Vojislav Sekelj

 

ANNO DOMINI MMXIII.

JESEN JE BILA TOČNA

DOŠLA JE NA VRIJEME

DRŽAVA JOŠ NEMA

PRAVNE INSTRUMENTE

DA JE U TOJ NAKANI

SPRJEČI

ODGODI

ILI NE DAJ BOŽE

ZABRANI – UHITI

MADA U FUSNOTAMA  E. U. U GLEŽNJU

BR, BB.

PIŠE.

 

U OVOJ DRŽAVI

I ZNAK PITANJA (?“)

PJESMU SVOJU PJEVA

USKLIČNIK („!“) JOŠ RED ČEKA

 

STRPLJEN, SPAŠEN VELI

A  SVOJU PRIČU IMA

I PITANJA RAZNA IMA

ODGOVOVORA ZA SADA NEMA

VRUĆA NAKINĐURENA

RAZNOPRAZNA OBEĆANJA POSTOJE

STIŽU OBEĆANJA, STIŽU

SA GOVORNICA RAZNIH BOJA

VRIJEME PEČENIH KESTENOVA JE

MOJ  NARODE

NAVALI
A STIGLI SU I KUKURUZI.

čekaju  I NOVA OBEĆANJA
NETKO JE REKAO – NE TREPNUVŠI

BIĆE NAM TEŠKO

(tko bi to kazo)

ALI DA NEĆEMO UMRETI OD GLADI

NAZDRAVLJE !?!!!…

U TJEKU SU JEFTINIJA POSKUPLJENJA

 

 

U povodu dana Hrvatske zajednice

 

I mali narodi prije ili kasnije požele svoju neovisnost a ostvarivanje takvih težnji ovisi o velikim ljudima. Oni svojim idejama i zamislima kojima zahvaćaju puno šire i dalje od njih samih ponekad pokreću takve tokove povijesti da sami ne dožive niti dio od cjelokupnosti koju su zapravo inicirali. No to ne umanjuje njihov udio u cjelovitost događaja. I zato ih se uvijek sjećamo. Tako je današnjoj samostalnoj Hrvatskoj bitno pridonio ban Josip Jelačić, a koji osobno ni u čemu od toga nije stigao uživati. No, ipak i najveći put i najveće dostignuće započinje nekim prvim korakom. Imamo razloga smatrati da je izvjesni prvi korak ka današnjoj neovisnoj Hrvatskoj učinio ban Josip Jelačić

Josip Jelačić

Josip Jelačić rođen je 16. listopada 1801. godine u Petrovaradinu gdje je njegov otac Franjo bio zapovjednik. Nakon očeve smrti 1810. godine primljen je bio u Theresianum u Beču, školi koja je mladiće obrazovala za vojnu iadministrativnu službu. Od 1819. do 1845. godine Josip Jelačić je izgradio značajnu vojnu karijeru boraveći u Galiciji i u Italiji. Godine 1841. postavljen je za zapovjednika glinske regimente u činu pukovnika. Nakon 1835. godine za vrijeme boravka u Ogulinu Jelačić se približio idejama narodnog preporoda, iako mu kao časniku nije bilo dopušteno baviti se politikom. Zbog svog ilirskog djelovanja dobio je ukor od Dvorskog ratnog vijeća, ali on je i dalje nastavio sa preporodnim djelovanjem, kao npr. u «Danici ilirskoj» svojim književnim prilozima.

Hrvatska u sklopu Habsburške Monarhije

Pod vladavinom Habsburške Monarhije našli su se Mađarska i Austrija s jedne strane,obje kao hegemonisti i to Austrija i prema Mađarskoj i prema Hrvatskoj, a Mađarska samo prema Hrvatskoj sa ciljem ravnopravnosti s Austrijom, Pritom, Mađari su imali izuzetne apetite: dokinuti hrvatski jezik, najprije u službenoj a vjerojatno kasnije i u ostaloj komunikaciji i pri tome bi se mađarski jezik imao obvezatno učiti u svim hrvatskim školama; u službenoj upotrebi je imao biti jedino državni ugarski grb i ugarska zastava te mađarski jezik na svim natpisima, novcem i svim službenim pečatima. Početak 19. stoljeća u Hrvatskoj obilježila su dva povijesna toka koja su svoj vrhunac doživjela 1847-48 godine .Sve jača težnja Mađarske koja je kao i Hrvatska bila u sustavu Habzburške monarhije za mađarizacijom Hrvatske paralelno se odvijala sa hrvatskim narodnim preporodom. Hrvatski narodni preporod  koji je jačao nacionalnu svijest stvaranjem jedinstvenog književnog jezika,kulturnih institucija i željom za ujedinjenjem Hrvatske sa Vojnom krajinom i Dalmacijom nalazi se nasuprot Mađarskoj politici. U Zagrebu 25.ožujka 1848 godine Narodna stranka saziva Narodnu skupštinu na kojoj donosi“Zahtjevanje naroda“ politički program u 30. točaka  čije su glavne točke bile ujedinjenje Hrvatske,postavljanje Josipa Jelačića za hrvatskog bana i samostalnost Hrvatske. Sve točke „Zahtjevanja naroda“ vlada u Beču je odbacila osim one koja se odnosi za postavljanje Josipa Jelačića za hrvatskog bana,tim činom Josip Jelačić staje na čelo hrvatskog naroda gdje je odigrao presudnu ulogu u suprostavljanju mađarizacije a jedna od prvih njegovih odluka jeste odluka o ukidanja kmetstva donesena 25. travnja 1848. godine. Ban Josip Jelačić u svibnju  1848. godine raspisuje izbore za novi Hrvatski sabor te se 5.lipnja u Zagrebu sastao prvi zastupnički Hrvatski sabor u kojem nisu sjedili samo plemići i crkveni dostojanstvenici nego i predstavnici građana i zastupnici Vojne krajine. Kao zakonodavno tijelo Ovaj Sabor trebao je obuhvatiti područja Banske Hrvatske, Slavonije, Vojne krajine, Dalmacije, Rijeke i Međimurja. Sazivanje hrvatskog sabora i njegove odluke o jedinstvu i samostalnosti Hrvatske nisu bile po volji ugraskoj vladi koje je težila za stvaranjem mađarske države od Karpata do Jadrana  što je neminovno vodilo do rata sa mađarskom. Zaoštravanje odnosa između Mađarske i Hrvatske posebice zaoštravaju riječi vođe mađarsko nacionalnog preporoda Lajosa Kossutha „ Nigdje ne vidim Hrvatske na zemljopisnoj karti

 

Rat sa Mađarskom

Mađarska revolucija koja je izbila  u ožujku 1848. godine pod vodstvom Lajosa Kosssutha i Sandora Petofija imala je težnju stvaranja samostalne mađarske države no politika mađarske vlade koja nije htela priznati hrvatsku državnost nego je uključivala u Mađarsku dovela je do rata. Hrvatska je ugarskoj navestila rat 7. rujna, ban Jelačić je sa hrvatskom vojskom i povikom“Što Bog da i sreća junačka“ 11. rujna prešao Dravu kod Varaždina i vratio Međimurje Hrvatskoj te nastavio prema Ugarskoj. Nakon ulaska u Ugarsku ban Jelačić saznaje za revoluciju koja je 6. listopada izbila u Beču  i da je Habzburški vladar sa vladom napustio Beč, te kreće sa vojskom prema Beču. Ban Jelačić se kod Beča sukobio sa mađarskom vojskom koja je došla da pomogne ustanicima i potpuno je porazio te ugušio Bečku revoluciju. Za gušenje Bečke revolucije Jelačić je odlikovan od strane Bečkog dvora i postaje upravitelj Rijeke i Dalmacije,tada  se Hrvatska,Vojna krajina i Dalmacija,prostor od Zagorja do Zemuna i Jadranskog mora našao pod upravom Josipa Jelačića. Ovaj prostor koji se našao pod Jelačićevom upravom ipak nije još bio sjedinjen u  Hrvatsku jer je Jelačić Dalmacijom i Vojnom krajinom zapovjedao kao Austriski general a ne kao hrvatski ban ali je dovjelo do jačanja nacionalne svijesti za ujedinjenjem.

Želja za slobodnom Hrvatskom

Nakon  Jelačićevog udjela u spasu Monarhije, završeno je njegovo samostalno vojničkodjelovanje. Političko djelovanje otada je bilo po instrukcijama Beča, posebice nakon ustoličenja Franje Josipa za novog carau prosincu 1848. godine. Josip Jelačić pokušao je u nekoliko navrata osigurati hrvatsku opstojnost kao i poseban položajHrvatske unutar Monarhije, ali svi njegovi napori bili su uzaludni, pogotovo nakon proglašenja Oktroiranog ustava. Već nakon oslobođenja Beča prilike na političkom i vojnom planu su se potpuno izmijenile tako da Jelačić nije ni mogao mnogo više učiniti za ideju hrvatskog političkog pokreta iz 1848. godine. Do kraja svog života 1859. godine Josip Jelačić je ostao na dužnosti bana i u tom vremenu barem u svojoj osobi, ako ne već stvarno, ujedinio je hrvatske zemlje.  Radi svog svog djelovanja Josip Ječaćič od tada predstavlja hrvatske težnje za slobom  ravnopravnosti , počevši od burne 1903 godine i vladavine Lajos Kossutha pa sve do današnjih dana. Premda je Ječaić vodio borbu sa samostalnost Hrvatske protiv Mađara njegovo ime postaje simbol za borbu Hrvata za slobodom pod bilo čijim režimom od Kraljevine Jugoslavije do komunističkog režime. Za Hrvate u Vojvodini a posebice u Jelačićevom  rodnom Srijemu  on predstsvlja simbol hrvatske opstojnosti, težnje za slobodom i ravnopravnosti Hrvata u Srbiji. Dan rođenja Bana Josipa Jelačića proglašen je blagdanom hrvatske zajednice u Srbiji čime je odana čast jednoj od najznačajnih osoba hrvatske povijesti čije ime i spomenik krasi glavni trg glavnog grada naše Domovine Hrvatske.

