U povodu dijela specijalnoga izvještaja Darka Hudelista „ A sad : Srbija u EU do 2018 „ objavljenog u br. 1215 Globusa od 21.03.2014 koji se odnosi na hrvatsku nacionalnu manjinu u Republici Srbiji , dopustite mi da ukažem da je novinar u tih nekoliko rečenica demonstrirao značajno nepoznavanje teme. Najjednostavnije je pitanje ispravka imena stranke , koja se ne zove Demokratski savez Hrvata , nego Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). Glede parlamentarnoga zastupstva iako se člankom 9. Međudržavnoga sporazuma o zaštiti manjina iz 2005. Godine Srbija obezala da će „ osigurati zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima na pokrajinskoj i republičkoj razini“( garantirano parlamentarno zastupstvo za manjine kakvo postoji i u Hrvatskoj) dok isti ne bude proveden , jedina mogoćnost da predstavnik Hrvata bude član Parlamenta jeste koalicijski nastup DSHV-a kakav smo imali s Demokratskom strankom od 2007. godine pri čemu Vaš novinar zasigurno zna da koalicijsko vezivanje znači i poštivanje koalicijske stege koja determinira mogućnost izlaganja zastupnika u parlamentu. Kada je riječ o savjetu da poput Pupovčevog SNV-a u Zagrebu hrvatske stranke i udruge presele svoje sjedište iz „puste provincije“ ( Subotice) u Beograd odgovaram : Nego paritatem! ( niječem usporedbu). Naime dok je Zagreb oduvijek bio središte srpskih institucija u Hrvatskoj osobito intelektualne elite Hrvati u Beogradu na žalost nisu ni politički ni kulturno organizirani niti su to bili u povijesti jer se u značajnijem broju doseljavaju u razdoblju zajedničke države ,istodobno Subotica je središte Hrvata iz niza razloga: od oko 15 000 Hrvata upisanih u posebni popis birača hrvatske manjine u Beogradu je upisano oko 100 osoba a u Subotici preko 10 000 ; od oko 40 kulturnih društava polovica ih djeluje u Subotici i okolnim selima dok su u Zemunu 2 i 1 u Novom Beogradu; obrazovanje na hrvatskom jeziku( hrvatski model A za manjine) odvija se jedino u Subotici i još tri okolna sela; 80 posto tjednika „Hrvatska riječ“ proda se u Subotici itd. Slažem se sa Vašim novinarom da bi dok Srbija ne provede preuzetu obvezu o parlamentarnom zastupstvu za hrvatsku i zajednicu bilo najprobitačnije vezivanje uz Vučićev SNS ali se još uvijek malo hrvatskih birača s time slaže osobito Hrvati u Srijemu koji su proživjeli kalvariju 1990-tih godina ( oko 25 000 protjeranih i 25 ubijenih Hrvata). Dakle jedino rješenje našega parlamentarnoga zastupstva jest politički pritisak Republike Hrvatske na vlasti u Srbiji da provedu preuzetu obvezu garantiranog parlamentarnog zastupstva Hrvata što bi u konkretnom sllučaju moglo značiti po 1 zastupnika u skupštinama Srbije i Vojvdine. I na koncu vjerujem da bi tema položaja Hrvata u Vojvodini i Srbiji mogla biti interesantna tema Vašim čitateljima i predlažem da istu tematizirate kada budete u prigodi iako je iz teksta jasno da je Vašem novinaru značajknija komunikacija s Vučićem i njegovom strankom s kojim je u kontaktu već desetak godina nego s ovdašnjim Hrvatima čiji stranku kulturna društva i druge institucije nikada nije posjetio.
Martin Bačić zamjenik pedsjednika DSHV- Subotica
