Predsjednik DSHV-a Žigmanov: „Početak komemoriranja ubijenih Hrvata iz Vojvodine u progonima 1990-ih“

Kukujevci, 2. studeni 2023. – Hrvati katolici u Vojvodini sjećaju se na Dušni dan, 2. studenog, skupa sa cijelim katoličkim svijetom, svojih vjernih mrtvih. Toga dana katolička groblja i u Vojvodini ožive te postaju najveća godišnja okupljališta, mjesta molitve i sjećanja na umrle.

Hrvati u Vojvodini svake godine sjećaju se 2. studenog i onih koji su u razdoblju od 1991. do 1995. godine iz naših zajednica nasilno otrgnuti, te su, u sustavnoj kampanji zastrašivanja i protjerivanja, čiji je cilj bio da Hrvata ne bude, napose u Srijemu i jugozapadnoj Bačkoj, ubijeni ili, kako se službeno vodi, „nestali“. Usprkos tome što o sudbini nekih od njih nema podataka, nema više ni nade kod njihovih najmilijih da su živi.

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini desetljećima se bori da žrtve iz toga vremena koje je hrvatska zajednica, bez ikakvoga povoda, morala pretrpjeti, ne izblijede, da ne ostanu nepoznate ili bezimene. Tako što činimo jer se držimo uvjerenja da je iskazivanje pijeteta nevinim žrtvama pravo i obveza nas živih, gesta utjehe za obitelji te važna civilizacijska poruka o neponovljivosti zločina. Komemorativne prakse, ipak, iz različitih razloga, kada su u pitanju žrtve Hrvata iz Srijema i jugozapadne Bačke podnesene prije 30 godina, do sada nisu postojale.

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov je stoga 2. studenog posjetio groblje u Kukujevcima i položio kod središnjeg križa bijeli cvijet, simbol poštovanja i sjećanja na nevino stradale Hrvate, žrtve iz ovoga razdoblja, i pomolio se za njih. Za Matu Abjanovića, Ivicu Abjanovića, Krešimira Hercega, Živana Marušića, Franju Matijevića, Jozu Matijevića, Anu Matijević, Mijata Štefanca, Stevana Guština, Stevana Koršlaka, Ivana Janičeka, Mariju Tomić, Agicu Oskomić, Nikolu Oskomića, Mariju Purić, Ivana Valovića, Petra Rukavinu, Živka Litrića, Stevana Đurkova, čije su sudbine makar djelomice poznate, i za druge, o čijem „nestanku“ postoje samo oskudne informacije. Učinio je to u kršćanskoj nadi, ali i vjerujući da će društvo u Srbiji prepoznati zajedničku potrebu za sjećanjem na ubijene Hrvate, te da će ovo biti prvi korak u uređenju memorijalnih mjesta i uvođenju redovitih komemorativnih praksi u vremenu koje je pred nama. Također, iskazao je uvjerenje da oni koji su za protjerivanje Hrvata pravomoćno osuđeni ne bi smjeli biti aktivni dionici političkog života u Srbiji danas.

DSHV

Izvor fotografija: DSHV