 

Dario Španović

 

 

Uvodnik

 

POBUNIMO SE!

Kalendarska godina polako „istječe“. Pokušavam kroz malu promenadu promozgati, što nam se to za proteklo razdoblje na političkoj livadi dogodilo, što se događa i eventualno što nas čeka. A čeka nas dosta toga. Počet ću o ulozi i angažmanu intelektualca, njegovom mjestu, ulozi i značenju na političkom fonu, i njegovoj kritičkoj prosudbi. Analitičar, kritičar, teži nekoj interpretaciji zbilje, kojoj nužno prethodi analiza, onda kritička prosudba. Mjesto i uloga intelektualca i njegov angažman kao pripadnika nacionalne manjine ovdje posebno tangiramo. Njego mjesto u društvu je specifično. Manjinskom intelektualcu, pristup nekim temama je ograničen, determiniran i to dvojako. Prvo, vlastitom nacionalom manjinom, a s druge strane većinskom nacijom. Nalazi se između nakovanja i čekića. Ako kritički piše o vlastitoj naciji, on je izdajica, uvlakač i što sve ne, pljuvanje i ignorancija su benigne reakcije koje trpi, ali neugodne. Piše li kritički o većinskoj naciji, recimo o Kosovu, ili drugim vrućim temama, onda je on: špijun, plaćenik, separatist…buket etiketa. Recimo, ja ne mogu pisati kao Basara, mada i on ne prolazi lagodno kod svojih. Iz svega toga, pri izboru tema, riječi, stila kojim piše, nolens volens, uključuje se autocenzura. Što samo po sebi govori da je naš odnos prema kritici nakaradan, i priča o našoj političkoj ne-kulturi, apolitičnosti. Ipak proizlazi da su svi „eksperti“ za politiku, ali na razini kavane. Inače najčešći gard običnog čovjeka je: mene politika ne interesira. Po Aristotelu čovjek je ipak i tek politička životinja… A opasna politika je već i kada kruha kupuje; njegov stav – ne kupujem u toj prodavaonici kruha, a zna se zašto, i na taj način iskazuje svoj nacionalistički stav, on je latentni nacionalist, potencijalno opasan. Samo ako mu se ukaže prilika, to će eksponirati i u drastičnijem obliku.

POBUNIMO SE!

Običan mali čovjek se povlači, pasivizira, dešperira, time vrijeđa svoje ljudsko dostojanstvo. A svoje demokratsko pravo upražnjava tek prilikom glasovanja, ali često ni tada ne bira, već zaokružuje, misleći da time ispunjava svoje građansko pravo (sic). No, ni s inteligencijom, stvaralačkom, situacija je ista, njihov engagement je slab – pokrivaju se i povlače u svoju stručnost. Nije čudo što sada „uvozimo“ strane stručnjake, „savetnike“.

Mali čovjek danas životari, vegetira, ima brigu, u biti nevolju, egzistencijalnu nevolju, jer čovjek ima brigu, ili briga ima čovjeka, kao forizon smislenog bitisanja, u filozofskoj ravni (Heidegger). Rekli smo politička kultura nam je tanka; nažalost ne smo politička, već uopće kultura. Njihovo glavno informativno štivo su tabloidi, žuta štampa, što samo po sebi nije loše, ali ne valja, i veći je problem, i u tome leži opasna opasnost, što su tabloidi povezani s političkim moćnicima, i tajkunima. Oni im pripremaju teren, oni unaprijed znaju tko će biti uhićen, na kraju tako i biva, dokazi za eventualnu krivicu se onda natežu i naknadno prikupljaju. A naš čova po kavanama, mijanama, politički postaje na bazi pročitanog ekspert, lupa li lupa, mogli bi se romani napisati. Kome?

O visokim profesionalnim političarima, moglo bi se i treba mnogo toga reći, u biti oni se zalažu za vlastiti interesni interes, za opću stvar tu i tamo se zalažu, često to im je posljednja rupa na fruli. Kroz njihovu retoriku i demagogiju, ocrtava se žalosno i tužno, ponašanje i u biti narcisoidno smješno. Kad bismo analizirali njihove „ingeniozne“ izjave, obično prigodno dane, mogao bi se napisati esej, lijepi esej o pohvali gluposti. Mala šetnja; rekonstrukcija vlade traje skoro tri mjeseca, zabave radi, smjenjuju se gradonačelnici, korupcija i to političara, katastrofa u obrazovanju, u kulturi, športu, rasprodaja zemlje, privrede, nevolja s paradom, loša sigurnosna situacija, atak na Vojvodinu… A evo i nekih bisera, bajnih političara.

Davno je bilo kada je jedna visoko pozicionirani dužnosnik rekao „ako treba jest ćemo i travu“. Kako stvari danas stoje, on je možda je pravi autor. Zato sad već bivši ministar na ovom fonu pjeva „Bit će nam teško, ali nećemo umrijeti od gladi“. Baš mu hvala, trave ima, a dobro je što nam stomaci nisu od stakla, ne vidi se sadržaj buraga. Drugi ministar i on upokojeni i to ministar prosvjete, reče, „Gramatika i nije važna“. Ne treba nam ni matematika, pogotovu kad krečimo sobe. Ipak mislo, „Dolje škole“. Važna je plaća. Lova do krova, a auto kabriolet. Vojislav Koštunica „Ova vlada je izdala Vidovdan, izdala Kosovo, za nju je Vojvodina – Europska unija“. Na neki način Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije kao da odgovara: „U Srbiji već godinu dana kriminalci ne vode politiku“. Prvi među jednakima, „Srbija će na Balkanu biti vodeća sila“. Možda je mislio na balkonu, uvidio je da čarobni štapić mnogo tu ne pomaže, okrenuo se Aladinovoj lampi. Bolje nego lampašu.

POBUNIMO SE!

A ima i velikih pohvala prvom među jednakima, ili Država to sam ja, onda Aleksandra Janković kliče: „Aleksandar Vučić govori odmjereno, blago, bez mržnje. To mogu samo Božji ljudi“ . Na toj liniji ne da se ni Vuk Drašković, kao i mnogi drugi, blago kazano Nukusno. A Milan Krkobabić i Nenad Čanak javno deklamiraju „Verujem Vučiću na riječ“. Nitko drugi nego N. Čanak šalje poruku pa kaže: da je Vučić „ozbiljan čovjek i političar od riječi“. Pa politika nije u sferi teologije, nažalost kod nas ni u sferi etike, interes, interes, je kompas, a riječ je riječ. Ima toga još.

POBUNIMO SE!

Vojvodina. Trenutno je aktualno smjena, bolje rušenje Pajtića i Vlade Vojvodine. Nakon četvrt stoljeća od „jogurt revolucije“ Vojvodina je bez istinske autonomije, izložena podržanoj pljački, pretvorili su je u špajc, a i karmić ima dno, ponižena i sumnjičava, bez svoje zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, tone. Na djelu je vlast jednog čovjeka. Država to sam ja. Treba da znamo kuda to vodi. Poslije smjene Đilasa, eventualno rušenja Pajtića, bila bi to labuđa pjesma Naprednjaka, umalo ne napisa nazadnjaka.

Oporba, što reći, uludo trošiti riječi, razjedinjena, mekano zakuvana, luta, bezidejna.

POBUNIMO SE!

Pobunimo se, na to imamo pravo, time branimo i gradimo naše ljudsko dostojanstvo. Ali ne pobuna: na zlo zlim, to rađa novo nasilje, još veće zlo. Pobunimo se ontološki različito, poput Sokrata kad je rekao „znam da ništa ne znam“, pobuna protiv mudraca, upozorivši, da moraju slušati i čuti, gledati i vidjeti. Pobuniti se poput Diogena, kada je svijećom tražio – čovjeka. Danas bi mu bili potrebni reflektori. Pobuniti se kao Gandi, kao Martin Luter King, Nelson Mandela, kao James Dean u filmu „ Buntovnik bez razloga“. U prirodi je čovjeka da se buni, to i djeca čine, dok su još u utrobi majke, no kasnije nas dresiraju. pa se onda „ponašamo“. I tvrdimo da nas politika ne interesiraju. Mi smo iznad nje. Ironija ili rezignacija bez pokrića.

Na kraju, recimo, sretno je društvo i država čija je povijest dosadna. Mi očito nismo u tom društvu. A za početak pobune pročitajte knjigu „Pobuni se“ Stéphana Hessela.

Pobunimo se.

 

Vojislav Sekelj

 

 

 

GOLUBIĆ  * ZNANSTVENI SKUP O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA

 

POGUBNOSTI  NACIONALIZMA

 

Politika ne koristi saznanja povjesničara

 

Sve je više onih kojih je sram reći da su Srbi u Hrvatskoj ili Hrvati u Srbiji.To je rezultat negativne energijekoju emitira činjenica da ljudi nigdje ne rade.Zar ne liči to na nekadašnji kolaps prije nacističke države u Njemačkoj ili u Jugoslaviji prije ovih posljednjih ratova, pitali su se sudionici znanstvenog skupa u Golubiću.

