji su nakon donošenja Zakona o rehabilitaciji iz 2006.godine sudski rehabilitovani od nadležnog Višeg suda u Subotici jer su te presude donete iz ideoloških razloga i verbalnog delikta mišljenja.

Protiv Nace Zelića nije doneto Rešenje o sprovođenju istrage niti je podignuta optužnica, niti je on ikada bio pravomoćno osuđen pa prema tome ne stoji pogrešan navod u Vašem članku.

Nadalje, što se  pak tiče njegovog navodno negiranja postojanja Bunjevaca, kao autohtonog naroda, to pitanje spada u delokrug naučnih institucija koje su blagovremeno dale svoje stručno tumačenje o tom pitanju.

Uzgred Naco Zelić je bio pet godina podpredsednik organizacionog odbora žetelačkih svečanosti „Dužijanca“ u periodu od 1968. do 1972.godine i sa Markom Peićem predsednikom, čijim zaslugama se ovaj drevni običaj proslavlja i dan danas.  Priređuje se u našem gradu a bunjevačka nacionalna manjinska zajednica slavi 15.avgust svake godine kao dan „Dužijance“ pa po toj logici nije umesno negirati njegove, Zeleićevee zasluge za reafirmaciju tog običaja nisu male, koju sada ta nacionalna manjina svojata i proslavlja.A gde su bili kada je grmilo?!!

Tekst je poslat redakciji „Subitučkih Novuna“ iz razumljivih razloga nije objavljen.  Važno je nekoga stviti na stub srama, optužiti ga da je bio optužen. Pa sad neka se …

 

Subotica, 24.06.2013.

Grgo Bačlija

Advokat u penziji

 

 

 

VEDLIKOVANJE IMRE BAICH

 

Pridsidnik jedne stranke

 

Srpanj. ano domini MMXIII. Dan, po izboru. Sjedim u nepostojoćoj mijani, sam, ne baš sam, u bašti ispod lipe. Palić, obala norda. Opojni miris, pomalo agresivan, godi. Sati, sumrak, ne sumrak bogova, ne, već neki političara. Vodim dijalog, neki bi rekli monolog, vodim ga na povocu, dijalog na povocu, danas je svaki čovjek, nolens-volens, homo dupleks, a ja i homo tripers.

Pijem hladan francuski špricer (podrumski ugreijan), jedan od one trojice u meni  upita; kakav je to špricer?. Čuj, uzvraćam tiho, da onaj treći u meni ne čuje; to ti je dva deci vina u obaškoj čaši, i dva deci sode u drugoj, posebnoj. Soda mora biti hladna, čašu da magli, onda  čašu sa sodom, prospeš po zemlji, a vino lagacko, fijakerski gustiraš, posle nekoliko gutljaja, naručiš novu turu. Ponovo jedan iz mene: ništa ne razbiram! Pa ni ne očekujem, to od vas moja gospodo, malo goropadno usporečem, ne ometajte. To triba doživit, doživit, opetujem.

U baštu izlaze tamburaši, mahnem im, odmahu, znamo se iz nekog budućeg vremena. U grlu, svrab, ispijam gutljaj. Sjedim u gustom hladu lipe, a sumrak je. Nas trojica, a jedno: očima mirišem lipu, nosom gledam jezero, svrbe me uši. Baš onako, ljudski svrbe. Hoće i oni da u ugođaju uživaju. Mahnem Milošu, ali ne ni onom Velikom ni onom Malom Mlošu. Običnom Milošu. Doskakuta. Rukohvat, par riči, onako engleski. Kažem; svrbe me uši, otpovrne, zato smo tu mi. Deder zovi bandu, i prije poziva su tu. Pitam: znate onu „Lele dunje ranke“. Kako ne bi znali, al je još rano za tu pismu.Samo vi svirajte, znam  zašto, a i kome. Dobio sam kod Žensko štranda, nike novine,( „Bunjevačke Novine“, Subitica, april 2013.) istina malo avaške, čitajući usput, uzjogunio sam se, natrenico živčevlje. Objašnjavam tambrašima, a njima je svijedno. Tambure krenu, pisma se vrti, a nas troje pijemo francuski špricer. Ko svemu i pismi dođe kraj. E, sad onu, naručujem, koju? pita Običan Miloš. Druga nek bude „Tri konja debela“. E pa tu baš ne znamo, znamo onu s četiri. Ispregnite jednog, mudro proslovim. Ispreži, naređuje Obični Miloš,  kajase već u tamburama. Gospodartu, jel i ova čerz novina. I ova. Konji krenu, priđu ćupriju, ja isprego buđelar, i bunjevački naručio još jedan francuski. Konobar donose, sodu prosu, on se skoro krsti, smakne ramenima i žurno odlazi. Možda misli, čudak, nedajbože luđak, udaren sudoperom, nek misli, ništa ga ne košta. Jesapim, u primozgu mi članci, iliti gležnjevi, pomalo se lalinski i jedim.

