Božićna čestitka predsjednika DSHV-a

 

U povodu Božića, najradosnijeg blagdana, članovima i simpatizerima DSHV-a i svim ljudima dobre volje želim da prevedu blagdan u miru, ozračju ljubavi i sreće u krugu svojih obitelji.

Blagdana Božića je vrijeme mirenja i praštanja, vrijeme darivanja, kao simbol kršćanske ljubavi prema bližnjima. Učinimo sve da upravo ti ljudi bar za trenutak osjete radost mira, sreće i zadovoljstva.

S tim mislima i željama, a u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana svima sretan i čestit Božić, puno zdravlja, sreće, i uspjeha u Novoj 2014. godini.

 

Predsjednik DSHV-a,

Petar Kuntić

 

 

Obiteljska božićnica

 

Svjetla i lampioni, tisuće žaruljica u gradovima i selima, u izlozima, ulicama i trgovima, ususret Božiću blješti dan i noć. A onaj čiji se dan rođenja slavi došao je skrovito, bez parade i slavlja, bez sjaja i svečanog dočeka. Tko mu se obradovao? Isusova majka Marija koja rodi sina Josipu. Obradovaše mu se pastiri, a potom i kraljevi. Radost prevelika, preli se na mnoge. Bijaše Isus veliki dar – Božji sin i sin Žene. Božić. Mali kao dijete. Sladak, drag i nježan. Mirom ispuni štalicu, ali i srca ljudi.

I naše se obitelji spremaju za Božić iako se onaj davni, prvi mir negdje zagubio, a strah je ispunio dane – hoćemo li moći, imati, uspjeti, znati, … Što ćemo djeci dati? Hoće li stol biti pun? Kakve darove i kako do njih? Nema mira, nema sigurnosti. A nekada su naši stari imali, držali svoje, ponosno, bez uzmicanja. Novo vrijeme zamijeni naše betlemare, novo neko svjetlo nudi kratku radost. A božićnica je dar – od Boga – dar za svakoga! Ponajprije za obitelj u kojoj se rađa nova nada. Neka stoga svatko bude dar – božićnica onome drugome! Neka sve obitelji budu dar narodu, neka se sve poravna i mirom ispuni! Jer se još čuju riječi:

Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.

Jasle, Dijete, Marija, Josip – Obitelj Sveta … Kuća, Dijete, Majka, Otac – naša obitelj! Obitelj će ostati i biti dok čuva svoje toplo srce, dok se zna radovati uz skromnu, ali obiteljsku božićnicu. Svjetlo Božića obasjalo sve naše obitelji!

 

K. Čeliković

 

 

Helsinška p0velja

 

Ćao i zbogom demokracijo

Tužno, žalosno, gasi se još jedno glasilo.Riječ urednice, štampanjem ovoga brojaHelsinška povelja prestaje da izlazi. Kraj suza ostajem bez teksta. Kažem zidovima, još jedna pobjeda demokracije, slobode i prava. Nazdravlje. Državo idemo u nove poraze. Citiram Nietzscha .“ Bolje je stradati nego mrziti i strahovati:bolje je dva puta stradati nego biti omrznut i ulčijevati strah;to će jednoga dana  morati biti vrhunsko načelo svakoga politički organizovanog društva.“. Iz knjiga A. Camusa, „Kronike“. Bože da li ću to doživjeti. Optimista sam pa sumnjam. Ipak, , Antigona: „ne zbog mržnje već zbog ljubavi rođena.“ Literatura. Jutro, maglovito, nema povelje, vrijeme je da idem, homo spat .Svijet spava, budno hrče, e pa neka hrče.

Vojislav Sekelj

Uvodnik

 

Dugo, godinama pišem uvodnike, koluimine, uglavno, bezuspješno piše. Tko mi je kriv. Kako vrijeme odmiče sve sam veći, misli ozbiljniji pesimista, jer tamo još ima nad, da će biti i gore, ćesapim i ono što je gore biće dočlje.

Nedavno su dva predsjednika  u dva navrata posjetila Tavankut i A drugi predsjednik smo suboticu. Kao povjesničar, lijepo argumentovano, bez činjenica je kazao, Bunjevci nisu ni Srbi ni Hrvati, već su tehološki višak, u srbiji.Lipo kazano.m, adodao je da se dekretom od neke godin, dekret ukid, i bunjevci su smo bunjevci. A Mirki pjevač brt svih strnaka u Subotici, kaže, ni manje ni više, eto zabunjevce znadu i u Zagrebu, siroma A.G. Matoš, nije ni znao da je Bunjevac.

Što se tiče dekreta, koja predsjednik, spominje u hodi sa letnjim gumama. Od sada vas niko nema pravo popisivati, kako oni, hoće, viste etnička grupa par ekselana.  Samo bi doadao9, hrvati bez popisai u poisu, su išli ovdje lucinim putem iliti zimi letnjima pute. Prvo zabranjeno je proslava trsto godina doesljavanja u ove, krajev, ukinuta je škul na hrvatskom jeziku, ukinut, bolje preimenovane nove, umjesto, hrvatska riječ. Postle su Subotičke novine, ukinuto je Hrvatsko kazalište, časoopsi je preimenovna, nije usvojena donacija dr. Vinka Perčića, jedne od vrednije zbiriSuboticu  slika, otišla je za Zagrteb, nama je ostla sića, trideset godina nije igran dram na hrvatskom jeziklu,, najstariji nogometni kub, sa ovi prostora, preimenovn je u F. K. Zvezde, preko sto intelektualaca je zamoljeno bez zarđali kašika do napust Suboticu, zbirek Bu7njevački narodni pripovjedaka, i dvje antalogije, poezije i proze završili su  reciklažom, oduzimane su putuvnice, radna mjesti, uglavnom Hrvatima Bunjevcima, pitam se gdje su bili onda bunjevc, znam da su zdušno gasili na trgu sveće, kaado su žene u crnom se suprostvili tomo što nas je strevihlo, ima još, ali predsjednik Ttoma Nikolić, o tome je morao, ili bar trebao biti informiran, no i on je po tom pitanju kao pređašni predsjednim njega nisu informirali.

Mislio sam da je poitika ozbiljna stvar, bar na razini platonove Države.

Vojislav Sekelj

 

 

SURADNJA PARLAMENTARACA REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

Nakon raspada SFRJ formirano je pet novih država: Slovenija, Hrvatska,  Bosna i Hercegovina, Makedonija i Savezna Republika Jugoslavija.

 

Kao prvi ozbiljan korak ka uspostavljanju parlamentarne suradnje može se računati dvodnevni sastanak ( 9. do 11. svibnja) 2002. godine kada je prof. dr Dragoljub Mićunović kao predsjednik Vijeća građana Savezne skupštine Jugoslavije, posjetio Hrvatsku. Primio ga je hrvatski premijer Ivica Račan i pri tom izrazio zadovoljstvo u napretku u normaliziranju odnosa dvije zemlje. Također je pomenuto liberaliziranje viznog režima, povratak izbjeglica i zaštita prava manjina.

Savezna Republika Jugoslavija je 4. veljače 2003. godine  preuređena i preimenovana u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.

Izaslanstvo Skupštine Sbije i Crne Gore koje je predvodio Veljko Odalović kao predsjednik Odbora za Kosovo  i Metohiju Skupštine Srbije i Crne Gore boravila je u Hrvatskoj i Sloveniji od 25. do 29. listopada 2005. godine i ovo je  bio prvi sastanak u novom državnom „formatu„ Srbije.

Državna zajednica Srbija i Crna Gora opstala je od 4. veljače 2003. godine do 21. svibnja 2006. godine kada su građani Crne Gore na referendumu izglasali neovisnost.

Prvi susret zastupnika Narodne skupštine Republike Srbije po  ponovnom uspostavljanju  neovisnosti desio se u srpnju 2007. godine. Naime, izaslanstvo koje je predvodio Oliver Dulić predsjednik Narodne skupštine Republike Srbije zajedno sa skupinom zastupnika Narodne skupštine Republike Srbije od 13. do 20. srpnja 2007. godine posjetila je zemlje regiona: Crna Goru, BiH, Hrvatsku, Makedoniju i Sloveniju.

Zastupnička skupina prijateljstva s Hrvatskom prvi put je formirana 2009. godine. Njen cilj je jačanje suradnje s hrvatskim Saborom koji je također osnovao zastupničku skupinu prijateljstva sa Srbijom. Pored parlamentarne suradnje cilj  tih zastupničkih skupina je i bolje upoznavanje s aktualnom politikom i ekonomskom situacijom u Srbiji i Hrvatskoj. Zastupničke skupine prijateljstva doprinose i uspostavljanju pokidanih veza.

Prvi posjet zastupničke skupine prijateljstva s Hrvatskom, Narodne skupštine Republike Srbije bio je 22. i 23. veljače 2010. godine. U sastavu izaslanstva zastupničke skupine prijateljstva s Hrvatskom bili su Janko Veselinović, šef izaslanstva i predsjednik zastupničke skupine prijateljstva i zastupnici Nikola Novaković, podpredsjednik Narodne skupštine Republike Srbije, Petar Kuntić, Radovan Radovanović, Momo Čolaković i dr. i Nebojša Ranđelović kao i tajnik izaslanstva Ilija Momirovski.