 

Udruga za povijest, suradnju i pomirenje Golubić, Obrovac i Centar ua istoriju, demokratiju i pomirenje iz Novog Sada šesti  su put za redom organizirali znanstveni skup pod nazivom „Prava nacionalnih manjina- borba protiv diskriminacije“.Skup se tradicionalno održava u osnovnoj školi u Golubiću nedaleko od Obrovca, kao simboličkom, povratničkom mjestu.Nekoliko godina za redom skup osim znanstvenika, predstavnika nacionalnih manjina, okuplja i političare koji sudjeluju u posebnom panelu.

Tako je dobrodošlicu gostima iz Hrvatske, Srbije, ali i iz inozenstva zaželio obrovački gradonačelnik Ante Župan a nadom da će struka dati odgovore na otvorena pitanja između Srbije i Hrvatske.

Čini mi se da je u proteklih godinu dana došlo do zastoja u odnosima između Republike Hrvatske i Republike Srbije.No mi ne smijemo dopustiti da vrijeme prolazi, a da se problemi ne rješavaju.Naša dva predsjednika, Nikolić i Josipović, se „dopisuju“ preko novina, a mi moramo prije svega rješavati pitanja povratka izbjeglica, pronalaska nestalih osoba, kažnjavanje svih ratnih zločinaca na objema stranama, obnove imovine, restitucije, uz upotrebu pisma i govora zapravo cijelog seta manjinskih prava kako za Srbe u Hrvatskoj, tako i za Hrvate u Vojvodini. Dakle skoro sva pitanja koja mogu biti otvorena između dvije države su otvorena  između Hrvatske i Srbije.No mi se pravimo kao da to nije tako. Na sreću, u posljednje vrijeme se hladnije glave o tome razgovara, no to su izgleda protokolarni sastanci koji ne donose ništa, rekao je sveučilični profesor Janko Veselinović, inače zastupnik u parlamentu Republike Srbije.

Možda  najupečatljivije izlaganje imao je predsjednik CHDR-a prof. Darko Gavrilović koji započeo s dvije anegdote.Jedna je o poljskoj dominikanskoj redovnici i pravedniku među narodima Ani Borkowskoj, koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata liječila i pomagala članove židovskog cionističkog pokreta.Kad su je nakon rata pitali zašto je riskirala život, kad je pomaganje Židovima u vremenu „konačnog rješenja“ istovremeno bila smrtna  presuda, ona je odgovorila da je to  učinila zbog toga što je tamo bio njen Gospodin. Pedesetak godina kasnije, 1993. u Trebinju, srpski vojnik Srđan Aleksić htio je obraniti Bošnjaka Alena Glavovića kojeg su tukli njegovi sudrugovi.Platio je to batinanjem do smrti na istom trgu.Za taj svoj čin, odlikovan je medaljom Miloša Obilića, a kad je to priznanje primao u Srbiji njegov otac, rekao je da to nije medalja za njegova sina, nego za sve one ljude koji vjeruju da se vrijedi žrtvovati za druge.

Ove dvije priče uče nas da smo imali i  nacizam i nacionalizam.I jedno i drugo je pogubno za ovu našu regiju. To nas uči da mi ništa ne učimo iz povijesti.Demokracija koliko je dobra u rukama dobrih ljudi, toliko je pogubna u rukama loših  političara koji su danas na sceni. To su ljudi lignje, bez tonusa, stava i mišljenja. Rezultat je pogubna gospodarska situacija koju nitko ne rješava i sve više napada na nacionalne manjine, Srbe u Hrvatskoj, Hrvate u Vojvodini. Sve je više onih kojih je sram reći da su Srbi u Hrvatskoj ili Hrvati u Srbiji. To je rezultat negativne energije koju emitira činjenica da ljudi nigdje ne rade.Zar ne liči to na nekadašnji kolaps prije nacističke države u Njemačkoj ili u Jugoslaviji prije ovih posljednjih ratova, rekao je Darko Gavrilović.

Znanstvenici su na ovogodižnjem skupu izlagali na tri panela:

Povratak izbjeglica i rješavanje drugih statusnih i manjiskih pitanja Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji kroz dosljedno provođenje propisa, kao uvjet boljeg zajedničkog života.

Na drugom panelu tema je ekstremni nacionalizam kao izvor mržnje i predrasuda.

Na trećem panelu, kao specifičnosti skupa, bit će riječi o o Holokaustu, kao primjeru iz prošlosti koji treba biti opomena za budućnost.O toj temi govorili su predavači  iz Sjedinjenih Država EU.

 

KONTINUITET  STRAHA

 

Predsjednik DSHV-a i narodni zastupnik u Skupštini Republike Srbije, Petar Kuntić je istaknuo kako niti nakon dva desetljeća hrvatska manjina u Srbiji još uvijek ne ostvaruje prava iz korpusa nacionalno-manjinskih prava i kulturne autonomije poput drugih nacionalnih manjina- Mađara, Slovaka, Rusina i Rumunja, te je istaknuo kako Hrvati ne traže ništa više, ali ni ništa manje od toga.

„ Strah je kod nas jedini kontinuitet, pogotovu u Srijemu, kao i u velikim gradovima poput Beograda i Novog Sada, te u rubnim dijelovima Vojvodine. Strah je bio prisutan 40-tih, 50-tih, 70-tih i na koncu 90-tih godina dvadesetoga stoljeća.Čitave generacije su živjele u strahu i zato možda nije slučajno da sad kad smo dobili dobru zakonsku osnovu za rješavanje naših problema, u vrijeme provođenja posebnog biračkog popisa dobijemo kamen u prozore HNV-a, pljuske u Bođanima, a pogrdne napise na našim prostorijama više i ne brojimo“, istaknuo je Kuntić, te zaključio kako su tijekom dvadesetog stoljeća Hrvati živjeli u različitim sustavima koji nisu u potpunosti poštovali njihova prava na očuvanje vlastite kulture i identiteta i da je i danas tako.

Predsjednik HNV-a dr.Slaven Bačić istaknuo je kako se, kada se govori o odnosima dviju država, Hrvatske i Srbije, i položaju nacionalnih manjina u njima, najčešće misli i govori o položaju srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, mada postoji i hrvatsko pitanje u Srbiji koje je istina posve drugačije nego što je pitanje srpske zajednice u Hrvatskoj zbog povijesnih, demografskih i drugih razloga. „ U svakom slučaju pozdravljam što se prvo počelo sa skromnim prisustvom predstavnika Hrvata, da bismo danas postali punopravni sudionici cijelog ovog skupa, počevši od  političkog do stručnog dijela. U najvećem dijelu pitanje manjina je demokratsko i simboličko pitanje i održava spremnost države da određenim skupinama stanovništva, koje su u manjinskom i inferiornom položaju u odnosu na većinu, da određeni stupanj zaštite prava kako bi i na takav način vlasti pokazale da su uistinu demokratske. Danas se  manjine u dvjema državama ne osjećaju ravnopravnim po nizu pitanja a ovaj skup je mjesto gdje se mogu iznijeti ovi problemi „, kazao je Bačić.

 

NACIONALIZAM  I  NACIONALNE MANJINE

 

Na panelu posvećenom nacionalnim manjinama i nacionalizmu kao izvoru predrasuda, o ostvarivanju prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji govorili su dr.Slaven Bačić, dr.Jasminka Dulić, Tomislav Žigmanov i Mario Bara, a na panelu o  Holokaustu sudjelovao je ravnatelj subotičkog Povijesnog arhiva Stevan Mačković.

Žigmanov je istaknuo kako u Srbiji ne postoji konzistentna, na načelima pravednosti utemeljena i prema potrebama projicirana politika financiranja kultura manjinskih zajednica i da istodobno manjka transparentnosti u svim aspektima, što pogoduje manipulaciji.“Osim ovako generalno nepovoljnog okruženja, za Hrvate je karakteristična visoka podzastupljenost u odnosu na druge nacionalne  manjine kada su u pitanju sredstva koja imaju na raspolaganju za svoje kulturne programe. Kultura  Hrvata u Vojvodini 2012. godine raspolagala je s oko 200.000 eura + 50.000 eura iz RH – po 4, tj. 5 eura po glavi“, rekao je Žigmanov.

 

Izvješće pripremio Petar Kuntić, predsjednik DSHV-a i narodni zastupnik.

 

 

 

ZAKLJUČCI  POLITIČKI PREDSTAVNIKA SRBA IZ HRVATSKE I HRVATA IZ SRBIJE

 

 

1. Politički predstavnici Hrvata iz Srbije i Srba iz Hrvatske pozdravljaju napore koje vlade Hrvatske i Srbije čine u pravcu unapređenja međusobnh odnosa.

2. Tražimo da kopredsjedatelji MMO hitno sazovu sjednicu ovog tijela koje se nije sastajalo već gotovo dvije godine

3. Tražimo da vlade Hrvatske i Srbije osiguraju mehanizme provođenja zaključaka MMO ( Međunarodni mješoviti odbor)

4. Predlažemo da se umjesto plenarnog načina rada MMO ubuduće radi tematski, po oblastima manjinske samouprave

5. Tražimo od vlada Hrvatske i Srbije da u radna tijela koja će se baviti programima prekogranične suradnje ove dvije države uključi predstavnike Hrvata iz Srbije i Srba iz Hrvatske.

6. Pozivamo predsjednike T. Nikolića i I.Josipovića da javno osude incidente kojih su, u posljednje vrijeme, ponovno žrtve Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj.

 

 

 

Da li je Vlada APV baš toliko stabilna?

