Izjava predsjednika DSHV-a Tomislava Žigmanova o rezultatima popisa stanovništva u Srbiji 2022. godine koji se tiču nacionalne strukture stanovništva

Izjava predsjednika DSHV-a Tomislava Žigmanova o rezultatima popisa stanovništva u Srbiji 2022. godine koji se tiču nacionalne strukture stanovništva

U sagledavanju nedavno objavljenih rezultata popisa stanovništva u Srbiji 2022. godine koji se tiču nacionalne strukture može se uočiti nekoliko, za Hrvate, čini se, bitnih činjenica. Moglo se, naime, očekivati da će negativni demografski trend među Hrvatima u Srbiji biti nastavljen, a razloge treba tražiti u višedesetljetnim izuzetno nepovoljnim demografskim značajkama – kontinuiranom radikalnom opadanju i iznadprosječnoj starosti nacionalno izjašnjenih članova hrvatske zajednice. Prema popisu iz 1961. godine, u Srbiji je živjelo 196.409 Hrvata, a prema prošlogodišnjem popisu ima 39.107 Hrvata. Dakle, za 60 godina ostala nas je tek jedna petina ukupnog broja, po čemu smo nacionalna zajednica u Republici Srbiji koja ima najveće demografske gubitke. Naravno, to je posljedica brojnih nepovoljnih društvenih čimbenika u novijoj povijesti: politika asimilacije, protjerivanja značajnog broja Hrvata iz Vojvodine u prvoj polovici 1990-ih, tzv. bunjevačkog pitanja, zatim ekonomskog stagniranja i nerazvijenosti onih područja u kojima tradicionalno žive Hrvati, raširenosti antihrvatskog raspoloženja u društvu, kao i naravi politika koje su znale biti ne samo etnički isključive, nego i nenaklonjene Hrvatima.

Kada je riječ o najnovijim podacima o broju Hrvata, valja istaknuti kako oni zacijelo nisu realni! Ovu tvrdnju potkrjepljujemo činjenicom da se čak oko 8% građana Srbije – njih više od 460 tisuća – nije glede nacionalnosti izjasnilo ili je taj podatak ostao popisivačima nepoznat. Posve je opravdana i utemeljena vjera da u tom društvenom stratumu postoji znatan broj onih koji su u etničkom smislu pripadnici hrvatskog naroda, ali su to, iz razloga straha, nesigurnosti ili nelagode, zatajili tijekom popisa. Tako što potvrđuje i teritorijalna distribucija ovih skupina, jer ih je na područjima koje tradicionalno naseljavaju Hrvati, primjerice u Subotici, u postotnom smislu više negoli u sredinama gdje autohtonih zajednica Hrvata nema.

Kada govorimo o razlozima za ovako velike brojke „neizjašnjenih“, najprije treba ukazati na činjenicu, barem kada je riječ o Hrvatima, da je etnička mimikrija posljedica višegodišnjih učestalih antihrvatskih resentimana u javnosti i, za i po Hrvate, negativnih politika koje su bile vođene. Naime, takve nepovoljne društvene konstelacije u kojima su Hrvati uvelike bili stigmatizirani za posljedicu su imale, u odnosu na druge nacionalne zajednice, rašireniji strah, koji onda proizvodi zatajivanje hrvatskog elementa vlastitog identiteta. S druge strane, u kampanjama koje su se vodile na nacionalnoj razini prije popisa

stanovništva, iz nama nejasnih i posve prijepornih razloga, snažno je isticano da se tijekom popisa podaci o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti ne moraju davati, što je dodatno olakšalo i uvećalo etičku mimikriju kod Hrvata. Na koncu, ali ne manje važno, treba navesti i napade i osporavanja kojima je bila izložena kampanja ohrabrivanja i poticanja da se Hrvati slobodno i bez bilo kakvih zazora izjasne o vlastitom nacionalnom identitetu, koju je provodilo Hrvatsko nacionalno vijeće pod nazivom „Znam tko sam!“. Naime, ti su nasrtaji imali poruku da Hrvati (opet) čine nešto što nije dopušteno, „prisiljavaju“ građane da se upišu kao Hrvati i da su oni neki nacionalni fundamentalisti, zaostale rezidue prijašnjih vremena. Kada smo komunicirali spram javnosti da činimo isto ono što su činile institucije Srba u Hrvatskoj nekoliko mjeseci ranije, onda su napadi okopnili. Treba spomenuti i činjenicu da je Katolička crkva pokazala neočekivani mali interes za ovo važno narodnosno pitanje, koje ima velike posljedice po vjerski život.

Brojka popisanih Hrvata koju je Republički zavod za statistiku službeno priopćio objektivna je datost i utjecat će na naš položaj u Srbiji, budući da su pojedina zakonska rješenja iz područja zaštite manjinskih prava povezana s brojnošću manjina. Primjerice, broj vijećnika Hrvatskog nacionalnog vijeća koji će se birati na idućim izborima bit će 23, umjesto dosadašnjih 29, a već sada znamo da će ti izbori, ako se ne bude mijenjao zakon, biti neposredni. Mnoge linije financiranja potreba naše zajednice u nizu područja također ovise o broju izjašnjenih članova zajednice na popisu. Kako bi se poštovali principi stečenih prava i pozitivne diskriminacije, pravedno je razmotriti mogu li dosadašnje politike zaštite prava i sloboda nacionalnih manjina ostati iste u novonastalim okolnostima, gdjekad i drastične, promjene njihova broja.  

Činjenica da smo u sličnoj demografskoj situaciji kao i veliki broj ostalih manjinskih zajednica, uključujući i najbrojniju mađarsku, snažni je izazov za još odlučnije djelovanje DSHV-a. Nećemo, unatoč svemu, smanjiti aktivno političko djelovanje nego ćemo predanije biti posvećeni ostvarenju cilja – pravednog uključivanja u sva područja društva i državnih institucija u kojima želimo biti odgovorni sudionici procesa planiranja, odlučivanja i postizanju rezultata kako bismo osigurali perspektivu Hrvatima u Vojvodini, to jest Republici Srbiji. Najnoviji iskorak na tome planu i uključivanje predstavnika DSHV-a na mjesto ministra u Vladi Republike Srbije i prvi pozitivni rezultati koje bilježimo, neupitna su ohrabrenja da ćemo u tomu uspjeti! Naravno, nastavit ćemo i dalje podupirati ambicije HNV-a oličene u programu liste koju je DSHV predvodio i koja je formirala aktualni saziv Vijeća, te se zalagati za jačanje strateške suradnje s tijelima matične države i njezino dalje razvijanje. Sve to skupa će onda pridonijeti da se negativni demografski trendovi ovdašnjih Hrvata ne samo zaustave, nego da se okrenu u pozitivnom smjeru!

 

Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV-a

Ostale vijesti