Prvi parlamentarni posjet izaslanstva Odbora Hrvatskoj od preuzimanja integracija iz područja vanjskih poslova bio je 2009. godine ( 9. do 11. ožujka). Prof. dr Dragoljub Mićunović kao predsjednik Odbora za vanjske poslove Narodne skupštine Republike Srbije posjetio je Hrvatsku. Iste godine 20. ožujka, Ivo Sanader, predsjednik Vlade Republike Hrvatske vodio je razgovor u Narodnoj skupštini Republike Srbije s prof. dr Slavicom Đukić Dejanović predsjednicom najvišeg zakonodavnog tijela u Srbiji.

Sljedeći susret realiziran je u Republici Srbiji. Izaslanstvo Sabora Hrvatske koje je prevodio Neven Mimica, potpredsjednik Sabora Hrvatske i predsjednik Odobra za europske  integracije vodilo je razgovor u Narodnoj skupštini Republike Srbije s prof. dr Slavicom Đukić Dejanović, predsjednicom Narodne skupštine Srbije, prof. dr Dragoljubom Mićunovićem predsjednikom Odbora za vanjske poslove, Laslom Vargom predsjednikom Odbora za europske integracije i s članovima skupine srpsko-hrvatskog prijateljstva 13. do 15. lipnja 2010. godine.

Drugi posjet hrvatskoj predsjednika Narodne skupštine Republike Srbije nakon posjeta Olivera Dulića uslijedio je na proljeće 2010. godine. Stalno izaslanstvo Narodne skupštine Republike Srbije u Interparlamentarnoj izaslanstvu u IPU u Zagrebu 1. ožujka 2010. godine. Na čelu izaslanstva bila je prof dr Slavica Đukić Dejanović, šefica stalnog izaslanstva i predsjednica Narodne skupštine Republike Srbije a u pratnji Vladimir Filipović, tajnik stalnog izaslanstva.

Predsjednik Hrvatskog sabora, Luka Bebić izrazio je zadovoljstvo zbog susreta i ukazao na dobar prijem i visoku razinu sastanka koju je imalo izaslanstvo zastupničke skupine prijateljstva s Hrvatskom Narodne skupštine Republike Srbije tijekom nedavnog posjeta Hrvatskoj (22-23 veljače 2010. godine)

U okviru posjeta predsjednika republike, Borisa Tadića Republici Hrvatskoj ( 23 do 25. studenog 2010. godine) u izaslanstvu su bili i prof. dr Dragoljub Mićunović, predsjednik Odbora za vanjske poslove, dr Janko Veselinović predsjednik parlamentarne skupine prijateljstva  s Republikom Hrvatskom, Petar Kuntić zastupnik iz redova DSHV i Veljko Odalović generalni tajnik Narodne skupštine Republike Srbije.

U sklopu suradnje na „europskom putu“ dr Vesna Pusić predsjednica odbora Hrvatskog sabora zaduženog za praćenje pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji posjetila je Republiku Srbiju i Narodnu skupštinu Republike Srbije 13. lipnja 2011. godine. U Republici Srbiji su održani parlamentarni izbori 6. svibnja a predsjednički 20. svibnja 2012. godine. Došlo je do promjena na političkoj sceni i umjesto koalicije na čelu s demokratama vlast preuzima Srpska napredna stranka. U tom trenutku dolazi do zastoja  odnosa između Republike Srbije i Republike Hrvatske.

Prvi značajniji kontakt između dva parlamenta desio se godinu dana nakon izbora. Predsjednik Odbora za ljudska i manjinska prava Hrvatskog sabora pozvao je u posjet izaslanstvo Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost spolova Narodne skupštine  Republike Srbije. Tom prigodom izaslanstvo Odbora se sastalo s predstavnicima odbora za europske integracije. Sastanak je organiziran u cilju uspostavljanja suradnje po svim pitanjima od interesa za navedene odbore. Prethodno je izaslanstvo imalo susrete s predstavnicima srpske zajednice u Hrvatskoj.

Izaslanstvo Odbora činili su  Meho Omerović, predsjednik Odbora, članovi Odbora  Ljiljana Miladinović, Zlata Đerić, Petar Kuntić, Miletić Mihajlović i Rajko Vukomanović tajnik Odbora.

Meho Omerović je upoznao nazočne s aktivnostima Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost spolova kao i s funkcioniranjem Zaštitnika građana i izbornim sustavom u svezi  nacionalnih manjina. Član izaslanstva, narodni zastupnik Petar Kuntić, upoznao je nazočne s osnovnim sadržajem i pravima nacionalnih manjina u Republici Srbiji utvrđenim Zakonom  o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i Zakonom o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Također je istaknuo da su zakoni dobri ali da ima prostora  za njihovo unapređenje kao i da je problem u njihovom implementiranju. Na kraju važno je  istaknuti da je od 2008. godine veoma važan aspekt suradnje znanstvenih  radnika ali i političkih predstavnika dvaju naroda Međunarodni znanstveni skup koji se na temu srpsko-hrvatskih odnosa održava u Golubiću Obrovačkom  u sjevernoj Dalmaciji. Na ovom skupu pored znanstvenika sudjeluju i parlamentarci iz reda srpskog i hrvatskog naroda koji razmjenjuju iskustva i dogovaraju buduću suradnju. Objavljeno je i pet zbornika u kojima su obrađene i teme vezane za parlamentarnu zastupljenost nacionalnih manjina i njihove uloge u normaliziranju odnosa između dva naroda i države.

 

Zaključak

Na većini sastanaka koji su održani između predstavnika dvaju parlamenata razgovori su imali za cilj uspostavljanje bolje suradnje dva zakonodavna tijela ali i ubrzanje procesa normaliziranja na drugim poljima. U pojedinim vremenskim okvirima „parlamentarna diplomatija“ bila je jedini način komuniciranja  između dvije zemlje. Naročito u razdobljima kada su odnosi dva predstavnika ili dveju vlada bili na niskoj razini. Iako ovi susreti često nisu imali jasno definirane teme dnevnog reda njihov zadatak je najčešće bio isti a to je anuliranje problema iz prošlosti i oni su otvarali vrata u normaliziranju  odnosa između dvije zemlje.

 

Petar Kuntić

 

 

ODRŽANA  XII  SJEDNICA  PREDSJEDNIŠTVA DSHV-a

 

U Glavnom uredu DSHV-a u petak 22. studenog 2013. godine održana je XII. sjednica Predsjedništva DSHV-a.

Sjednica je održana dan nakon promijena vlasti u Gradu Subotica gdje je i DSHV bio aktivni čimbenik u promjenama.

Na početku sjednice predsjednik DSHV-a upoznao je članove Predsjedništva stranke o tijeku razgovora s predsjednikom Republike Hrvatske dr Ivom Josipovićem i predsjednikom Republike Srbije Tomislavom Nikolić održanog 17. listopada u Donjem Tavankutu.

Predsjedništvo DSHV-a i dalje inzistira na prijamu čelnika hrvatske zajednice kod predsjednika Republike Srbije Tomislava Nikolić.

Što se tiče promjene vlasti u Subotici, Predsjedništvo DSHV-a zaključuje da podružnica DSHV-a Subotica nije izašla iz okvira dogovorene politike kreirane na posljednjoj sjednici Vijeća DSHV-a i Predsjedništva stranke o nužnosti opstanka vodeće nacionalno manjinske političke stranke Hrvata u Srbiji u vlasti radi što boljeg i učinkovitijeg inplementiranja Ustavom i Zakonom proklamiranih prava.

DSHV u većini općina u Vojvodini, Skupštini APV i Narodnoj Skupštini Republike Srbije i daljnje ostaje u koaliciji s Demokratskom strankom.

 

Subotica, 22.11.2013.

PRESS  DSHV-a

 

 

DSHV U NOVOJ GRADSKOJ UPRAVI SUBOTICE

Jedan dio članstva u stranci bio je iznenađen da je DSHV prišao koaliciji koja je odlučila smijeniti lokalnu vlast u kojoj je stranka bila u koaliciji sa Demokratskom strankom. Najveći dio primjedaba odnosio se na zamjerku što se je stranka priključila koaliciji u kojoj se nalazi i lokalni odbor Srpske napredne stranke, stavljajući primjedbu da smo
zaboravili stajališta te stranke od prije dvadeset godina.

Međutim, stvari stoje drugačije. Ideja o osnivanju nove koalicije u lokalnoj samoupravi potekla je od Saveza vojvođanskih Mađara, a ideju je provodio sadašnji gradonačelnik Maglai. Njegova pitanja su bila jasna, zovemo vas, imate rok za izjašnjenje od manje od dvadesetčetiri sata, konkretno bilo je nešto više od dvanaest sati za odgovor. Nije bilo mogućnosti da se sazove bilo koji organ upravljanja strankom, pa ni odbor subotičke podružnice, jer se sve dešavalo od devetnaest sati jednog dana do  devet sati narednog dana.  Konsultirali smo se i sa dotadašnjim koalicijskim partnerom, koji je na kraju rekao da ne treba da se obaziremo na njihov budući status, već da sami odlučimo što želimo raditi u budućnosti. Nakon što smo čuli to stajalište odlučilo je najuže rukovodstvo subotičke podružnice da informira Savez vojvođanskih Mađara sa kratko “subotička podružnica DSHV-a ne želi biti u opoziciji”. Narednog dana već je održan zajednički sastanak najjačih stranaka u novoj koaliciji, gdje je već bilo potpuno jasno da će ta koalicija dobiti potrebnu većinu za promjenu vlasti, pa smo tako i potpisali koalcicijski akt, gdje je bilo potpisano ukupno tridesetsedam odbornika. Ovo će se kasnije ispostaviti kao bitno za raspodjelu funkcija u lokalnoj samoupravi, jer oni koji su se kasnije priključili neće sudjelovati u lokalnoj vlasti. Iste večeri izvršena je raspodjela funkcija u lokalnoj samoupravi, smanjen je broj članova Gradskog vijeća sa jedanaest na sedam, jedan dopredsjednik skupštine manje, smanjen je broj pomoćnika gradonačelnika. Doznali smo da ćemo dobiti člana gradskog vijeća i pomoćnika gradonačelnika.