Do kada može Vlada APV  da opstane, to se mnogi pitaju. S jedne strane imamo dojam da je u pitanju vrlo jaka koalicija Demokratske stranke, Saveza vojvođanskih Mađara i Lige soijaldemokrata Vojvodine. Praktično ova koalicija može da opstane do kraja svog mandata, jer nema načina da je koalicija koja je na vlasti u Republici sruši. Bez obzira što na djelu stvarno imamo dojam da “jogurt revolucija” još traje. To smo vidjeli i po mitingu u Novom Sadu, ali i izjava funkcionera lokalne vlasti u Novom Sadu, iz izjava funkcionera u vlasti u Republici, funkcionera vladajuće koalicije u Republici. Svakako, onaj tko hoće zakonitost u radu i poštivanje važećih propisa zna da nije moguće srušiti pokrajinsku Vladu na ulici, zapravo, da to nije redovni pravni put. Nije je moguće srušiti sve dok ne budu raspisani izbori na teritoriji cele Republike.

Sada se postavlja pitanje da li je pitanje dana kada će pokrajinska Vlada ipak pasti? Po mom mišljenju jedan od načina da se to čini su izbori za čitavu Republiku. Čitali smo izjave funkcionera vladajuće koalicije, zapravo samo funcionera Srpske napredne stranke, da će pitanje buduće vlasti Srpska napredna stranka riješiti sama sa nacionalnim manjinama, spomenuti su i Mađari. Za mene je normalno da mađarske stranke vode računa o Mađarima. Logično je da će Savez vojvodjanskih Mađara stati na stajalište da će činiti ono što je za njih povoljnije. I onda se postavlja pitanje da li, ako se stranke Mađara opredjele za vlast u Republici može da opstane pokrajinska Vlada. Po mom mišljenju u tom slučaju pada pokrajinska Vlada, jer će sigurno uvjet biti napuštanje pokrajinske koalicije, pa raspisuju se izbori za teritotiju APV i sadašnja koalcija ne može nikako ponoviti raniji izborni uspjeh, jer ništa više nije kao što je bilo prije nešto manje od dvije godine.

Hrvati očekuju da ih primi Predsjednik Repunlike Srbije, ali poziva nema. Poslano je pismo Predsjedniku Republike već dva puta, ali odgovora nema. Dolazi Predsjednik Republike Hrvatske u Beograd, navodno, 16. listopada. Očekujemo da nas  oba Predsjednika dvije države posjete, a kada dođu da odu  u Tavankut. Ovo zbog toga, što je Tavankut, ne računajući Malu Bosnu, ipak najhrvatskije mjesto u našoj, subotičkoj, gradskoj teritoriji. Da se Predsjednici upoznaju sa svim problemima nacionalne manjine Hrvata. Sa predsjednikom Nikolićem moraju se raspraviti važna pitanja iz oblasti politike, kulture i obrazovanja, jer godine prolaze, a na primjer, još svi đaci nemaju školske knjige. Pri ovome znamo koje ovlasti ima predsjednik Nikolić, ali trebamo ga upoznati sa svim problemima, a on je predsjednik svih građana Republike Srbije.

Vrlo sam bio zadovoljan sa stajalištima predsjednika Saveza vojvođanskih Mađara, gospodina Ištvana Pastora, što ih je iznio na sastanku sa predstavnicima naše stranke. Dakle, osnovno je, nema nesporazuma koji bi onemogućili buduću suradnju dvije stranaka. Očekujem gospodina Pastora u prostorijama naše stranke i razgovor o stanju pokrajinske i lokalne vlasti. Nadam se uskoro.

Martin Bačić

Posjet novome Veleposlaniku

 

Novopostavljeni Veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Srbiji, gospodin Gordan Markotić primio je u petak 13. rujna 2013. godine u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici izaslanstvo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, koje je predvodio predsjednik Petar Kuntić i dopredsjednica DSHV-a, gospođa Vesna Prćić.

Izaslanstvo DSHV-a zaželjelo je novome hrvatskom Veleposlaniku uspješan rad, dobru suradnju s hrvatskim institucijama i organizacijama u narednom razdoblju i upoznalo ga s trenutačno aktualnom političkom situacijom u mjestima gdje predstavnici Hrvata iz Srbije partipiciraju u vlasti na lokalnoj, pokrajinskoj i republičkoj razini.

 

PRESS  DSHV

 

 

ODRŽANA XI SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA  DSHV-a

 

Predsjedništvo DSHV-a je na svojoj posljednjoj sjednici raspravljalo o nekoliko točaka  koje su od velike važnosti za opstojnost hrvatske zajednice u Republici Srbiji. Glavna tema odnosila se na rezultate upisa djece u odjele na hrvatskom jeziku te izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture kao i pitanje udžbenika za nastavu. Predsjedništvo DSHV-a ocijenilo je da je upis djece na nastavu na hrvatskom jeziku na razini višegodišnjeg prosijeka dok izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture bilježi blagi rast. Najveći problemi u sferi obrazovanja na hrvatskom jeziku bio je u nedostatku udžbenika. Pokazala se ispravna odluka HNV-a o preuzimanju odgovornosti u svezi tiskanja udžbenika na hrvatskom jeziku o trošku istog, bez obzira na obećanje najviših dužnosnika u Republici Srbiji da će problem biti riješen ove 2013. godine.

Pitanje udžbenika opterećuje odnose Zagreb – Beograd još od 2010. godine zbog čega podsjećamo na više susreta visokih dužnosnika u čijim razgovorima je i ovo bila tema, i to susret  predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, 16. siječnja 2013. godine u Beogradu  s  predsjednikom Vlade Republike Srbije, Ivicom Dačić, zatim susret ministra vanjskih poslova Republike Srbije, Ivana Mrkića s predsjednikom Republike Hrvatske, Ivom Josipović 04. ožujka 2013. godine u Zagrebu, također susret prvog potpredsjednika Vlade Republike Srbije, Aleksandra Vučića u Zagrebu 28. travnja 2013. godine s ministricom vanjskih poslova i europskih integracija Vlade Republike Hrvatske, Vesnom Pusić te premijerom Republike Hrvatske, Zoranom Milanović.

Na svim pomenutim susretima izražena su obećanja najviših dužnosnika Republike Srbije u svezi rješavanja problema udžbenika, no sve je ostalo samo u domenu obećanja. Zato DSHV pozdravlja hrabru odluku HNV-a da sam preuzme sudbinu rješavanja udžbenika u svoje ruke  što je rezultiralo u praksi svi razredi osnovne škole po prvi puta početkom školske godine imaju nove udžbenike na maternjem hrvatskom jeziku.

DSHV sa zabrinutošću gleda na zbivanja oko vojvođanskog javnog servisa RT Vojvodine te problema oko opstojnosti emitiranja programa na manjinskim jezicima. DSHV će u slučaju prestanka emitiranja programa na hrvatskom jeziku animirati sve najvažnije političke subjekte u matičnoj državi Republici Hrvatskoj, te zatražiti pomoć u realizaciji istog.

 

PRESS  DSHV

Poslije dugogodišnjeg zastoja sastanak čelništva DSHV-a i SVM-a

 

Poslije nekoliko godina zastoja u utorak 10. rujna 2013. godine u sjedištu Saveza vojvođanskih Mađara u Subotici, održan je sastanak na najvišoj razini u svezi političkih pitanja SVM i DSHV-a.

Izaslanstvo SVM-a predvodio je predsjednik István Pásztor, te Jene Maglai  i Oto Buš, a izaslanstvo DSHV-a sačinjavali su predsjednik DSHV-a Petar Kuntić, Martin Bačić i Vesna Prćić.

Tema razgovora bila je vezana za aktualnu političku situaciju u Vojvodini te nekim gradovima gdje su u vlasti  SVM i DSHV i moguć rasplet događaja u narednom razdoblju.

Druga tema  bila je vezana za stajalište SVM-a o garantiranim mandatima u predstavničkim tijelima, obzirom da će DSHV uskoro  uputiti prijedlog Republičkom izbornom povjerenstvu za izmjene postojećeg Zakona o izborima a na temelju Sporazuma o zaštiti manjina između Republike Hrvatske i Republike Srbije.

 

PRESS  DSHV-a

 

 

Postav slika Kristijana Sekulića

 

Postav slika akademskog slikara Kristijana Sekulića iz Novoga Sada otvoren je 27. rujna 2013. godine u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Otkriva nam se kao slikar koji se okušao kako u zidnom (izradio serijal slika u svetištu Gospe Snježne na Tekijama, u cijelosti je oslikao unutarnje zidove dviju pravoslavnih crkava, te sudjelovao u obnovi unutrašnjosti crkve sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu, a 2000. dobiva zvanje „počasnog sakralnog slikara“ pri Đakovačko-srijemskoj biskupiji) tako i štafelajnom slikarstvu. Izlagao je 18 samostalnih izložaba, a po prvi su puta njegove slike sada predstavljene i pripadnicima hrvatske zajednice u Subotici. Jedan je od osnivača Hrvatske likovne udruge „Cro Art“ u Subotici.

Na izložbi postavljenoj u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata mogu se vidjeti njegove slike u tehnici kombiniranog ulja i različite tematike. Na ovoj izložbi, postavljenoj na temelju odabira samoga autora, sagledavamo jedan segment njegovog stvaralaštva, nastao u razdoblju od 2005. do 2013.  Riječ je o slikama u tehnici ulja koje je sam autor razvrstao u četiri ciklusa, a koje imenuje nazivima simbola: ZEMLJE, VODE, ZRAKA I VATRE.  Svaki od ovih ciklusa postavljen je u zasebnome prostoru Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata kako bi se jasnije mogla sagledati.