U glavi  se mota misao, djela, nedjela, izvjesno neizvjenog Imre Baisza. To je onaj vatrni lovac, ne lovac u ražnju, pardon u raži, već lovac, na tuđe greške, ljubitelj istine, enkolog pravde, narcisoidni  zaljubljenik politički govornica i žvakalj mikrofona a sve to iz visoko moralnih pobuda i finaciski razloga i drugih pogotovo osobnih interesa. Izlaktati sebi dobru poziciju, svjedno s šamedlom, ili foteljom, mada fotelja nekako bolje uz guzu paše, alvatnija je. Bio je on nedavno i vatreni sudionik surutka revolucije u Novo Sadu. Onda smo saznali njegov pravi identitete, da je on oprani mađarski bunjevac, Opac, bato nije to šala, mada za to nije dobio papir ni  rišenje, nekog iz ministarsta,  bar visoke gradnje. Njemu smeta Vojvodina, smetaju mu i neki gimnastičari i pimpogaši i sve što nije uz njega, njemu smeta, alav niki politički čovičuljak. Drugi iz mene pita? Šta je to surutka? Neznaš, e pa surutka, surutka je, nacionalna manjina mlika, ako je krava večerala grožđa. Kapiraš, vidim da baš i ne. Idemo dalje. Eto taj Imre, pridsidnik nike Stranke sa strane, oni kažu i pišu, prisidnik, sidnica, rišenje…ljudi bukvalno shvatili Ministra prosvete, da gramatika i nije važna, očekujemo da će uskoro ukinuti i pisanje veliki slova, padeže, a glagole su davno uknuli, ovde  više i onako niko ne radi. A i šta će im velika slova, recimo Imre je velik, pisali ga sa veliko I ili sa malim i, on je svejednako velik. Lupa on i dalje, ko vilama po vodi, a manje motikom u svom vinogradu, u tuđem da. Pa kaže „ uvođenje prinudne uprave imalo bi katastrofalne posljedice (privrćo se golub),  za cilu zajednicu“. (Sic)!  Sad je jasno zašto je on išao po surutku u Novi Sad. No ostaje nejasno za koju to“cilu zajednicu“. Zar nam prete nove sankcije? Pa Imre bude smenjen sa jedne od tri plaćene funkcije. E, čeljadi to ne bi valjalo, bila bi to katastrofa, po cilu zajednicu. Inače on je  i direktor „BIC- a“ to je ono, ili oni što knjige tiskaju al ni za živu glavu ih ne čitaju. Lova je u pitanju, lova, braćo.

Inače Imre ima mnogo toga: fajin je strana zaminio, promenio, čim je u politiku zalutao, ko gusak u maglu. Ima on i privatno Veće, veće i od Veća, jer je Veće on. Ima i privatnu Stranku. Neki sumljaju, a  sumlju do danas, on, Imre, nije negirao, čujemo da je osnovao i privatnu demokraciju, istina sa jednim članom, i tamo se uvjek odlučuje jednoglasno, sa ogromnom većinom. Neki zlobnici kažu da je kod njega čak i privatnost njegova privatna, samo nema tko da mu to kaže, boje se prinudne uprave.

Konobar, trzam se iz ovog internističkog dijaloga sam sa sobom, još jedan francuski kažem, sodu odmah pred njim prospem, slegne ramenima okrene se i ode. Bašta se polako puni, lipa agresivnije ujeda, komarci se uzjogunili i mirišu na češanje.

Ima kod  Imreta  malo i šovinizma, pa i nacsopcfa..Istina sve je to u oblandi privatne demokracija ala I.B. Njemu smeta pa  zahtjeva, zanoveta ili samo traži;  „da odmah – pravi bunjevci bi rekli- stanite pete (stante pede)- napusti bunjevački Nacionalni savet, jer nije negirao našu sumnju da ima hrvatska dokumenta i da se izjasnijo kao Hrvat,“. Arijevska stranka. I.B.  On svoje članstvo padokira. Ne možeš ti bre imati neke papire, a pobogu dip fizičaru, kako je nečiju sumnju moguće negirati. Uostatlom dotični, god. Alekasandar Matković, je  javno i to u vašim novinama priznao. Imati hrvatske papire je opasno, ugrožava to zajednicu, jao meni.