Sazvan je Odbor podružnice, bilo je nezadovoljnih članova, ali i ti koji su bili protiv nisu imali drugo rješenje, osim opozicije, a biti u opoziciji je veliki gubitak, jer stranka nije u tijeku događaja u svezi sa upravljanjem u gradu Subotica. Ipak, prilikom glasovanja samo dva člana Odbora nisu podržali odluku da se pristupi novoj koaliciji. Nova koalicija je odmah nakon toga održala i sastanak radi raspodjele funkcija u stalnim i povremenim tijelima samoprave, a kasnije i raspodjelumjesta po fondacijama, te javnim poduzećima i javnim ustanovama. Na funkciju člana Gradskog vijeća predložen je, što je usvojeno Blaško Stantić, raniji dogradonačelnik, a za pomoćnika gradonačelnika diplomirani ekonomist Siniša Babičković. Sada nam ostaje da se pozabavimo narednim, vrlo važnim zadacima, a to su imenovanje direktora javnih poduzeća i članova nadzornog odbora. Sada će doći do imenovanja direktora u “Pogrebnom poduzeću” i “Subotičkim pijacama”, ali ono što je za našu stranku važno, odabrati ljude koji bi mogli biti članovi nadzornog odbora.Nadzorni odbor, prema novim zakonskom rješenju, a naročito rukovoditelj tog tijela, ima veliku odogovornost, zarazliku od ranijeg rješenja što ga imao upravni odbor, jer nadzorni odbor sada, izmedju ostaloga kontrolira i rad direktora javnog poduzeća. Da zaključimo. Savez vojvođanskih Mađara je stranka nacionalne manjine. Demokratski savez Hrvata u Vojvodini je stranka nacionalne manjine. U prošlosti oboje smo imali iste poruke, osim što je nama nuđenjedan sendvič više. Ali, moramo priznati ta je stranka u  koju neki  naši članovi nemaju razumjevanja, iz osnove promijenila svoja stajališta, uvaženi je partner u europskoj uniji. Republika Hrvatska održava sa Republikom Srbije brojne državničke kontakte. Predsjednik Republike Srbije je bio u već znanom posjetu hrvatskoj zajednici u Subotici, zajedno s predsjednikom Republike Hrvatske.

Mi moramo surađivati s vlašću, jer je tou interesu hrvatskog naroda. Pa, kako ćemo osigurati pravo na, između ostaloga, školovanje, obrazovanje, političko djelovanje, ako ćemo ignorirati vlast samo zbog toga što su nekada neki bili drugačiji. Konačno, i predsjednik Josipović je rekao da je i on mijenjao stajališta govoreći “da samo nerazumni ne  mijenjaju stajališta”, a i mi se s time slažemo.

 

Martin Bačić

 

 

GOVOR IZASLANIKA DSHV-a MATE MATARIĆA NA II SKUPŠTINI

 

SNV –A a održane 09.11.2013.god. u dvorani lisinski u Zagrebu

 

Štovani vijećnici II  „Velike skupštine“ Srpskog narodnog vijeća.

Gospodine predsjedniče, Predsjedniče Vlade RH, Ekselencije veleposlanici,
Izaslaniče Predsjednika RH, Crkveni velikodostojnici, saborski Zastupnici, dame i gospodo,

zahvaljujem Vam se što ste mene kao predstavnika hrvatske manjinske zajednice u R.Srbiji pozvali na Vašu Veliku skupštinu I omogućili da Vam se sa par riječi I obratim. Namjeravam da Vas, ukratko upoznam sa činjenicama o nama, autohtone hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini odnosno u R. Srbiji.

Povjesno gledano naši preci su naselili Bačku, Srijem I Banat u nekoliko seoba od 1543 do 1687 god,  I u dvadesetom stoljeću nakon svjetskih ratova. Prema popisu stanovništva iz posljenih godina npr. 1948 evidentirano je 134. 232 Hrv ata u Vojvodini ili 8.1% , a najveći broj Hrvata je popisan 1961 g I bilo je 145.341 Hrvat u Vojvodini ili 7.8% , 1981 g. u R.Srbiji je popisano 149.386 pripadnika hrvatske nacije a nakon toga datuma dolazi do drastičnog pada broja Hrvata u RS pa je 2002 g evidentirano 70.602 od toga u Vojvodini 56.548 . Na poslednjem popisu 2011 god. Ima nas 57.980 od toga u Vojvodini 47.033 u Somboru odakle dolazim 7.070  a u Subotici duplo više. Prinudna I dobrovoljna iseljeljenja , asimilacija I podjela na Hrvate I Bunjevce, bijela kuga I stigmatizacija naše manjine od strane većine, učinila je ovu situaciju alarmantnom.

Posjeta dvaju predsjednika našoj zajednici u Tavankutu može u najmanju ruku imati smanjenje toga antagonizma i mirnije dane za nas.

Ipak u takvom ozračju I nakon proživljenih osobnih I kolektivnih golgota, vitalni dio se odvažio organizirati te 1990 g. formirao političku stranku /DSHV),sa namjerom da doprinese demokratskom razvoju odnosa u R.Srbiji te je do sada učestvovala na svim nivoima izbora I poručila zavidne rezultate. To je jedina I danas parlamentarna stranka Hrvata kojoj je voljom birača dodjeljen jedan mandat u Narodnoj Skupštini RSrbije , koji obnaša predsjednik naše stranke g. Petar Kuntić I jadan mandat u Skupštini APV-a a koji obnašam ja, dopredsjednik DSHV-a.

Moram naglasiti da svim razinama izbora idemo u predizbornoj koaliciji sa Demokratskom strankom. Jer sami ne bismo mogli zadovoljhiti izborni cenzus. Zato, se borimo da se Izbornim zakonom omogući manjinskim zajednicama direktan mandat, kao što je kod Vas slučaj.

2002 g. donet je Zakon o mogućnosti formiranja Saveta manjina u R.Srbiji I u siječnju 2003. g. utemeljen je HNV sa sjedištem u Subotici. Ova krovna organizacija se stara o četiri segmenta života naše manjine I to: obrazovanju na maternjem jeziku, o kulturi, informiranju I uporabi Hrvatskog jezika na područjima koja su Zakonom I Ustavom zajamčena. Evidentno je malo finansijskih potpora iz Budžeta RS te su I aktivnosti HNV-a time ograničene. Na čelu HNV-a je dr. Slaven Bačić. U daljnoj potrebi organiziranja institucija sa hrvatskim predznakom osnovan je Zavod za kulturu Vojvodjanskih Hrvata u čijem nazivu je I rečeno čime se apriori bavi. Ravnatelj je Tomislav Žigmanov.

U Vojvodini Hrvati imaju 44 Kulturno – umjetničke udruge od kojih su neke veoma stare kao npr. Matija Gubec iz Rume 110 g , ili HKud V.Nazor Sombor 77 g. Zajedno sa Kkud. Matija Gubec iz Tavankuta ove tri udruge su za svoj rad I trajnost na očuvanju kulturne baštine Hrvata svoga podneblja nagradjeni najvišim priznanjem za Udruge izvan R.Hrvatske „Povelja R. Hrvatske „ koje nam je preko diplomata u Veleposlanstvu RH u Beogradu I Gen.Konzulata u Subotici, uručio Predsjednik RH dr. Ivo Josipović. Veoma smo ponosni na ovo priznanje od strane naše Domovine a nadamo se da će I otadžbina prepoznati vrijednost ovih udruga koje dijeluju na njenim prostorima I doprinose kulturnom imidžu države u cjelini.

In formiranje na hrvatskom jeziku obavlja se preko NIU Hrvatska riječ, tjednika, Radio –Subotice , Radio Sombora, radio Bača I Radio Novog sada. Na programu RTV-a ide petnaesto minutna emisija svaki radni dan a jednosatna nedjeljom . I tu je nedostatak sredstava što teničkih što finansijskih limitirajuci čimbenik u ambicijama redakcija.

Obrazovanje je ključni problem jer su udžbenici neblagovremeni I nedostatni pa je I finansiranje tiskanja ove godine izvršeno iz skromnih sredstava HNV. U Subotici je oformljeno odeljenje na hr. jeziku u osnovnim I srednjoj školi a u drugim mjestima se izučava fakultativno, hrvatski jezik sa elementima nacionalne kulture.

Upotreba Hrvatskog jezika kao jednog od 6 priznatih u APV-u je u većini poštivana a u mjestima sa hrvatskom većinom se ističu natpisi, naziva mjesta I ulica kao I javnih ustanova I na latinici I Hrvatskom jeziku, doduše u Somboru nakon niza incidenata policija danonoćno čuva zgradu Hrvatskog doma.