Teme pejzaža, veduta, ljudski i animalističke prizori dio su ova četiri ciklusa, a mogu predstavljati one simbole od kojih je prema određenim filozofskim stajalištima sačinjen svijet. Njihova se simbolika može vezati uz četri razine ljudskosti: tjelesnost, intelekt, emocionalnost i duhovnost, ali i uz četri razine ljudske svijesti: objektivnu, subjektivnu, podvjesnu i kozmičku.

U skladu s takvim simboličkim poimanjem možemo se usuditi teme iz ciklusa ZEMLJA, a to su npr. Tvrđava, Pustara, Salaš razumjeti kao simbole materijalne stvarnosti s kojima smo u suživotu, u okviru kojih ubiramo plodove, sabiramo gubitke, u okviru kojih je sadržan naš materijalni početak i kraj. Kroz radove iz ciklusa VODA možemo razumjeti njezinu simboliku pročišćenja, preobrazbe i obnove. Uzburkanost mora aludira na uzburkanost života i njegove preobrazbe, a obala je tu da unese mir i pruži utočište. Slike iz ciklusa ZRAK: Izbor, Sjećanja, Sloboda ili Sveta obitelj mogu se razumjeti kao one koje projiciraju naše mentalne aktivnosti, ideje, želje, duhovnost. U posljednjem ciklusu VATRA, u temama Privrženost, Odraz ili Pred oluju, glavni je figurativni motiv konj, kao simbol naše snage, izdržljivosti, strasti i energije.

Čini se kako život svakog čovjeka možemo suočiti sa simboličkim značenjima ova četiri ciklusa. Autor kao da želi ukazati na epizode od kojih je satkan život pojedinca od njegovog djetinjstva, mladosti, odraslog doba i starosti. Ciklusi se oslanjaju na figurativne prizore, koji međutim imaju duboko simboličko značenje.

Izložba slika Kristijana Sekulića postavljena je u prostorijama Zavoda, u Harambašićevoj 14 u Subotici, do konca prosinca 2013. godine.

 

Marija Matković

 

 

Obilježena 23. obljetnica DSHV-a

 

Službeni dio programa počeo je misom zahvlanicom u Franjevačkoj crkvi, a nakon nje  izaslanstvo HDZ-a primio je gradonačelnik Modest Dulić. Središnji dio proslave bila je svečana akademija u povodu 23. Obljetnice postojanja DSHV-a koja je održana u prepunoj Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće. Druženje uz prigodan program, brojno članstvo i simpatizere DSHV-a nastavljeno je u dvorištu stranke.

Predsjednik DSHV-a Petar Kuntić izrazio je veliku zahvlanost svoje stranke vođstvu HDZ-a što je došlo dati potporu vojvođanskim Hrvatima i njihovim političkim predstavnicima.

DSCF4337_resize DSCF4333_resize DSCF4305_resize DSCF4307_resize DSCF4298_resize DSCF4283_resize DSCF4278_resize DSCF4263_resize DSCF4262_resize DSCF4253_resize DSCF4180_resize DSCF4217_resize DSCF4208_resize DSCF4248_resize DSCF4151_resize DSCF4158_resize DSCF4170_resize DSCF4144_resize DSCF4142_resize DSCF4140_resize DSCF4084_resize DSCF4019_resize DSCF3962_resize-1 DSCF3964_resize-1

 

 

 

 

Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame

Osnovna škola “Matija Gubec”

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Matija Gubec“

Voćarka zadruga „Voćko“ i

Voćarska zadruga „Voće Tavankut“

iz Tavankuta

Srdačno Vas pozivaju na III. Tavankutski festival voća, u subotu 19.10.2013. godine u Osnovnu školu u Donjem Tavankutu s početkom u 10.00 sati.

 

Manifestacija je posvećena predstavljanju gospodarskih potencijala i proizvoda, autentičnih rukotvorina, kao i proizvoda starih zanata Tavankuta, koji afirmišu razvoj tehnologije voćarstva, tradiciju i bogato kulturno nasleđe.

 

Biće nam osobita čast da prihvatite poziv i svojom nazočnošću podržite afirmaciju gospodarskog i stvaralačkog potencijala Tavankuta.

 

Program

 

10.00 sati Svečano otvaranje Festivala i edukativno predavanje na kojem će izlagati:

 

1. ”Proizvodnja, standardizacija i značaj sadnog materijala u podizanju savremenog zasada jabuke” istraživač – saradnik dipl. inž. – master Marko Dorić.

2. ”Proređivanje jabuke, nužnost ili potreba”  dipl. inž. Florian
Farkaš.

3. “SDI – podzemno navodnjavanje sistemom kap po kap” dipl. inž. Dejan Stanko, Avital Agro.

4. “Proizvodnja kvalitetne rakije, od pripreme voća do procesa
destilacije” dr Rozsa Peter, tehnolog u proizvodnji alkoholnih pića.

 

13.30 sati revijalna izložba gospodarskih proizvoda, rukotvorina i kulturni program.

                 

 

Učesnici kulturnog programa:

 

  1. KUD ”Gara” iz Gare, Mađarska
  2. KUD ”Seljačka sloga” Ivankovo, Hrvatska
  3. HKPD ”Matija Gubec” Tavankut

 

Planirani izlagači:

 

 

  1. Agrol Temerin
  2. Agromarket Kragujevac
  3. Agromaster Kragujevac
  4. Agropromcom Tavankut
  5. Agrosava Beograd
  6. Agrohemizacija Beograd
  7. Avital Beograd
  8. BASF Srbija
  9. Bayer CropScience Srbija
  10. Dow AgroScience
  11. DuPont SRB
  12. Farma ”Mamužić” Ljutovo
  13. Golden Garden Tavankut
  14. Magan AgroChemicals Serbia
  15. Podrum ”Probus” Sremski Karlovci
  16. SkalaGreen Subotica
  17. Syngenta Srbija
  18. VZ ”Voće Tavankut” Tavankut
  19. ZZ ”Voćko” Tavankut

 

Organizacijski odbor

 

 

23. Obljetnica Mladeži HDZ-a

 

Svečanim skupom u hotelu ‘Antunović’ Mladež hrvatske demokratske zajednice je obilježila svoju 23. obljetnicu. Obilježavanju je prisustvovalo gotovo tisuću pripadnika Mladeži iz cijele Hrvatske.

Osim Mladeži, svečanosti su prisustvovali predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, potpredsjednica HDZ-a i zastupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica, glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić, zastupnici u europskom parlamentu Andrej Plenković i Ivana Maletić, članovi predsjedništva HDZ-a, Josipa Rimac i Darko Horvat te saborski zastupnici Domagoj Ivan Milošević i Ante Kulušić. Svojim dolaskom svečanost su upriličili i predstavnici  braniteljskih i studentskih udruga  kao i Zaklade hrvatskog državnog zavjeta  i Zaklade „Konrad Adenaur“.  Obljetnici su također prisustvovali i pripadnici političkog pomlatka HSLS-a, Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević, HSP-a, HSS-a i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. A o važnosti MHDZ-a u europskim okvirima svjedoči i činjenica da je i predsjednik YEPP-a, Konstantinos Kyranakis gostovao na skupu.

U svom govoru predsjednik najbrojnije političke mladeži u Hrvatskoj, MHDZ-a, Josip Bilaver je upozorio na sramotan odnos vladajućih prema mladima, njihovu nebrigu prema problemima mladih i rješavanju istih. Bilaver je također kritizirao političko i medijsko  promoviranje iseljavanja mladih kao rješenje problema nezaposlenosti. Nadalje, jasno je istaknuo da mladi ne smiju pod tihim pristankom vlasti napuštati hrvatsku domovinu već da je njihovo vrijeme i mjesto sada i ovdje u sadašnjosti , a ne u budućnosti i svijetu iseljeništva.
Potom se s prigodni govorom Mladeži obratio Konstantinos Kyranakis, predsjednik YEPP-a koji je naglasio da je hrvatski narod svoje povijesno ne već jednom rekao ,kad ga je cijeli svijet čuo i razumio, upravo prije 23 godine kada je odbacio komunizam i unitarizam, a sada je došlo vrijeme za odbacivanje njegove baštine koja se sakriva iza lažnog europejstva . Istaknuo je da je za napredak Hrvatske potreban još samo jedan nezaposleni i on je upravo prolazni premijer Zoran Milanović.

Iznimno zadovoljan s dubinom i vjerom iskazanom od strane dvojice mladih predsjednika mladeži, predsjednik stranke Tomislav Karamarko je snažno i uvjerljivo svim prisutnima dao do znanja svoju nepokolebljivu vjeru u mladost HDZ-a i Hrvatske te ih pozvao ih da njeguju plamen promjene i ljubavi prema domovini u sebi jer su oni bogatstvo Hrvatske. Još jednom je čvrsto osudio ideološko nasilje vladajućih i njihove medijske saveznike u neprestanom širenju beznađa i materijalnog rasula. Njihove optužbe da HDZ živi u prošlosti odbacuje jer je povijesna istina i katarza preduvjet sazrijevanja društva što oni  direktno onemogućavaju. U budućnosti slijedi borba za materijalnu egzistenciju svakog hrvatskog čovjeka i to je borba koju HDZ pod njegovim vodstvom  uz pomoć svoje mladosti namjerava pobijediti kao što je učinio u Domovinskom ratu.