Imreu smeta što neko ima više dokumenata, ali Imretu ne smeta to što plaću prima na tri mjesta. To je To, Basara bi rekao… Inače iz pouzdanih izvora saznajemo da će A. M. zatražiti papire i od Eskima, makar bili na ledu ispisani. Pobogu što će mu to, pita onaj drugi u meni, kako što će mu, mora negde od  ovih politikanata glavu ohladiti.

P.S. Svaka moguća sličnost s gos. Mirkom Baićem nije slučajna.

 

Vojislav Sekelj

 

 

 

Mirjana Šljivac Budinčević, dipl.biolog i veslačica, višestruka reprezentativka Jugoslavije, sudionica na dva Europska prvenstva u veslanju, rođena u Subotici, studirala u Novom Sadu, danas je u mirovini i živi u Osijeku, R.Hrvatska

 

     LJUBAV PREMA VESLANJU DOVELA I DO  ŽIVOTNE LJUBAVI

 

Supruga Tomislava, takođe veslača, upoznala je na jednoj regati.

 

Mirjana Šljivac Budinčević rođena je 10.12.1947. godine u Subotici. Sportom se rano počela baviti, uz punu podršku roditelja, najpre na Paliću kao plivačica, zajedno sa svojim bratom Acom, koji je počeo kao veslač, a kasnije prešao na odbojku i bio igrač sarajevske Bosne, Mladosti iz Zagreba i Spartaka iz Subotice te višestruki jugoslavenski reprezentativac.

“Na trening na Palić, udaljen 9 kilometara od našeg stana, išli smo brat i ja biciklom svaki dan. Imali smo samo jednu biciklu, tako da sam ja vozila do pola puta, a on trčao, a onda bi se mjenjali, on bi vozio a ja trčala, što je bio naš dodatni trening za sticanje kondicije. Poneki put smo išli i tramvajem, rado se sjećam i posebno mi je bio drag, kao i većini Subotičana, ljetni, otvoreni  tramvaj.

Na veslanje sam prešla sasvim slučajno. Jednoga dana vrijeme je bilo hladno i vjetrovito, nije mi se ulazilo u vodu, činilo mi se da je bolje u čamcu pa sam odlučila prijeći u Veslački klub Partizan. To je bilo 1963. godine, a od iste godine počinjem se i aktivno natjecati”. Ubrzo dolaze i prvi uspjesi:

 

“1965. godine u četvercu s kormilarom postale smo juniorske prvakinje SFRJ

1966. godine u četvercu s kormilarom postale smo seniorske prvakinje SFRJ i za elitu”.

 

1967. godine odlazi na studije u Novi Sad i prelazi u Veslački klub Danubius, te počinje   veslati i u dvojcu na pariće, veslačkoj disciplini sa dva veslača u čamcu i dva para vesala, to jest svaki veslač koristi par vesala, po jedno u svakoj ruci.  Iste godine postiže i  rezultate koje uredno i pedantno bilježi:

Prvenstvo APV seniorke: I mjesto                                                                                                                                         Prvenstvo SRS seniorke: II mjesto                                                                                                                               Međunarodna regata Novi Sad: III mjesto                                                                                                                                                                                                                                                                 Prvenstvo APV seniorke 1++ : I mjesto                                                                                                                     Prvenstvo SRS seniorke 1++: I mjesto                                                                                                                              Prvenstvo SFRJ seniorke 1++: I mjesto                                                                                                                              Prvenstvo SFRJ elita 1++: I mjesto                                                                                                                           Međunarodna regata Bled 1++ elita: I mjesto                                                                                                                Međunarodna regata Beograd 1++ elita: I mjesto                                                                                                                                                                                                        Dan mladosti Zemun 1++ za seniorke: I mjesto                                                                                                                Međunarodna regata Prag 1++ za elitu: V mjesto

“U Novom Sadu trenirala sam dva puta na dan, jedino je nedjeljom trening bio samo prije podne. Dobijala sam i stipendiju koja je mjesečno iznosila koliko i kirija za stan i doručak nakon jutarnjeg treninga, a prije predavanja na fakultetu”.