Kao nekadašnji konsituivni narod SFRJ priznati smo kao manjina tek 2002 g a u tom poloćaju smo najmladja manjinska zajednica u R.Srbiji te su nam iskustva „Starijih manjina“ potrebna  I zato održavamo stalne kontakte sa madjarskom i drugim manjinama . Takodje  radi razmjene informacija, odredjnih iskustava sa većinskim narodom I naučnim skupovima , veoma uspješno suradjujemo sa SNV—u RH, Naglasio bih razmjenu kulturno-umjetničkih programa a posebno naučni skup u Golubiću koga uspješno organizira prof. dr. Janko Veselinović.  Na tom  seminaru tradicionalno učestvuju I naši čelnici I povjesničari a o rečenom se tiskaju knjige.

Takodje radi razmjene odredjenih iskustava u implementaciji manjinskih nacionalnih prava, veoma su nam dragocjeni susreti sa Vama jer ste svojim principijelnim stavovima o ulozi nacionalne manjine Srba u RH doprinjeli uspješnom zatvaranju pregovora i uvodjenju naše nam zajedničke Domovine u europsku obitelj. Nadam se i daljnjoj suradnji naših manjiskih institucija kako bismo i mi bili konstruktivan sagovornik i na tom putu pregovora i konačnog pristupanja RS – europskoj uniji. Mi smo pratili dogadjaje u vezi sa šestogodišnjim reformama u RH i čestitamo gradjanima Hrvatske na uspješnom putu i članstvo u EU.

I na kraju želeći Vam uspješan rezultat današnje Velike Skupštine SNV rakao bi misao francuskog filozofa Ponontija koja glasi: Povjest ne koristi onome ko iz nje čita prošlost već onome ko iz nazire budućnost.

 

Zahvaljujem se na pozornosti.

 

Mata Matarić

 

 

Očekujem da napetosti splasnu

 

Promena na političkoj sceni u Subotici kao kulturnom, političkom i privrednom centru Hrvata i Mađara u Srbiji došle su vrlo brzo i iznenada. Čitavo vreme provejavalo je kroz subotički vazduh da bi moglo doći do toga, ali svaki put bi se desilo „tresla se gora rodio se miš“. Stoga ni na posljednju akciju koju je vodio Savez vovođanskih Mađara u samom startu nismo gledali toliko ozbiljno, koliko je to stvarno bilo, izjavio je za „Dnevnik“ predsednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i poslanik u parlamentu Srbije Petar Kuntić.

-         „ Kao dugogodišnji koalicioni partneri Demokratske stranke imali smo uveravanje čelnih ljudi te stranke u Subotici, da promena neće biti jer oni i dalje imaju većinu. Čak nekoliko dana uoči promene vlasti imao sam razgovor sa ključnim ljudima DS u Vojvodini koji su me takođe uveravali da postoji stabilna većina u subotičkoj skupštini. Međutim, desio se preokret i SVM je uspeo da prikupi dovoljno glasova i nama je poslata poruka da žele da i mi uđemo u vlast. Tad smo na brzinu doneli odluku, s obzirom na dugogodišnju saradnju sa DS, da ih nećemo rušiti, ali ako postoji većina za rušenje, da ćemo onda spasavati DSHV. Tako je i bilo, 34 je većina, naša četiri odbornika su bila do broja 38, što znači da bi se nova vlast formirala i bez nas.“

Da li to znači i promenu odnosa sa DS na republičkom nivuo, pošto ste vi sa njima u poslaničkom klubu?

Siguran sam, s obzirom na dobru suradnju koju sa DS imamo u ostalim gradovima, na nivou pokrajine i republike, da trenutno nema ni kapaciteta, ni volje unutar DSHV da se menja koalicioni partner.

Kako gledate na odluku Ustavnog suda Srbije o vojvođanskom Statutu?

Ustavni sud je institucija u koju bi trebalo svim građanima Srbije da imaju neograničeno poverenje i da posle njegove reči nema više komentara. Ali u poslednje vreme sve je više komentara i primedbi na te odluke. Polako se već postavlja pitanje za razmišljanje da li je sve to slučajno, ili smo mi stvarno svaki put grešili kada smo donosili takve zakone. Siguran sam, kao neko ko poštuje demokratsku proceduru, da će pokrajinske vlasti prihvatiti sve primedbe USS. Ali kao pripadnik manjina plašim i kako će sud reagovati na Zakon o savetima nacionalnih manjina i da će možda neke odredbe staviti van snage. Jer, ako pogledamo unazad, sve što je doneto u vreme vlasti DS i to malo prava koje je Vojvodina počela da participira, USS je vratio na početak.

Kada govorimo o pravima nacionalnih manjina, kako komentarišete odnos prema ćirilici u Hrvatskoj ?

Imam lično, kao predsednik stranke i kao član Hrvatskog nacionalnog veća veoma dobre kontakte sa predstavnicima Srba u Hrvatskoj. Njihove ključne ljude vrlo dobro poznajem, jer često odlazim na njihove manifestacije koje organizuju u Hrvatskoj. Hrvatska država je nakon ratnih zbivanja zaista imala poštene namere da poziciju Srba dovede u normalu, na jedan evropski standard. To ne ide lako, ali nekako je išlo. Posljednja zbivanja nama u Vojvodini ne idu na ruku, jer znamo šta sve može da se izrodi iz toga. Ohrabruje me odlučan stav premijera Milanovića, i to ne samo njegov nego i svih institucija, Sabora, Vlade i predsednika Josipovića, koji su osudili skrnavljenje ploča sa dvojezičnim natpisima, odnosno sa ćirilicom. Svaki put kad su table bile sklonjene već sutradan su bile postavljene nove i to je sada jedna igra bez prestanka, ali očekujem da će na kraju ostati table gde treba da budu.

Uveren sam da popuštanja od strane aktuelne vlasti u Republici Hrvatskoj neće biti. Ne vidim ni jedan razlog da predstavnici Zajednice  nevladine udruge za odbranu Vukovara ne razgovaraju sa aktuelnim predstavnicima Srba pošto žive u istom gradu, dele istu sudbinu, ista je nezaposlenost i imaju puno zajedničkih problema, pa će se i po ovom pitanju naći rešenje.

 

Intervju sa Petrom Kuntićem, predsednikom Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini vodila novinarka lista Dnevnik, Svetlana Stanković

Deo intervjua prenet iz Nedeljni Dnevnik  broja 24000.

 

Hommage Slikarstvu

 

U Galeriji  “dr. Vinko Perčić” od 13.11- 15.12.2013 održana je izložba trojice autora (Zoltan Novak,Vatroslav Kuliš, Bane Milenković), naziva “Hommage slikarstvu/Homage to Paintings”, koja je realizirana pod pokroviteljstvom Grada Zagreba- Gradski ured za obrazovanje,kulturu i šport, a u suradnji sa Galerijom Vladimir Buzančić- Zagreb, Republika Hrvatska i Galerijom” dr. Vinko Perčić”- Subotica, Republika Srbija/AP Vojvodina i suorganizatorom Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

 

 

PREDSTAVLJANJE ORIGINALNOG SLAVONSKOG KULENA U VAJSKOJ

 

Pročelnik Uprave za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije dipl.ing. Andrija Matić bio je gost hrvatske kulturne udruge  Zora  u utorak, 29. listopada 2013. Tom je prigodom u župnoj dvorani crkve sv. Jurja u Vajskoj, u nazočnosti lijepog broja uzvanika, publike i gostiju predstavio slavonski kulen (koristi se i naziv kulin), hrvatski originalni suhomesnati proizvod nastao sušenjem na dimu svinjskog crijeva koje je nadjeveno smjesom začina i fino isjeckanoga odabranog mesa svinje posebno uzgojene za izradu slavonskog kulena. Slavonski kulen je zaštitni znak Slavonije i uveden je u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

U svom govoru koji je oduševio i zainteresirao nazočne, Matić je iznio niz detalja i zanimljivosti ne samo o kulenu, nego mnogo šire. Govorio je o povijesti, proizvodnji, pripremi slavonskog kulena i niz zanimljivosti koje su zasigurno privukle pozornost slušatelja za ovaj proizvod. Naveo je sve parametre  kojima se kulen štiti, a pri tome je najvažnije da svi sastojci moraju biti iz Slavonije, što odgovara standardima Europske Unije. Za zaštitu ovoga proizvoda obavljaju se brojne analize, a uz to je potrebno povećanje proizvodnje, što još nije dostatno razvijeno. Kad budemo pravili kulen ko za sebe, tada će taj kulen mnogo više vrijediti, rekao je, među ostalim, Matić. On je pri tom naveo i jednu zanimljivost: kada je Vid Došen 1788. došao iz Dalmacije u Slavoniju, začudio se kakvoći slavonskog kulena. U njegovu djelu Aždaja tvrdoglava nalaze se i ovi šaljivi stihovi: Volim kulen punog smrada, neka razum njime vlada….

Predavač je poručio da mali ljudi u malom selu mogu naći sebe i dobro se organizirati, ali trebaju što više surađivati s drugim udrugama, što HKPU Zora  i MO DSHV upravo i čine.

Matić je govorio i o povijesnim detaljima što je dodatno motiviralo publiku. Tako su nazočni saznali i  nešto iz prošlosti proizvodnje kulena. Nije poznato kada se proizveo prvi kulen u Slavoniji, ali je poznato da je nastao u okolnostima u kojima su nastali svi proizvodi od sušenog dimljenog mesa, jer se proces sušenja i dimljenja pokazao kao izniman u konzerviranju i očuvanju nutritivnih tvari sa specifičnom bojom, mirisom i okusom. U prošlosti se po svinji proizvodio samo jedan kulen, a njegova potrošnja bila je vezana uz  posebno važne društvene i obiteljske događaje kao što su žetva, vjenčanja, rođenja, krštenja… Slavonski kulen je bio i još uvijek je  inspiracija generacijama slavonskih umjetnika.