Na kraju je održano prigodno uručivanje posthumnog priznanja Zdeslavu Turiću, prvom mladome poginulom dobrovoljcu Domovinskog rata iz Zagreba koji je uz to bio aktivan član Mladeži HDZ-a. Priznanje je primio njegov otac Marko Turić, bivši saborski zastupnik HDZ-a. Tom prigodom je predsjednik Bilaver obznanio okupljenima  da će se novelom Statuta Mladeži HDZ-a najaktivniji članovi nagrađivati Poveljom Zdeslava Turića za izniman angažman i doprinos stranci.

Delegaciju mladezi DSHV-a u Zagrebu je predvodio Mario Vrselja, a domacinima su uruceni prikladni darovi. Bilaver i Vrselja su razgovarali o polozaju mladih Hrvata u Vojvodini i MHDZ je obecao nesebicnu pomoc mladima DSHV-a. Za polozaj sunarodnika u Vojvodini interesirali su se i mladi HSLS-a , a Vrselja i predsjednik mladezi HSLS-a Toni Garac dogovorili su pocetak suradnje.

Boravak u Republici Hrvatskoj Vrselja je iskoristio i za sastanak u Ziru kraj Gospica sa predsjednikom skupstine Grada Zagreba, Darinkom Kosorom. Kosor se upoznao po prvi put sa kompletnim istorijatom Hrvata u Vojvodini i politickim djelovanjem  DSHV-a i obecao je novcanu pomoc  grada Zagreba u iznosu od 35 000 kuna Hrvatima u Vojvodini.  

Mario Vrselja

 

IMG_2220

 

 

 

PREDSJEDNIK  STRANKE  „ ZELENI SRBIJE „ POSJETIO SJEDIŠTE DSHV

 

Predsjednik   stranke „Zeleni Srbije“  i narodni zastupnik g-din Ivan Karić 23. rujna posjetio je sjedište DSHV-a. Podsjećamo „ Zeleni Srbije „ su parlamentarna  stranka u Skupštini Republike Srbije, djeluju kao oporba a na prethodnim parlamentarnim izborima nastupili su u koaliciji s Demokratskom strankom gdje su se izborili za jedno zastupničko mjesto.

Prigodom posjeta g-dina Karića DSHV-u,  dobrodošlicu su izrazili domaćini g-din Petar Kuntić, predsjednik DSHV-a i narodni zastupnik te Siniša Skenderović predsjednik Mladeži DSHV te čestitali g-dinu Kariću na  evidentnom rastu popularnosti njegove stranke. Očita potvrda te tvrdnje jeste činjenica da je upravo ova politička partija za manje  od dva tjedna uspjela prikupiti više od  35 000 ovjerenih potpisa građana protiv uvoza i uzgoja GMO sjemena biljaka.

Domaćini su gosta u kratkom  i konsktruktivnom razgovoru upoznali pobliže s radom DSHV-a  te o problemima s kojima se DSHV susreće  tijekom svog djelovanja kao  parlamentarnog predstavnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.

Na kraju sastanka zaključeno je  da postoje međusobni interesi da se ova suradnja nastavi a o nekim konkretnim prijedlozima o  mogućim vidovima suradnje razgovarat će se  tijekom ove godine.

 

Siniša Skenderović

 

 

„Nova riječ“ za novo vrijeme i nove autore

Književni časopis „Nova riječ“ predstavljen je 11. rujna 2013. godine u organizaciji izdavača – Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Ukoliko je zajednici stalo razvijati vlastite kulturne potencijale i ne ostaviti ih marginaliziranim i zatvorenim u sebe, mora oživjeti kulturne časopise i dati im u javnosti mjesto koje im pripada, kako bi bili stožerna točka okupljanja kreativnih potencijala, istaknuto je ovom prigodom u Pastoralnom centu Augustinianum.

Časopis su predstavili član Savjeta „Nove riječi“ te urednik časopisa za kulturu „Nova misao“ Mirko Sebić, suradnica Nevena Mlinko, glavni i odgovorni urednik Tomislav Žigmanov i moderatorica Katarina Čeliković.

Časopisna periodika koja se bavi kulturom je iznimno značajna za razvitak i zajednice i njezine kulture, istaknuo je Mirko Sebić.

„Ovakav časopis potiče kulturnu komunikaciju, i upravo ju ne želi zatvoriti, već ju nastoji otvoriti spram inicijative i u matičnoj kulturi, ali i spram okružja u kojem nastaje, u nekakvom vojvođanskom, ali i širem kontekstu. No, ne želi to činiti na provincijalan način, dakle ne obraćajući se samoj sebi, već otvoriti dijalog kojim se onda mogu razvijati daljnji kreativni potencijali.“

Uravnotežen je informativni sadržaj lista u kojem se prati sve što je bitno u razdoblju koje svaki broj obuhvaća, raspravlja se o pogledima i zastupljenim žanrovima, a zauzet je i čvrst stav spram tradicije i baštine, dodao je Sebić.

U Savjetu časopisa su već renomirani književnici, književni kritičari i ljudi koji se bave umjetnošću, ali u stvaranju lista sudjeluju, pored predstavnika zrelijih naraštaja, većinom mlađe snage, dodaju iz uredništva.

U sadržaju „Nove riječi“ može se pronaći izbor proze odnosno kratke pripovijetke, zastupljeni su autori iz Hrvatske, sačinjen je i izbor poezije, a također se da zamijetiti i da je ujednačen odnos muških i ženskih autora, istaknula je ovom prilikom jedna od mlađih suradnica „Nove riječi“ Nevena Mlinko.

Osvrćući se na poglavlje koje obuhvaća pjesništvo hrvatskih pjesnikinja iz Vojvodine, Mlinko je istaknula: „Bilo bi lijepo vidjeti da se u sljedećim brojevima ‘Nove riječi’ sretnemo sa ‘ženskim pismom’ koje nije isključivo poetske naravi,“ te dodala: „Vjerujem da sliku započetu u ovom broju treba kompletirati i da ona u Vojvodini postoji. U ovome broju nalazimo, nažalost samo jedan esej, a trebalo bi ih biti više. Vodilja ‘Nove riječi’ bi mogla biti povezivanje, umrežavanje, gradnja mostova koji nas međusobno povezuju. Ostvariti i produbiti komunikaciju i obogatiti se razmjenom kulturnih dobara, stavova, razmišljanja, iskustava…“

Potrebno je pružiti mogućnost autorima koji spadaju u sam vrh naše intelektualne, ne samo književne elite, a nisu gotovo desetljeće ništa objavili, kažu u Zavodu. Treba im pružiti slobodu za očitovanje zbog toga što su ili marginalizirani ili zatomljeni, a imaju što priopćiti, kaže urednik časopisa Tomislav Žigmanov.

„Prikazivat će se i predstavljati ne samo književno stvaralaštvo nego će se književnost i umjetnost tematizirati u esejističkim i znanstvenim oblicima. Želja nam je da osim prikazivanja aktualne književne produkcije, potičemo stvaralaštvo napose mladih autora, ohrabrujemo ljude, promoviramo ih i prezentiramo, da potičemo već etablirane autore na sustavnije predstavljanje i unutar vlastitog kulturnog prostora, ali i unutar prostora cjelokupne hrvatske književnosti, a onda i multikulturne scene u Vojvodini.“

Uredništvo u ovome časopisu, koji će izlaziti dva puta godišnje, želi imati i suradnike iz drugih kulturnih okružja, iz Hrvatske ili Mađarske, i žele veću pozornost posvetiti prikazima književnih djela, dodaje Tomislav Žigmanov.

Časopis „Nova riječ“ može se kupiti po cijeni od 300,00 dinara, u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (Harambašićeva 14, Subotica) ili naručiti putem telefona ili elektroničke pošte. Za dostavu izvan Subotice obračunavaju se manipulativni i poštanski troškovi u iznosu od 50,00 dinara.

 

Tomislav Žigmanov

 

 

Povodom XII dana Balinta Vujkova

KUM TVRDAC

 

Dida bio tvrdac, a baba naspram njeg pravi or koštunjac.Divenice se sve užežu u odžaku a oni idu kruva i bilog luka pa samo namigivadu  :  „ alaj smo privarili trbu , misli da je dobio divenice „. Došo njim  kum , sili ga u pročelje. Baba baš pekla kruv pa vadi iz peći vruću lepinju i u kori krumpira. Dida izašo pod odžak, ostavio vrata odškrnuta da se čuje pa se izbekario :

-         „ Nane  daj iz kačice naprstak masti , nek bude s mašćom lepanje za ručak pa da kum pamti kako smo ga dočekali.

-         Bab se prignila njemu na uvo :  „ Čovče  jesil ti zglavljen ?  Onda bi morali u komšiluku pozajmit mrvicu soli.

-         I  dida šaplje : „ A to več ne! Na to će kum ožednit , pa bi mogo zaželit još i vina.

 

“VELIKA” PAMET

Dvoje mladi se uzeli , džak našo zakrpu , obadvoje šprljekali. Da šta su probali jezik nikako  da se kurtališe mane pa su nerado i divanili. Kad su sami , najviše ćute.

Jedared uveče nikako da zaspu pa da ne bi cilu noć gutali maglu mlada će načet divan :

„ Da se kladimo : neteš pogodit koliko  košulja sam ti donela.

A on : Pa  davdeset

Ona se nasmijala

-         Natlag

-         Pa deset

-         Natlag

-         Pa pet

-         Natlag

-         Pa četli

-         Natalag

-         Pa tli

-         Pa dvi

-         Natlag

-         Pa jednu

-         A Kako si mogo pogodit?! – ona zinila ko švrače

 

ČOVIK TISNOG GRLA

Bio niki bać Bašo, bio pećar , al ne ma kaki krpo. Kad on napravi krušnu peć , i kruvu je drago da se peče u njoj. A bio take ćudi, kad triba radit on udari al za rič vrućim klištima ga moraš vuć za jezik.