Na osnovu rezultata na državnom prvenstvu Mirjana Šljivac Budinčević postaje i reprezentativka Jugoslavije u veslanju te sudjeluje na dva Europska prvenstva u veslanju. Rezultati:

1968.                                                                                                                                                                         Prvenstvo APV 1++ za seniorke: I mjesto i 2++ za seniorke: I mjesto                                                              Prvenstvo SRS 1++ za seniorke: I mjesto i 2++ za seniorke: I mjesto                                                                       Prvenstvo SFRJ 1++ za elitu: I mjesto i 2++ za elitu: II mjesto                                                                                    Međunarodna regata Novi Sad 1++ za elitu: III mjesto i 2++ za elitu: V mjesto                                                 Međunarodna regata Beograd 1++ za elitu: II mjesto                                                                                                                                                                                                                                                                            Prvenstvo EUROPE KLAGENFURT AUSTRIJA1++ za elitu: malo finale- V mjesto

 

1970.                                                                                                                                                                   Prvenstvo SRS 1++ za seniorke: I mjesto i 2++ za seniorke: I mjesto                                     Prvenstvo SFRJ 1++ za elitu: III mjesto i 2++ za elitu: I mjesto                                          Međunarodna regata Novi Sad 1++ za elitu: III mjesto i 2++ za elitu: II mjesto                    Međunarodna regata Bled 1++ za elitu: III mjesto                                                                                            Međunarodna regata Beograd 1++ za elitu: II mjesto                                                                                                 Međunarodna regata Prag 1++ za elitu: V mjesto                                                                                                     Prvenstvo EUROPE TATA MAĐARSKA 2++ za elitu: malo finale- V mjesto

 

1971.                                                                                                                                                                     Prvenstvo SRS 1++ za elitu: I mjesto i 2++ za elitu: I mjesto                                                                                 Prvenstvo SFRJ 1++ za elitu: II mjesto i 2++ za elitu: II mjesto                                                                             Međunarodna regata Novi Sad 1++ za elitu: III mjesto i 2++ za elitu: II mjesto                                                  Međunarodna regata Prag 2++ za elitu: V mjesto                                                                                                   Međunarodna regata Berlin 1++ za elitu: VII mjesto                                                                                                Međunarodna regata Poznan 2++ za elitu: II mjesto                                                                                               Međunarodna regata Klagenfurt 2++ za elitu: I mjesto                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               ”1972. godine sam se udala i odselila sam se u Osijek.1972. rodila sam sina Marina,1974. sina Damira, a 1975. kćer Dubravku. 2006. godine nesretnim slučajem izgubila sam muža.Imam dvije unučice i tri unuka sa kojima provodim dosta vremena. Tužna sam kao udovica ali sam sretna majka i baka.

Moj savjet je da se svi mladi bave sportom, zbog zdravlja i opće fizičke kondicije. Ja sam u puno boljoj kondiciji od svojih vršnjakinja, i sada mogu potrčati ako zatreba.

Međutim, u moje vrijeme bili su puno bolji uvjeti za bavljene sportom iako se skromnije živjelo i bilo manje takmičenja nego danas, sada se to svodi uglavnom na finansiranje sportaša od strane roditelja takao da mnoga djeca koja imaju talent i želju za bavljenje sportom zbog nedostatka novca zapravo nikada ne naprave sportsku karijeru”.

 

Ivan Budinčević

 

 

Četvrto mjesto za Hrvate iz Srbije na 4. nogometnom natjecanju reprezentacija hrvatskih nacionalnih manjina u Vukovaru

 

Pobjedama nad Hrvatima iz Italije 7:0 (strijelci: Vujić, Juriša, N.Poljaković, Kuntić, Naglić, Renić, Erceg) i Hrvatima iz Makedonije 6:0 (strijelci: Ilovac, Kuntić, Vujić, Juriša, D.Poljaković, Erceg) te porazom od Gradišćanskih Hrvata (Austrija) rezultatom 1:0 nogometna reprezentacija Hrvata iz Srbije igrala je za 3. mjesto sa Hrvatima iz Slovenije. Nakon neodlučenog rezultata u regularnom dijelu susreta (0:0) boljim izvođenjem penala (5:4) pobjedila je reprezentacija Hrvata iz Slovenije, a reprezentacija Hrvata iz Srbije zauzela je četvrto mjesto. Pobjednici turnira u Vukovaru su reprezentativci Hrvata iz Austrije, a drugo mjesto zauzeli su Hrvati iz Mađarske.

Ivan Budinčević

 

DSC07892 DSC07886 DSC07879

DSC07927 DSC07914 DSC07907