Organizator ovoga skupa HKPU Zora  i MO Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini na čelu sa Željkom Pakledincem i Ivom Šimunovićem, pobrinuo se da program bude što zanimljiviji, te su pozvali pjesnika iz Bođana Josipa Dumendžića Meštra koji je uljepšao večer govoreći svoje tri pjesme.

Ovom susretu, prvom takve vrste u Vajskoj, odazvali su se brojni uzvanici i gosti: predsjednik općine Bač Ognjen Marković sa suradnicima, ravnatelj NIU Hrvatska riječ Ivan Karan, predsjednik  privremenog Savjeta MZ Vajska, predsjednik Savjeta MZ Selenča, Andrej Španović sa suradnicima iz Srijema, predstavnici Matoša  iz Plavne, članovi Zore, domaći župnik vlč. Josip Kujundžić, te novinarka emisije na hrvatskome jeziku Zvuci bačke ravnice na Radio Bačkoj, Viktorija Kovačev.

Nakon promocije uslijedila je degustacija kulena, domjenak i druženje u lijepoj dvorani župnog ureda. I tom prigodom bilo je ozbiljnih razgovora i dogovaranja o daljnjem radu i suradnji među udrugama.

 

Z.P.

 

 

JESENSKA LIKOVNA KOLONIJA U VAJSKOJ

 

SLIKARI INSPIRIRANI OBALOM DUNAVA

 

Mjesni odbor DSHV-a i HKPU „Zora“ iz Vajske organizirali su 5. listopada 2013. godine likovnu koloniju na kojoj su sudjelovali slikari HLU „Cro Art“ iz Subotice te iz Segedina i Beča. Kolonija je održana na obali Dunava i slikari su se, inspirirani ovim ambijentom, opredijelili za motive toga prirodnog okoliša.

Kao što je uobičajeno, po završetku rada, u prostorijama lovačkog doma „Fazan“ priređena je izložba slika nastalih na koloniji, a ovaj kulturni događaj upotpunio je svojim stihovima pjesnik iz Bođana Josip Dumendžić Meštar.

HKPU „Zora“ od svog osnutka redovito organizira likovne kolonije i, zahvaljujući ovogodišnjoj koloniji, koja je ove godine održana četvrti put, likovni fond „Zore“ sada ima već tridesetak slika koje će biti izložene prigodom kulturnog programa koncem godine.

„Evo već četvrtu godinu zaredom HKPU „Zora“ organizira likovnu koloniju i kao i prošle,tako i ove godine, gosti su nam bili slikari HLU „Cro Art“ iz Subotice kojima su se pridružila i dva člana iz Mađarske i Austrije. Time je ova manifestacija na neki način dobila međunarodni karakter“, rekao je zastupnik „Zore“ Željko Pakledinac.

Josip Horvat, predsjednik HLU „Cro Art“, također je iznio svoje lijepe dojmove o ovom događaju:

„Četvrta kolonija, četvrto druženje, četvrto stvaranje lijepog, četvrto ostavljanje dijela talenta članova udruge – to je vrlo pozitivno. Važno je da su se  dvije hrvatske udruge danas sastale, družile i radile na opčuvanju, poticanju i njegovanju kulturne baštine. To je doista lijepo, a što je lijepo neka traje“, zaključio je Horvat.

Predsjednik „Zore“ Ivan Šimunović, govoreći o radu ove mjesne udruge, najavio je da se ove godine priprema još Božićni koncert te nastup na manifestaciji u Baču gdje če sudjelovati hrvatske kulturne udruge iz bačkog Podunavlja.

Ovaj kulturni događaj uveličali su svojom nazočnošću Stanko Krstin, vijećnik HNV-a iz Novog Sada, Ivan Majić, predsjednik MO DSHV-a iz Odžaka te predstavnici lokalne samouprave i udruga iz okolnih mjesta.

 

Z.P.

 

Država i spor oko nacionalnog identiteta

(O Bunjevcima)

 

Kako ocjenjujete ponovno podsjećanje na pitanje  nacionalne manjine Bunjevaca i podršku koju su dobili od aktualnih državnih  vlasti?

Negativno ocjenjujem! Država ne bi smjela biti na taj način svrstana u identitetski spor oko nacionalne pripadnosti Bunjevaca. Naime, predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić svojom je izjavom o narodne samosvojnosti Bunjevaca poslao poručio svima nama Bunjevcima koji se smatramo i Hrvatima, a takvih je više od dvije trećine od ukupnog broja Bunjevaca, da smo uzurpatori nečijeg identiteta. Napominjem da je to rekao predsjednik Republike koji bi trebao biti suzdržaniji u iznošenju takvih ocjena. Za nas je sve to bilo iznenađenje jer se tijekom razgovora s predsjednikom Josipovićem o tako nečemu nije govorilo. Naprotiv, bilo je riječi o nečem sasvim drugom – o Hrvatima i važnosti da Republika Srbije napokon počne rješavati određene probleme.

 

Da li smatrate da bi “bunjevačko pitanje” i u kojoj mjeri bilo uteg za manjinska pitanja u Vojvodini i ometalo međudržavne odnose Hrvatske i Srbije?

Za manjinska pitanja u Vojvodini „bunjevačko pitanje“ nema nikakvu težinu, budući da na teritoriju AP Vojvodine manjine imaju najmanje problema. Također, ne vjerujem da bi ono moglo biti ometajući čimbenik u međudržavnim odnosima Hrvatske i Srbije. Na tako što me upućuju o dosadašnja iskustva.

 

Da li je moguć scenarij da DSHV “ožali” Bunjevce (Ako ne žele biti Hrvati, nek im bude)  i onda u nekoj perspektivi nastoji ostvariti suradnju s njihovim predstavnicima oko nekih stvari za koje ocijenite da su zajedničke?

Mi se u hrvatskoj zajednici ne možemo odreći Bunjevaca jer bi to značilo da bi se morali odreći samih sebe. I ja sam Bunjevac, kao i značajan broj u vodstvu naše zajednice! S njihovim predstavnicima se nema puno što razgovarati, budući da se većina njih barem jednom u životu izjasnilo kao Hrvati. S običnim ljudima naravno ne smatramo da treba zatvarati prostore komunikacije i suradnje, napose oko zajedničkih zahtjeva za razvoj demokracije u Srbiji i ravnopravnost svih Hrvata pa i onih bunjevačkoga roda.

 

Predsjedniku DSHV-a Petru Kuntiću, pitanja postavio novinar Novosti iz Republike Hrvatske novinar Nenad Jovanović

 

 

DVIJE GODINE OD REOSNUTKA MO DSHV NOVI SAD

 

MO DSHV Novi Sad, u listopadu ove godine navršila je dvije godine postojanja. U povodu toga 07. prosinca održan je mali koktel u prostorijama mjesne organizacije kome su nazočili članovi, simpatizeri i prijatelji. Predsjednik MO DSHV-a, Mato Groznica, podsjetio je na prve korake koji su učinjeni nakon reosnutka kao i na ono što se dalje dešavalo i govorio je o budućim planovima. Zahvaljujući radu i angažiranju članova koji su vjerno od osnutka uz MO, angažiranju  tajnice  Marije Vojnić Mijatov koja je većim dijelom volonterski djelovala unutar ureda,  unatoč teškoj financijskoj situaciji MO ostavila je svoja vrata otvorenim za sve. Groznica je ovom prigodom govorio i o problemima s kojima se susreću pripadnici naše zajednice.                “Znamo kakvi sve problemi  mogu snaći pripadnike hrvatske zajednice na ovim prostorima. Ovakvim druženjima želimo inicirati i dati na znanje našem članstvu i simpatizerima kako smo tu zbog njih, želimo im pomoći u mjeri u kojoj možemo a isto tako želimo da nam se oni za bilo koju vrstu problema obrate. Ured je za to i do sada bio otvoren. Ovakva druženja ćemo na ubuduće imati jednom mjesečno. Najveći broj problema pripadnici naše zajednice imaju u pronalasku posla, a ako tome dodamo da su i pripadnici hrvatske zajednice onda je to otežavajuća okolnost, zbog toga imaju i stanovitih problema, maltretiranja. Mi pokušavamo iznaći način kako bismo pomogli pripadnicima naše zajednice i smatramo našom dužnošću te problem bar evidentirati.” kazao je predsjednik. Potpredsjednica MO, Ankica Jukić-Mandić kazala je “U listopadu ove godine bilo je točno dvije godine od reosnutka MO u Novom Sadu. Mogu reći da smo u velikome sazreli kao organizacija, članstvo nam se povećalo ali je jako bitno da su sa nama ostali naši prvi članovi koji su s nama skupa ponijeli teško breme reosnutka.  Ne mogu ovdje da se ne prisjetim Danice Kazija koja je jako vjerovala u sve ovo i svakako Duje Runje koji nije bio naš član ali je bezrezervno vjerovao u nas i bodrio nas da radimo pravu stvar. Mi nikada nismo vršili pritisak da se ljudi učlanjuju kod nas, zamislili smo naš ured kao kuću za sve Hrvate tako da smo nemali broj puta izlazili u susret ljudima koji nisu članovi stranke ali kao Hrvati žive prolaze kroz iste probleme. Pokušavali smo riješiti problem oko zaposlenja, neke smo riješili kratkoročno, neke nismo, organizirali smo i druženja naših kulturnih udruga iz Novog Sada i Petrovaradina, pjesničke večeri, dječije predstave….Činjenica je kako je sve to bilo skromno i ne baš često ali nismo dozvolili da samo na papiru postojimo. Sada smo ponovno odlučili organizirati neke manifestacije, družiti se, a nadam se i rješavati probleme. Ja sam optimista i unatoč svemu vjerujem u bolju budućnost, a ako ka njoj koračamo skupa onda nema mjesta za strah.”

