Trenutačno najvažnija aktivnost ( koja se nalazi pred DSHV tj. subotičkom podružnicom stranke jesu predstojeći  izbori za novi saziv  skupština mjesnih zajednica  koji se održavaju 05.06.2011. godine.

Iako je značaj i uloga mjesnih zajednica, te njihova mogućnost samostalnog odlučivanja o nekim projektima i aktivnostima zakonom svedena na nisku razinu  autonomije ipak one predstavljaju mikro sredine gdje se životi svih nas odvijaju.

Njihov  razvoj ili stagniranje imaće izravan utjecaj na kvalitetu naših života, rada i stanovanja. Stoga, moje je mišljenje da iako ovi predstojeći izbori djeluju ne toliko važni ipak će imati utjecaj na to kako će u budućnosti izgledati te mikro sredine s posebnim naglaskom na prigradske mjesne zajednice  koje jednostavne vape i čeznu za novim infrastrukturnim pothvatima u smislu izgradnje  vodovoda,  kanalizacije, sve ovisno od mjesta do mjesta.

Smatram da veliku ulogu u predstojećim izborima treba da odigra baš mladež.  Jer apatijom i neizlaskom na izbore opet bi dopustili da netko drugi odlučuje u njihovo ime. Verujem da većina mladeži, bez obzira stanuju li u gradskim ili prigradskim mjesnim zajednicama, znaju u velikoj mjeri šta je to što treba promijenuti, uraditi, da bi se  poboljšao ili promijenio izgled sredine u kojoj žive.

Ako pogledamo opet i osvrnemo se na izvangradska mjesta,  jer  ona su ipak u većim problemima što se tiče potreba za novim infrastrukturnim radovima i opremanjem nego gradske m. zajednice, danas se govori mnogo u ruralnom razvoju. Zašto ne iskoristiti ove tendencije i možda nekim dobro postavljenim projektom koji ima konsenzus među lokalnim stanovništvom  aplicirati i možda dobiti pozitivno rješenje  tog projekta koji će imati izravan utjecaj na poboljšanje doista teških uvjeta i kvalitete stanovanja u selima. Dosta često selo izjednačavamo samo s primarnom poljoprivrednom proizvodnjom koja po mnogima treba da bude jedini izvor prihoda seoskog stanovništva posebice ovdje  na sjeveru  Vojvodine. Međutim to nije tako. Zašto  ne stvoriti povoljnu investicijsku klimu, izmjestiti neke pogone prehrambenih prerađivačkih fabrika ili fabrike iz drugih industrija  i zaposliti lokalno stanovništvo koje jednostavno vapi za novim radnim mjestima a nisu u mogućnosti zbog udaljenosti i  velikih problema u gradskom gospodarstvu što se tiče nezaposlenosti da  tamo nađu zaposlenje.  Stvaranje te investicijske klime jedino je moguće putem poboljšanja infrastrukture u selima.

Mladež treba preuzeti ulogu na sebe jer većina njih svojim znanjem, agilnošću i energijom može  dati veliki doprinos ka promjeni sadašnjeg izgleda mjesnih zajednica.

Stoga ih još jednom pozivam da iziđu na izbore,  jer će ovi izbori imati izravan utjecaj na to šta će se od   projekata u njihovoj sredini ostvariti u naredne 4 godine i daju doprinos riješavanju nagomilanih problema koji se apstinencijom od glasovanja neće sami riješiti.

 

 

Siniša  Skenderović