Živa istina, edared ga sikirom udarili u glavu on čak prikosutra ajauknio. Kad ga vinčavo popo je tri puta moro pitat  ga uzima l tu divojku za ženu. A on na kraju koda guta šaku ječmene plive :

-         Svi vidu da sam je dovevo prid oltar , samo Vi , gospodine, od nosa ne vidite?!

-         E,  bilo tako prelo kod ženinog brata, a taj je moro žvalit valjda kad i klapi. Počne nazlabat čovika  i kad se zalipi za koga , ni vatrom se ne da odlipit. I šta tu mož bit neg to da je bać Baši prelo kod šogora zdravo friško izašlo  na vr nosa. Šepicu na glavu , ženu za tuku , zalupit vratima i bilo Baše nema Baše.

-         Nema Baše na prelu al za kratko vrima ima Baše prid sudijom. Šogor se sveti, tuži bać Bašu da ga je prid preljcima izapcivo i kazo da je đubre i bitanga. Sudija pita jel to  bilo baš tako a bać Baš samo odmanio. Sudija će opet :

-         „ Ajd da čujem jeste l kazali to šogoru?

-         Bać Bašo sad već ni ne odmanjiva. Sudija se uspivčio, da je kod kuće vajda bi već i zapcivo a na to stala prid njega bać Bašina žena :

-          „ Gospodaru, šta ste se toliko nalatili na mog čovika ?! Pitam ja Vas , zašto bi on trošio riči kad svaki zna da je moj brat đubre i bitanga sveg svita.

 

 

RAČUN PO BOCAMA VINA

Niki ča Vranje polivo vinograd, kad oko podne evo i komšije. Gleda ovaj već izdaleka :  ča Vranje stoji s  mašinom polivačicom na leđi , vrti se ovamo-onamo  po kraju vinograda :

-                                                                                                    Faljen Isus , ča Vranje.  Šta dobro radite?

-                                                                                                    Ne radim već se srdim

-                                                                                                    A  zašto bi se srdili kad tako lipo farbate lozu?

-                                                                                                    Ta izgubio sam red. Nikako da nađem kojeg bi sad tribo polivat

-                                                                                                    Pa to je  bar lako. Vidi se po lozi koji red je poliven modrim kamenom a koji nije

-                                                                                                    Ča Vranje kresnio :

-                                                                                                    Kad bi ja računo ko ti! N e iđem ja po modrim kamenu, već po boci.

-                                                                                                    Komšija stao u čudu :

-                                                                                                    Kako po boci?

-                                                                                                    Tako lipo. Ujutru, prija neg što ću počet, na kraj vinograda u svaki red metnem pod lozu litru vina. Kad  istiram brazdu, bocu ispijem, pa okrenem u tu brazdu di je puna boca.

-                                                                                                    Pa šta je sad s bocama?!

-                                                                                                    Alaj to teško pogodit! Ne nađem ni praznu ni punu

E oma će komšija pomoć na tom. Počo s kraja, pa dok nije došo do prve pune , nabrojo desetak prazni boca. Ča Vranje se obradovo, a komšija se počešo iza uva :

-                                                                                                    Av ča Vranje. Vi se srdite što ne nađete red?! Da sam ja polak toliko boca ispraznio , ja ne bi znao ni di je vinograd.

 

 

Priče Balinta Vujkova iz zbirke biblioteke Žiga

 

 

 

Obiteljska, crkvena ili varoška Dužijanca

 

 

Ovih dana se u našoj varoši ponovo aktuelizovalo pitanje kako organizirati  žetvene svečanosti „ Dužijance“ i da li je ona obiteljska crkvena ili varoška odnosno svih građana Grada Subotice. U ovaj vruć krumpir zagrizao je predsjednik Saveza Bačkih Bunjevaca Mirko Bajić  kao i Bunjevački nacionalni savit  i druge institucije sa bunjevačkim predznakom.

Nesporno je je da je Dužijanca  prevashodno izvorni narodni paganski običaj Bunjevaca vezanih za obavljanje žetvenih radova oko zahvale bogu na dobrom urodu žita , i kruha kako bi se predstojeća godina mirno mogla obaviti bez gladi i dovoljno kruva i lepanja na astalima bunjevačkih salaša  tada u 18. I 19. Vijeku sa najčešće desetak djece  čeljadi i ukućana počev od unučadi, dice očeva i matera do dida i majki.

Nakon II svjetskog rata komunističke vlasti su tolerisale održavanje običaja „ Dužijance“ u tzv domovima kulture u svim seoskim i prigradskim MZ ali je to pedesetih godina spontano prestalo da se upražnjava a naročito nakon  izbijanja zloglasne rezolucije Informbiroa.

Inicijativa za reosnivanje ovog drevnog običaja pokrenuta je tijekom 1967. Godine u glavama Kate Sič Budinčević tada ravnateljice „Panonija turista“ te Balinta Vujkova.

Na tom sastanku usvojen  je prijedlog da se  Matiji Poljakoviću poveri zadatak da napiše scenarij žetvenih svečanosti kako bi se oživjela turistička ponuda grada i naročito Palića.

Matija Poljaković je ovaj zadatak zdušno prihvatio a poslužila mu je za osnovu proslava 250 godina doseljavanja Bunjevaca u Bačku priređena 1936. Godine naročito dijelu koncipiranja svečane povorke.

Tadašnji sekretar Općinskog komiteta SKJ Antun Milodanović „Dela“ JE OVAJ SCENARIJ JEDNODUŠNO PRIHVATIO I „ pROGURAO“ KOD NADLEŽNIH GRADSKIH VLASTI TE JA TAKO DOBIJEN BLAGOSLOV DA SE ONE PRIREDE TIJEKOM 1968. GODINE ŠTO JE I UČINJENO.

Ta  prva  „Dužijanca„ okupila je oko 5000 učesnika u svečanoj povorci koja se kretala od Hipodroma kod Somborske kapije pa sve do Trga Slobode uz oko 80 000 posmatrača građana Subotice i okolnih naselja mahom pripadnika bunjevačke manjinske zajednice.

Nažalost ovakve masovne manifestacije su kratko trajale jer je već tijekom 1972. Godine  usledila hajka na tzv. „matičare“ u sklopu MASPOKA u Hrvatskoj pa je već nakon toga 1973. Godine organizirana „ Dužijanca“ sa socijalističkim obilježjima državnim i partijskim zastavama i simbolima komunizma i sl. Ikonografije tog vremena i državnog ureženja.

Kako vidimo i rukovodstvo Grada Subotice je naklonjeno ideji da se ova manifestacija dobije gradski karakter a da se crkveni dio odvojeno vrši od strane katoličke crkve ili pak  da se i nadalje organizira na dosadašnji način.

Osnovna zamerka bunjevačke opcije se svodi na činjenicu da se kroz oficijelnu konferansu ne koristi bunjevačka ikavica što se navodno koristi naziv Bunjevački Hrvati odnosno da treba umetanje slova „ i“  između Bunjevaca i Hrvata.

Činjenica što  do bojkota dolazi unazad više godina od strane institucija sa bunjevačkim predznakom čime se gubi na masovnosti svečane povorke koja bi u suprotnom slučaju bila daleko bogatija kada bi se prikazala nošnja iz fundusa KUD „Bunjevke“ Bunjevačkog kulturnog centra u Subotici Tavankutu Bajmoku koji takođe imaju nekoliko umjetničkih društava  sa bunjevačkim predznakom ( Kaćmar, Baja i dr.)

Dijalog bi  trebalo uspostaviti a prvi „ sudar“ svjetova   je  već  započet  na elektronskim medijima  K 23  između vlč. Andrije Anišića župnika crkve Sv. Roka i Mirka Bajića aktualnog predsjednika Saveza Bačkih Bunjevaca koji je završen u polu pomirljivim tonovima uz konstataciju da takve razogovore treba nastaviti kroz dijalog sa instituciijama hrvatske i bunjevačke provinijencije.

DI STE BILI KAD JE GRMILO

Napisano na kraju teksta

 

Grgo Bačlija

 

 

Prozori žrtve

 

Nakon prošlo mjesečnih razbijanja 7 prozora na zgradi Hrvatskog doma u Somboru, čiji je vlasnik i korisnik Hrvatsko kulturno umjetničko društvo „Vladimir Nazor“ u Somboru, u noći izmedju 04 i 05.09.2013, ponovno je kamenicama razbijeno 4 prozora na zgradi doma.

U isto vrijeme u prostorijama su boravili članovi Društva a objekat je bio osvjetljen.

Ovaj incident je po nama zasnovan na mržnji pojedinih organiziranih grupa gradjana, prema hrvatskoj nacionalnoj zajednici i udrugama  koje nose predznak svojeg hrvatskog  identitetima.

Prema našim saznanjima, za prošle i najnovije incidente ( od 26.07.2013. ) , policija nije pronašla počinioce a niti su ih nadležni organi pravosudja sankcionisali, što daje vjetar u ledja budućim sličnim ili gorim napadima.

Apeliramo na organe koji brinu o javnom redu i miru, da se pronadju počinioci ovih učestalih izgreda i informiraju javnost o preduzetim mjerama.

 

Predsjednik podružnice DSHV-Sombor

Mata Matarić v.r.

 

 

In Memoriam

 

Kopilović Tiberije
1940-2013.