 

AJM

 

 

OSNUTAK DRAME NA HRVATSKOM JEZIKU REALNOST ILI UTOPIJA

Ovih dana u povodu najnovije izjave Veleposlanika Republike Hrvatske u Beogradu Markotića, u svezi sa njegovom posjetom Gradu Subotica, i prijamu koji mu je bio upriličćen od strane BIVŠEG Gradonačelnika Grada Subotice, gospodina Modesta Dulića, da će se Republika Hrvatska „potpačiti“ oko navodnog sufinaciranja dovršetka izgradnje Naropdnog kazališta u Subotici,je u svakom slučaju vrijedan pažnje ali uz jedno veliki „ALI“.

Naime, u samom startu da krenemo od megalonomanskog, mastodnoskog i mamutskog projekta izgradnje nove zgrade Narodnog kazališta je u samom startu bio totalni promašaj, kako u odnosu na vrijedenost projektovane zgrade, tako i u odnosu na buduće kadrovsko osposobljavanje punog sastava drame na hrvatskom jeziku. Nakon II, svejtskog rata ovo je moglo biti uradjeno „preko noći“ jer je između II, svjetska rata u Subotici djelovalo više dramskih sekcija pri raznim hrvatskim kulturno umjetničkim udrugama, iz kojih su se regrutovali glumački kadrovi amateri i naturšćici, koji su se vremenom dodatnim osposobljavanjem na raznim glumačkim tečajevima osposobili za kakva takva glumačka ostvarenja.

To najbolje dokazuju glumački bardovi, koji su e tih posleratnih godina nakon II; svejtskog rata stasali u prave glumačke veličine, kao što su to bili Geza Kopunović, vrsni interpretator komediografskih i dramskih uloga, zatim Mirko Huska, glumac i redatelj, te Josip Bajić, glumac i redatelj, te izvjesno vrijeme i Upravnik Narodnog kazališta, zatim Mihajlo Jančikin, također glumac i redatelj, Katarina Bačlija, glumica, i jedna od najboljih komičarski sa ovih prostora, te Eržika Jelisaveta Kovačević, takođe vrsna glumica karakternih uloga, Ivica Jakovčević, glumac i pisac nekih komada na bunjevačkoj ikavici „Albina Mijana“ i drugi koji nisu imali akademsko dramsko obrazovanje. Tih godina je Narodno kazalište bilo popunjeno sa nekim „uvezenim“ glumcima i glumicama iz Republike Hrvatske, ukazima Ministasrtva kulture bivše Jugoslavije napose prije svega iz Zagreba, Osijeka ,i Splita, koji su se brzo uklopili i adaptirali i domaći sastav glumačkog ansambla, koji je tih godina „proizvodio“ vrsne predstave, svjetskih klasika, počev od Čehova, Maksima Gorkog, Ibzena, te domaćih pisaca Miroslava Krleže, Josipa Kozarca, Augusta Šenoe i drugih.

Posebice je bio značajan „zlatni“ period Hrvatskog narodnog kazališta kada su izvođenje komedije Matije Poljakovića, vrsnog komediografa i dramatičara,koji je imao „kućni“ status u kazalištu jer su mu izvođena maltene sva njegova djela pisana na bunjevačkoj ikavici i bunjevačkom dijalektu, kao što su antalogijske i nikad prevaziđenje predstave koje su izvođene više od stotinu puta ,a ponekad čak i dve predstave dnevno u 17,i 2o. sati kao što je to bio slučaj sa komedijom „Ča bonina razgala“. U svezi sa osnutkom drame na hrvatskom jeziku hvale je vrijedna inicijativa marginalne Udruge građana „Hrvatska nezavisna lista“ koja je pokrenula peticiju za potpisivanja zanterosovanih gradđana a prije svega pripadnika hrvatske manjinske zajednice za ponovni osnutak drame na hrvatskom jeziku ,koja je nažalost naišla na mlaki odziv građana vjerojatno iz razloga što to nisu inicirale hrvatske udruge iinstitucije, i političke stranke kao šsto su to: DSHV; HNV; Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, i druge.

Za ovakvu realizaciju projekta instaliranja drame na hrvatskom jeziku potreban je period od najmanje 5, godina, za koji period bi se na dramskim akademijama u Zagrebu i Osijeku, obrazovali glumci, koji bi nakon diplomranja mogli odmah „uskočiti“ u zahtevjne uloge u hrvatskoj drami. Za ovo se treba naročito „zaleći“ matična domovina Hrvatska u odnosu na stipendiranje najmanje desetak glumaca muškog i ženskog pola, kako bi se postigla ravnoteža u budućim raspodelama uloga a ostali dio ansambla bi se mogao regrutovati iz lokalnih dramskih sekcija koje djeluju pri raznim kulturno umjetničkim udrugama, kao statisti ili nosioci sporednih uloga. O instaliranju operskog ansambla nema ni govora bar u narednih dvadeset godina, jer za tako veliki zahvat treba daleko više novaca i muzički obrazovanih umjetnika tj, kadrova. Uzgred Narodno kazalište se moglo komotno preseliti u bivši Dom Vojske Srbije na Korzou, koji je tobože sagrađen na prostoru nekadašnjeg hotela „Jagnje“,čija je samo navodno samo spoljna fasada očuvana dok je sve drugo sagrađeno u suvremnim gabaritima i enterijerima, što je još jedan promašaj vijeka u našem gradu.

Najveći promačaj 21. stoljeća je bilo rušenje zgrade Narodnog pozorišta „Nepsinhaza“ od strane bivše nomenklature Demokratske stranke, na čelu sa tadašnjim Gradonačelnikom Gezom Kučerom, i njegovim stranačkim satrapima. O porušenom građevinskom materijalu kazališta da i ne goviorimo prije svega o tzv „čivutskim cigljama“ koje su neslavno završile na nekim destinaciajma i ogradama poslovnih objekata novokomponovanih mafijaša i bogataša kao i na ogradama nekih vikendica na obodima grada u Kelebijskoj i Radanovačkoj šumi i Paliću. Sve u svemu na dovršenje izgradnje nove zgrade ćemo se još načekati a moja malenskot neće doživjeti da se presječe vrpca, škarama prilikom svčanog otvorenja niti osobno za time žalim. Šmikanje u odnosu na rekonstrukciju 6 „Korintskh stubova“ i „Balske dvorane“ neće popravitki ogavni utisak ostale „staklene menažerije“ i fasade koja će se naslanjati na ulicu Korzo, Branislava Nušića i druge ulkične gabarite.

Mi građani Subotice ćemo i nadalje odlaziti autobusima na kolektivne posjete na predstave Srpskog narodnog kazališta u Novom Sadu, Narodnog Pozorišta u Sombru ili u neka kazališta u Beogradu, a ponekad možda i na predstave Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

Subotica, dana, 22. 11. 2o13. Grgo Bačlija

Hrvatska zajednica proslavila svoj praznik i dodijelila priznanja zaslužnim Hrvatima

 

Svečanom akademijom, 13. prosinca 2013. godine, u amfiteatru zgrade Nove općine u Subotici hrvatska je zajednica proslavila Dan izbora za prvo Hrvatsko nacionalno vijeće – jedan od četiriju praznika hrvatske zajednice u Republici Srbiji – 15. prosinca, dan kada je 2002. godine održana elektorska skupština za prvi saziv Hrvatskoga nacionalnog vijeća. Tim je činom osnovano krovno tijelo hrvatske zajednice u Republici Srbiji.

Poput drugih naroda, i hrvatski je narod ponosan na svoje praznike koji ga čine prepoznatljivim u Republici Srbiji. Stoga se i ovaj dan slavi svečano, uz sudjelovanje svih kojima je na srcu očuvanje i razvitak nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta Hrvata u Srbiji. U svečanoj su akademiji sudjelovala djeca iz subotičkog vrtića „Marija Petković“, članovi Hrvatske glazbene udruge „Festival bunjevački pisama“, Anita Đipanov iz Monoštora, pjevačka skupina HKPD „Matija Gubec“ Tavankut, pjevačka skupina UG „Tragovi Šokaca“ iz Bača i Davorin Horvacki, recitator Hrvatske čitaonice.

Predsjednik HNV-a dr. sc. Slaven Bačić u svom se govoru osvrnuo na ostvarene rezultate od kojih je važno istaknuti da su prvi puta tiskani udžbenici na hrvatskom jeziku za učenike nižih razreda osnovne škole zahvaljujući velikom angažmanu upravo HNV-a. Pothvat vrijedan čestitki, iako će se svatko od nas pitati nije li država ovo već trebala učiniti i tako skratiti muke nastavnika, roditelja i djece.

U najsvečanijem dijelu večeri prvi su puta uručena priznanja dvojici Hrvata koji su svojim radom pridonijeli očuvanju i razvoju hrvatskog nacionalnog identiteta u Vojvodini i Srbiji. Hrvatska zajednica ovim činom želi odati priznanje onima koji su svoje znanje i svoj život uložili za dobro svoga naroda. Stoga je  Hrvatsko nacionalno vijeće na svojoj redovitoj sjednici, održanoj 4. listopada 2013. godine u Srijemskoj Mitrovici donijelo odluku o dodjeli priznanja „Ban Josip Jelačić“ za društveni rad u hrvatskoj zajednici, „Dr. Josip Andrić“ za doprinos hrvatskoj kulturi i „Pajo Kujundžić“ za doprinos obrazovanju na hrvatskom jeziku.

Na redovitoj sjednici, održanoj istoga dana, 13. prosinca 2013. godine u Subotici, Hrvatsko nacionalno vijeće je prihvatilo prijedlog Povjerenstva za dodjelu priznanja te donijelo odluku da se ove godine dodijeli nagrada „Dr. Josip Andrić“ za doprinos hrvatskoj kulturi dodijeli Lazaru Merkoviću (1926.), za što ga je predložio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Lazar Merković, nesvakidašnja ličnost u kulturi vojvođanskih Hrvata, bio je i ostao jedna od najzaslužnijih osoba koje su osigurale kontinuitet pisane hrvatske riječi u književnosti, odgajatelj cijele plejade hrvatskih književnika iz Vojvodine, a kao kulturni djelatnik bio je pokretač ili sudionik većine aktivnosti na planu književnosti Hrvata u Vojvodini, čije postojanje danas uvelike jest i posljedica njegova djelovanja.

Priznanje „Ban Josip Jelačić“ za društveni rad u hrvatskoj zajednici Hrvatsko nacionalno vijeće dodijelilo je Branku Horvatu (1945.), na prijedlog Hrvatskog kulturnog prosvjetnog društva „Matija Gubec“ iz Tavankuta. Osim dugogodišnjeg aktivnog rada u hrvatskoj zajednici, najprije u HKPD „Matija Gubec“ u Tavankutu, a potom i u HNV-u, u obrazloženju se ističe nesvakidašnja gesta, naime početkom 2012. godine Branko Horvat je kuću u svom vlasništvu, darovao HKPD „Matija Gubec“, koju društvo koristi za galerijski izložbeni prostor slika od slame, za svoje sjedište, te za održavanje brojnih kulturnih manifestacije. Radi se o nesvakidašnjoj i hvalevrijednoj gesti unutar kulturnih praksi među ovdašnjim Hrvatima a i šire i to upravo u vrijeme kada su brojni objekti u seoskim sredinama osuđeni na propast a iseljavanje pogotovo mladih iz seoskih sredina sveprisutna.

Priznanja je uručio predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, dr. Slaven Bačić pred punim amfiteatrom Nove općine. Ovoj proslavi prisustvovao je gradonačelnik Subotice Jenő Maglai, generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Dragan Đurić sa suradnicima, opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu Valentina Šarčević sa suradnicima, vijećnici Hrvatskoga nacionalnog vijeća, predstavnici udruga kulture Hrvata u Srbiji te brojni Hrvati i Hrvatice. Želimo vjerovati da ćemo i dalje kao narod znati prepoznati i vrednovati one među nama koji sebe ugrađuju u očuvanje hrvatskoga nacionalnog i vjerskog identiteta, ponekad uz vrlo velike napore i odricanja jer ćemo jedino tako imati bolje sutra.

 

K. Čeliković

 

 

Umro najstariji karmelićanin o. Ante Stantić rodom iz Đurđina

 

U 95. godini života, u petak 6. prosinca 2013., preminuo je najstariji član Hrvatske karmelske provincije o. Ante Stantić, rođen 4. ožujka 1919. u Đurđinu kraj Subotice.

Kada umre čovjek na čijim je plećima gotovo cijelo jedno stoljeće, neminovno se zapitamo što je sve za života učinio. Podsjećajući se hrvatskih velikana, u okviru projekta Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, nezaobilazno je ime o. Ante Stantića jer je mnogim generacijama ostavio povijesnu popudbinu. Svoj život ispunio je djelima trajnim, povezujući svoj hrvatski narod usprkos granicama novijega doba, napose radeći na kauzi za proglašenje blaženim i svetim svog suzavičajnika o. Gerarda Tome Stantića. Da je tomu tako, bilo je vidljivo na sprovodu, 10. prosinca na kojem se okupilo više od sedamdeset svećenika i redovnika, brojni su vjernici došli pokloniti se zemnim ostacima ovog redovnika, kako oni iz Hrvatske tako i iz njegovog Sombora, Subotice, Đurđina.

Misu zadušnicu u svetištu Majke Božje Remetske u Remetama, u utorak 10. prosinca, u 14 sati predvodio je kardinal Josip Bozanić i podsjetio na doprinos O. Ante, bačkog Hrvata u oblikovanju Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa, napose u odgoju brojnih generacija karmelićana. Na misi je propovijedao provincijal hrvatskih karmelićana o. Vinko Mamić, a riječi oproštaja i zahavle uputili su mons. Stjepan Beretić u ime subotičkog biskupa mons. dr. Jánosa Pénzesa, mons. dr. Andrija Anišić u ime katoličkog mejsečnika „Zvonik“, mons. Jakob Pfeifer u ime sudišta u postupku za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Gerarda T. Stantića, Zlatko Šušnić u ime župnog pastoralnog vijeća župe Remete, dr. Luka Štilinović u ime udruga bačkih Hrvata u Zagrebu i na koncu o. Antonio Mario Čirko u ime remetskoga samostana. U svim su govorima bile istaknute krjeposti u životu pokojnika, među kojima osobito njegovo redovničko karmelsko svjedočanstvo i nesebično ljudsko i svećeničko služenje za dobro bližnjih u dubokom eklezijalnom duhu.

O. dr. Ante od Djeteta Isusa (Stantić), OCD, prethodni je vicepostulator u postupku za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, bio je rektor Međunarodnoga papinskog zavoda Teresianum u Rimu, dugogodišnji remetski župnik te provincijal, prior i magister klerika u Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. Oca Josipa. O. Ante Stantić umro je u 95. godini života, 75. godini redovničkih zavjeta i 70. godini svećeništva.

O. Ante rođen je 4. ožujka 1919. u Đurđinu kraj Subotice. U Karmelski red stupio je 6. rujna 1937. u Somboru. Prve redovničke zavjete je položio 7. rujna 1938. u Czerni (Poljska), a svečane 15. listopada 1941. u Rimu, gdje je zaređen i za svećenika 4. srpnja 1943. Doktorirao je iz crkvene povijesti. Unutar Reda, između ostaloga, obnašao je službu poglavara karmelićanske zajednice u Haifi i na Gori Karmelu u Izraelu, službu rektora Međunarodnog odgojnog zavoda „Teresianum“ u Rimu, odgojitelja, provincijala i remetskog župnika. Bio je voditelj duhovnih vježbi, a kao duhovniku obraćao mu se i blagopokojni Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić. Sudjelovao je u postupcima za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjeg o. Ante Antića OFM, i bio član Sudišta kauze sluge Božjeg o. Vendelina Vošnjaka, OFM. Sve donedavno bio je vicepostulator u postupku za proglašenje blaženim Sluge Božjeg o. Gerarda Tome Stantića OCD.

O. Ante napisao je šest knjiga te je bio dugogodišnji suradnik u katoličkom mjesečniku „Zvonik“ i u kalendaru „Subotička Danica“. Njegovo će ime biti zapisano u vječnosti ali i među bačkim Hrvatima.

 

K. Čeliković

 

 

IN MEMORIAM

Navršava se tužna  godina od iznenadne smrti

SLAVKA  BAČIĆA

Dugogodišnjeg   odanog  i neumornog  aktivistu  Hrvatske dobrotvorne udruge “Amor Vincit”, na nesebičnom zalaganju pri  pružanju humanitarne pomoći socijalno ugroženim žiteljima Grada Subotice i okolnih naselja.

Ostaje sa velikim pijatetom u trajnom sjećanju svih aktivista  HDU”Amor Vincit”.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

 

 

 

Lazo  Vujković Lamić

1926.- 2013.

 

Dana 30.listopada 2013. godine preminuo je osnivač, dugogodišnji aktivista mjesne organizacije Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Bikovo, koji je na putu i negovanju tradicije Hrvata na ovim prostorima i čuvanju hrvatskog identiteta nesebično se borio do posljednjeg dana.

 

 

 

 

Ivan Budinčević, bivši vratar subotičkih nogometnih klubova Bačke i Spartaka, Hajduka iz Splita, Olimpije iz Ljubljane, Dinama iz Vinkovaca, nekoliko nižerazrednih klubova u Vojvodini te mediteranske reprezentacije Jugoslavije, danas živi u Bajmoku kraj Subotice, u vrlo skromnim uvjetima.

 

KROZ TRNJE DO ZVIJEZDA (I NATRAG)

 

Član „zlatne generacije“ splitskog Hajduka, u razgovoru za “Glas ravnice” otkriva kako je zavolio “nogometni zanat”, zašto nije odlučio braniti u inozemstvu i kako je u karijeri doživio tešku povredu zbog koje je umalo ostao paraliziran.