Našem dugogodišnjem članu i aktivisti

biti ćemo vječno zahvalni i čuvat ćemo uspomenu na njega.

 

 

Zlata K.Stipić

(1957.-2013.)

 

Našoj članici i aktivistkinji, zahvalni na svemu što je uradila za našu zajednicu.

Čuvat ćemo uspomenu na Vas.

 

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini

 

 

 

 

Josip Ostrogonac-Braco, bivši golman Zorka.-Slavice i bivši državni reprezentativac u, nekada vrlo popularnom i masovnom sportu – hokeju na travi

PROPUTOVAO EUROPU ZAHVALJUJUĆI HOKEJU NA TRAVI

 

Josip Ostrogonac-Braco, junak današnje priče o sportašima iz naše zajednice koji su postigli zapažene sportske rezultate i na taj način doprineli afirmaciji ne samo svojih klubova  za koje su nastupali i državnoga tima nego i afirmirali hrvatsku zajednicu u Srbiji, počeo se baviti, naravno kao i većina njegovih vršnjaka, nogometom sredinom sedamdesetih godina prošloga stoleća. Rođen 15.10.1960.godine, sasvim slučajno je kao petnaestogodišnjak otišao sa svojim rođakom, tada već aktivnim hokejašem na travi, na trening hokejaša. Tu se oprobao u novome sportu i   zavolio ga na prvi pogled te zajedno sa još pet-šest prijatelja – vršnjaka počeo aktivno trenirati. U Subotici je tih godina hokej na travi bio izuzetno popularan i razvijen sport, bilo je čak šest prvoligaških ekipa (Zorka, Elektrovojvodina, Subotičanka, Toplana, Suboticatrans, Pionir, svojevremeno su ekipe imali i 29.novembar, Fidelinka, a kuriozitet je da je postojao i ženski klub u hokeju na travi). Osim u Subotici, postojale su i ekipe u Novom Sadu, Beogradu, Pančevu, nakratko i u Senti, u Zagrebu 7-8 ekipa i Zelini.

U ovoj konkurenciji Subotičke ekipe apsolutno su dominirale ovim prostorima, najpre Subotičanka do 1986-87. godine, potom primat preuzima Zorka do 2001. godine i osvaja državne šampoionate i kupove te sudjeluje u Kupu europskih prvaka.

Kup europskih prvaka je bio podijeljen u tri kategorije: A, B i C. U “A” skupini sudjelovali su Nizozemci, Francuzi, Nijemci, a prvaci Jugoslavije sudjelovali su u “B” ili “C” skupini. Zahvaljujući rezultatima u prvenstvu Josip Ostrogonac-Braco proputovao je sa svojom ekipom čitavu Europu. “Nema zemlje u Europi u kojoj nisam bio bilo kao golman Zorke ili državnoga tima: Prag, Belfast, Beč, Glazgov, Sofija, Luzern itd, itd.” prisjeća se Ostrogonac. Posebno su mu drage uspomene sa turnira u Indiji, kolijevci ovoga sporta.

Za reprezentaciju Jugoslavije Josip Ostrogonac odigrao je, od 1977. do 1995. godine pedesetak utakmica, a najveći uspjeh njegove generacije bila ja zlatna medalja na Mediteranskim igrama u Splitu. Najveći klupski uspjeh je svakako ulazak u “B” skupinu Lige europskih prvaka te ostanak u ovome rangu natjecanja.

Od bavljenja ovim sportom nije se moglo živjeti, dapače, niti išta zaraditi. Sve je bilo na amaterskim osnovama, svi igrači bili su ili učenici i studenti ili zaposleni u fabrici baš kao i Josip Ostrogonac.  “Samo odnos prema obvezama bio je profesionalan, inače radio sam u Tvornici Zorka od 6 do 14 sati, a poslijepodne -na trening.”Veći dio svoga radnog vijeka proveo sam u Tvornici Zorka, koja danas više ne postoji”. Kao što više gotovo da ne postoji niti hokej na travi u Subotici. Klub u hokeju na travi Zorka-Slavica praktički je prestao postojati 2002.godine. Postoji i sada zanimanje za ovaj sport kod omladine, ali, naravno, sve je vezano za financije koje kronično nedostaju za sport.

Danas se igra mahom u dvorani a postoje i turnir, čak i liga veterana. Međutim, Josip Ostrogonac više ne brani niti rekreativno za veterane. “Ostao sam bez posla i sada sam u borbi za egzistenciju”. Ostale su samo uspomene i  brižljivo čuvane brojne fotografije i novinski članci iz Sportskih novosti, Sporta, Subotičkih novina te brojni pehari, plakete i medalje. Ipak, svojim najvećim uspjehom Josip-Braco Ostrogonac smatra plasman na rang listu najboljih sportaša Subotice 1992. godine kada je bio drugoplasiran, iza čuvenog hrvača Senada Rizvanovića.

Preporuča mladima da se bave sportom-on je zdrav i koristan a  važna je i masovnost jer kvantiteta daje i kvalitetu. “U vrijema moga aktivnog bavljenja sportom klub je sve financirao: pripreme, putovanja, ne baš jeftinu opremu, a danas-danas moraš imati prije svega novac da bi se bavio sportom” sa dozom sjete zaključuje Josip Ostrogonac-Braco.

 

Ivan Budinčević

 

Picture 002

 

 

 

U Zagrebu održan sastanak Organizacijskog odbora

Hrvatskih svjetskih igara – Zagreb 2014.

Hrvatske svjetske igre koje organizira Hrvatski svjetski kongres mogle bi postati značajan državni projekt.

 

Predsjednik Republike Hrvatske, Vlada odnosno Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika, Grad Zagreb i ostali značajni čimbenici podržavaju Hrvatske svjetske igre – zaključci su s održanog sastanka Organizacijskog odbora igara s predstavnicima Ministarstva turizma, Hrvatske  matice iseljenika i Grada Zagreba, 2. rujna 2013. godine.

Predstavnici Organizacijskog odbora sastali su se s Marinom Knezovićem, ravnateljem Hrvatske matice iseljenika gdje je potvrđeno kako će ured Igara biti smješten u Matici.

Zadovoljni smo ostvarenim kontaktima i zaključcima sa sastanaka.Neprijeporno je kako su ove Igre sjajna prigoda povezivanja domovinske i izvandomovinske Hrvatske i veseli nas što je to sada u Hrvatskoj prepoznato.Očekuje nas jako puno posla.Moramo se javiti i prikupiti dokumentaciju za nekoliko natječaja koji su raspisani, posebice na onaj Turističke zajednice grada Zagreba za financiranje projekata u 2014. godinu. Sve ovo što smo danas razgovarali s uvaženim predstavnicima institucija, moramo žurno predočiti u obliku pisanih projekata, projekcije financijskog plana i slično. U suradnji s Eko Etno Grupom imamo u vidu napraviti određene ponude i za goste koji dolaze zajedno s natjecateljima. Pripremamo promidžbene materijale koje bismo uskoro slali nacionalnim Kongresima koji bi onda u svojim državama promicali Igre i pozivali na sudjelovanje. Sljedeći sastanak Organizacijskog odbora sazvali smo za 1. listopad 2013., a on će biti u nešto širem sazivu jer smo pozvali predstavnike raznih sportskih te drugih institucija koje nam mogu biti od velike pomoći. Polovicom prosinca očekuje nas najava Igara odnosno velika tiskovna konferencija u Zagrebu, a jako nas raduje što su se na našoj mrežnoj stranici www.igre-zagreb2014.com već počeli prijavljivati natjecatelji – zaključio je Željko Batarilo, ravnatelj Hrvatskih svjetskih igara.

 

Petar Kuntić, za Glas ravnice

 

 

HRVATSKE SVJETSKE IGRE

  Zagreb 22. do 26. srpnja 2014.

 

Poziv za nastup na sljedećim Hrvatskim svjetskim igrama (HSI)

 

Pozivaju se mladi Hrvati iz svih krajeva svijeta da se prijave za natjecanje na HSI u sljedećim ljetnim sportskim disciplinama, održavane i / ili moguće buduće: nogomet,odbojka, plivanje, stolni tenis, košarka,  mali nogomet, odbojka na pijesku,  rukomet,  tenis,  atletika,  boćanje,  judo,  taekwondo,  karate i ragbi.

Točan broj disciplina odredit će se prema broju prijava.

Pored sudionika izvan Domovine, na Igrama sudjeluju i sudionici iz Hrvatske i Bosne i Hrcegovine. Sudionici da bi mogli sudjelovati na Igrama ne trebaju biti članovi HSK, niti bilo koje druge kulturne, sportske ili druge udruge. Nastup na igrama je u svojstvu  nacionalnih timova iz raznih krajeva svijeta  uključujući i Hrvatsku. Prijave  za nastup ostvaruju se preko nacionalnih organizacijskih odbora, koji su uspostavljeni u svim zemljama sudionicima.

Mjesto održavanja sljedećih HSI je Zagreb, od 22. do 26. srpnja 2014. godine.

Iako je ranije najavljeno da će se igre održati u gradu heroju – Vukovaru morali smo radi oskudice ležaja igre  prebaciti u Zagreb. U planu je posjetit Vukovar u vrijeme održavanja igara.

Za sve daljnje informacije obratite se organizacijama članicama HSK ili izravno na mrežnu stranicu igara: www.igre-zagreb2014.com

 

Hrvatsko nacionalno vijeće na sjednici održanoj u Sremskoj Mitrovici izabralo je Anitu Žanić za Glavnu koordinatoricu Hrvatskih svjetskih igara za Republiku Srbiju.