 

Ivan Budinčević, rođen je 7. jula 1955. u Malom Bajmoku, predgrađu Subotice, u blizini stadiona FK Bačke, gdje je i započeo svoje prve nogometne korake. Ljubav prema ovome sportu nastala je tako što ga je pokojni tata vodio na utakmice Spartaka, gdje je osobito volio posmatrati golmane i njihove obrane i parade. Počeo je trenirati za omladinsku momčad Zvezde (današnja FK Bačka) relativno kasno, sa 14 godina, a poznato je da vrhunski sportaši znatno ranije započinju bavljenje sportom. Međutim, njegovo golmansko umjeće se odmah zamjetilo, važio je za ekstratalentiranog mladog golmana, kome se predviđala uspješna karijera. I tako je i bilo, a moglo je biti i uspješnije, da su se složile neke kockice, odnosno, da su ga zaobišle česte povrede.

 

Nakon epizode u subotičkoj Zvezdi, Budinčević odlazi u Spartak kao šesnaestogodišnjak. Nastupa za “Plave golubove” do svoje 22. godine kada ostvaruje prvi veliki transfer u karijeri – odlazi u splitski Hajduk, tada najjači nogometni klub u čitavoj Jugoslaviji. Iako je bio na pragu odlaska u beogradsku Crvenu Zvezdu (bio je u pregovorima sa beogradskim klubom) a razmišljao je i o Vojvodini i Partizanu, odlučuje  potpisati za Hajduk, što se pokazalo kao odličan potez. Tada predstavljen kao prva rezerva reprezentativnom vrataru Ivanu Kataliniću, Buda (kako su ga zvali u Splitu) se svojim obranama nametnuo treneru Tomislavu Iviću i debitirao u početnom sastavu Hajduka protiv Sarajeva (1:1) 18.7.1977. godine, te ubrzo postao nezamjenjivi čuvar na golu “bilih”.

Sa Hajdukom je osvojio prvenstvo Jugoslavije 1979. i, kako kaže, četiri godine u Splitu i 102 utakmice u dresu Hajduka su mu najdraže i najljepše u životu. Sa Hajdukom je nastupao i na međunarodnoj sceni, u europskim natjecanjima, gdje  posebno pamti dvomeč sa Arsenalom u Kupu Europski prvaka. Engleski klub je prošao dalje zahvaljujući golu u gostima- u Splitu je bilo 2:1 za Hajduk, a u Londonu je golom Vilija Janga u 85. minutu Arsenal prošao dalje.

Prije toga meča, Budinčević nije odradio niti jedan redovan trening. U to vrijeme ga muči tuberkuloza bubrega, a stanje se pogoršalo nakon pogrešnih liječničkih dijagnoza. Međutim, budući da nije imao adekvatnu zamjenu, bio je primoran stati među stative. Karijeru su mu sputavale učestale povrede. U mnogim mečevima brani povređen, pa tako i protiv Crvene Zvezde u Splitu na Poljudu u svibnj 1980. godine, kada je Hajduk poražen sa 3:1.

Tijekom svoje karijere radio je sa velikim fudbalskim stručnjacima kao što su Vlatko Marković, Tomislav Ivić, Josip Duvančić… ali njemu najomiljeniji trener bio je Nedeljko Gugolj u Olimpiji iz Ljubljane. On je, po Ivanovim riječima, bio trener koji nije bio vrsni taktičar, ali je odlično znao motivirati ekipu i  osloboditi igrače od pritiska. I dan danas pamti njegov način pripreme utakmice:

Danas ćemo igrati defanzivno. Najbitnije je da ne primimo gol, a mi ćemo njega već nekako dati…”

Nakon dvije sezone u Olimpiji, Ivan Budinčević se vraća u Hrvatsku i nastupa za Dinamo iz Vinkovaca. Na žalost, ni ovdje ga povrede ne zaobilaze, pa je tako u utakmici protiv Iskre iz Bugojna, zadobio najtežu povredu u karijeri – prijelom vratnoga pršljena. Bio je to duel sa igračem Iskre Tihomirom Rudežom, gdje je ovaj u punom trku koljenom naletio na Ivana i udario ga u glavu, nakon čega je vratar Dinama ostao u besvjesnom stanju. Bilo je pitanje da li će uopće moći  pomjerati ruke i noge, pa čak i da li će ostati živ. Srećom, sve je prošlo u najboljem redu, Ivan je “izvukao živu glavu”, ali je bio primoran u 33. godini završiti karijeru. Kako kaže, najviše ga pogodilo to što mu se nitko iz kluba Iskre, pa ni sam Rudež, nikada nije javio da ga pita kako se oporavlja i da li je dobro. Zbog tog duela Ivan je praktički morao završiti karijeru, dok je Rudež poslije nastupao i za razne portugalske klubove, pa čak i jednu sezonu i za  Dinamo iz Vinkovaca!

Zbog te povrede Budinčević nije ostao samo bez karijere, nego i bez pozamašne svote novca. Tadašnji klub Dinamo Vinkovci (današnja Cibalia) mu je ostao dužan, a novac bi možda i dobio, da je nastavio braniti, što bi se vjerovatno i desilo da nije bilo tog nesretog događaja. Tolika svota novca bi mu bila od velikog značaja, posebno danas, kada je nezaposlen, bez socijalnog osiguranja i zaštite i teškoj materijalnoj situaciji.

Zbog svoje loše financijske situacije, Ivan Budinčević vraća se među stative 1991. Branio je u nižerazrednim klubovima po Vojvodini sve do 2000. godine (tada je imao 45 godina!), nakon čega je radio kao trener vratara u svom matičnom klubu FK Bačka.

Tijekom karijere imao je i ponude iz inozemstva. Dok je branio boje Hajduka, za njega je bio zainteresiran portugalski Porto, ali, kako kaže, za selidbu na zapad nije bio previše zainteresiran. Draži su mu bili prijatelji i suigrači, kao i boemski život van nogometnih travnjaka.

Što se tiče reprezentativne karijere, branio je za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije na VII. Mediteranskim igrama održanim u Alžiru 1975. godine, ali nije se uspio nametnuti selektorima  A tima Jugoslavije. Bio je na pragu B tima, ali su ga (pogađate) sprečavale česte povrede.

Danas živi u Bajmoku, sa suprugom i kćerkom iz prvog braka. Uvjeti u kojima živi su veoma teški, ali ne želi to isticati i ne želi nikoga moliti za milost, želi samo naći pošten posao od kojega bi mogao pristojno živjeti. Drago mu je da ga se netko sjeti i prepozna, i autore ovih redova rado je primio u svome domu u Mažuranićevoj ulici u Bajmoku. Bio je pozvan 2011. godine kao  gost na obilježavanju “100 godina NK Hajduk”. Uspio je nekako, uz pomoć prijatelja skupiti novac i otputovati u Split, i nije se pokajao, jer je bio impresioniran činjenicom da ga i danas mnogi prepoznaju na ulicama Dioklecijanovog grada. Priznaje da mu je godila pažnja tih nekoliko dana na primorju i navodi da ga za vrijeme igračke karijere nisu toliko puta slikali kao tih dana.

Ivan Budinčević je jedan od najuspješnijih sportaša među vojvođanskim Hrvatima. Njegova karijera, puna uspona i padova, bila je duga i bogata, a čini se da je mogla biti i bogatija. Sada ostaju samo pehari, albumi sa slikama, stari dresovi i uspomene.

Mladima preporuča da se svakako bave sportom, napose nogometom koji njemu osobno ostaje, unatoč brojnim povredama, u najdražoj uspomeni i ističe da bi, kada bi se ponovo rodio, ponovo  bio vratar i živio (gotovo) istim životom kao i  sada.

ZLATNA GENERACIJA „BILIH“

Ivan Budinčević, član  „zlatne generacije Hajduka“ tijekom karijere u Splitu od 1977.  do 1980. godine za „bile“ je odigrao je 102 utakmice. Sa njime su u momčadi Hajduka tih godina  igrali i reprezentativci A selekcije Jugoslavije : Vedran Rožić (10), Luka Peruzović (17), Dražen Mužinić (32), Ivica Šurjak (54), Boro Primorac (14), Zlatko Vujović (70), Zoran Vujović (31), Slaviša Žungul (14), Borislav Đorđević (5), Mišo Krstičević (7), Ivan Gudelj (33), Nikica Cukrov (14). (u zagradama je broj nastupa za reprezentaciju)

 

POMOGLI SU MI I MOSOR, KERUM, SUIGRAČI…

Povodom proslave 100 godina Hajduka u Slobodnoj Dalmaciji bio je objavljen, u siječnju 2011. razgovor legendarnog Milorada Bibića Mosora sa Ivanom Budinčevićem u kome je bilo riječi i o teškoj materijalnoj situaciji u kojoj se proslavljeni vratar nalazi. Reagirali su bivši igrači i članovi uprave Hajduka, brojni Torcidaši, skupili nešto novca i Budinčević je otputovao u Split, na proslavu velikog jubileja. Sa sobom je poneo i dres sa brojem 1 sa grbom Hajduka, isti onaj u kojem je branio 17.6.1979. u Sarajevu -zadnju utakmicu u Prvenstvu Jugoslavije 1978-79., protiv Sarajeva kada je ostvarena pobjeda od 2:1 i osvojena titula prvaka države (zahvaljujući boljoj gol-razlici, jer su Hajduk i Dinamo na kraju prvenstva imali isti broj bodova).